Vaterpolski "regionalizam" - za i protiv

Ideja uopće nije loša. Uostalom, najbolji primjer je košarkaška Goodyear liga, koja je nadrasla početna skeptična razmišljanja i postala zanimljivo natjecanje.

Foto: Vlaho Hrdalo

No, ne treba smetnuti s uma da, ako budu nastupali u regionalnoj ligi, Euroligi i Kupu LEN, najkvalitetniji hrvatski klubovi (Mladost, Jug, Primorje i Jadran) neće imati vremena za utakmice hrvatske lige. Zato je sasvim upitno kakve bi kvalitete i zanimljivosti bilo natjecanje u kojem bi igrali samo Mornar, Medveščak, POŠK, Šibenik, Gusar. Ta liga u ovakvim okolnostima bi malo kome bila interesantna, a opstanak tih klubova bi s vremenom postao veoma upitan, jer se i sad ionako muče sa sponzorima i financijama.

Interes hrvatskog vaterpola je da manji klubovi opstanu jer se u njima, usprkos minimalnim uvjetima rada, stvaraju vrlo kvalitetni igrači. Kako bi izgledala Mladost bez, recimo, igrača iz Šibenika (prije Bukić, danas Perčinić, Rončević, Vrbičić) ili Mornara (Kačić, Primorac)? Kako bi izgledalo Primorje bez opatijskog Kvarnera (Premuš, Franković, Tiškivskyj)?

Foto: Nikola Raguž

Rješenje za opstanak i kvalitetno natjecanje bi moglo biti prebacivanje prvoligaškog natjecanja u ljetni termin! Pretpostavimo da bi hrvatski "regionalci" bili pošteđeni nastupa u ljetnoj prvoj ligi (iz tih klubova dolazi gro reprezentativaca, a europska i svjetska prvenstva te Olimpijske igre se igraju ljeti, pa bi njihov nastup u hrvatskoj ligi opet bio nemoguć). No, zbog ljetnih uvjeta prvoligaška baza bi mogla biti proširena najboljim drugoligaškim klubovima. Petorici gorespomenutih pridružilo bi se 7 klubova Druge lige (po plasmanu ove sezone to bi bili Vodovod, CPK, Delfin, Zagreb, Kvarner, Galeb, Cavtat) i tako bi dobili 12 prvoligaških klubova, koji bi u prvoj fazi bili podijeljeni na Sjevernu i Južnu skupinu, s po šest ekipa u svakoj skupini. Nakon dvokružnog natjecanja, po tri prvoplasirane ekipe iz svake skupine bi oformile ligu za prvaka, a ostali bi tvorili ligu za ostanak, također dvokružno. Pobjednik Lige za prvaka bi stekao pravo nastupa u Kupu LEN, a prve četiri ekipe Lige za prvaka bi ušle u play-off gdje bi se sučelile s hrvatskim predstavnicima iz regionalne lige i na kraju play-offa pobjednik je prvak Hrvatske! Dva posljednjeplasirana kluba lige za ostanak bi igrali kvalifikacije s dva najbolja kluba iz jedinstvene Druge lige (Pula, Siscia, Jadran Neum, KPK, Brodograditelj, Zadar, Biograd).

Ovakav sustav prvoligaškog natjecanja bi bio dobar iz više razloga. Prvo, troškovi natjecanja bi bili na razini sadašnjeg drugoligaškog natjecanja, čak bi se i mogli još ublažiti sustavom dvokola koje HVS prakticira u Drugoj ligi. Drugo, natjecanje bi bilo zanimljivo jer bi se više-manje ujednačila kvaliteta klubova. Treće, vaterpolo je ipak ljetni sport i puno je ugodnije igrati na suncem okupanim plivalištima, nego u zagušljivim bazenskim kompleksima. Četvrto, sigurno bi bilo puno više gledatelja nego u zimskom terminu. Jesen i zima su ispunjeni nogometnim, košarkaškim, rukometnim natjecanjima, a u ljetnim uvjetima vaterpolo bi dobro popunio "sezonu kiselih krastavaca". Ne treba zanemariti ni turistički potencijal ovakvog natjecanja. To najbolje znaju oni koji prate drugoligaške utakmice, gdje broj gledatelja nerijetko doseže i preko 1000 po utakmici, o čemu većina klubova po zimi može samo sanjati. Termini Prve i Druge lige bi se bez problema mogli "strpati" od sredine lipnja do sredine rujna, kada bi počeo play-off.

Zaključak je sljedeći: Euroliga i regionalna liga zimi, Prva i Druga liga ljeti i imamo kvalitetno ispunjen vaterpolski kalendar!