Sljeme osvojilo savršenom estetikom

Zagreb i Hrvatska prije samo pet godina nisu ni slutili što će se izroditi na kultnom brdu ponad Zagreba. Brdu na kojem su Ivica i Janica prvi put "prohodali", brdu koje je od davnih vremena sinonim grada Zagreba. Ove je godine ono jednostavno blistalo, isijavalo tolikom spremnošću, profesionalnošću i genijalnošću kao nikada do sada. Zagreb je po peti puta postao središte svjetske skijaške elite te se poput pravog džentlmena, na najbolji mogući način zahvalio njenom odazivu.

Mnogo nam je lijepih trenutaka pod radnim, ali i simboličnim nazivom Snježna kraljica ove godine pružila. U dva smo dana svjedočili skijanju vrhunskih profesionalaca koji su nošeni marsijanskom atmosferom polučili odlične uspjehe, neki od njih postigavši rezultate karijere, rezultate koje bi bez onakve zagrebačke publike teško ostvarili. Najbolji dokaz tomu je mlađahni Talijan Giuliano Razzoli sa 43. startnim brojem koji se uspeo na najnižu stepenicu pobjedničkog postolja, te njegov, nama puno miliji, kolega iz hrvatske reprezentacije, Dalibor Šamšal.

Riječanin je sa startnim brojem 65 u drugu vožnju ušao s jedanaestim vremenom prve, a da bude najveća senzacija dana spriječio ga je tek sa startnim brojem 70 Lars Elton Myhre koji se "ugurao" na devetu poziciju. Važnije od svega bilo je ipak da je Šamšal drugu vožnju odvezao mirno i sigurno i tako se upisao u povijest; prvi su put naime u slalomskoj utrci Svjetskog skijaškog kupa među osvajačima bodova bila dva Hrvata! I to baš na Sljemenu. Kakva priča...

U organizacijskom smislu pak perfektnu, gotovo savršenu, Kraljicu ćemo osim po ovim mladcima pamtiti i po našem Ivici Johnnyju Kosteliću. S nestrpljenjem očekivana vožnja niz Crveni spust nije mogla proći bolje po našeg gitarista, pa i unatoč tome što je napravio par grešaka koje su ga u skijanju kao takvom mogle vrlo lako koštati pozicije. Drugo mjesto nakon prve i druge vožnje fenomenalan je uspjeh za Profesora Kostelića i prava lekcija svim ostalim skijašima slalomašima, koju je bolje, usudit ćemo se reći za sada, bolje naučio tek Grange.

Ipak, gorak okus tih nesretnih pet stotinki sekunde prednosti Jean-Baptistea Grangea ostat će kako kod Ivice, tako i kod svih njegovih simpatizera. No, to je sport i zato ga u suštini i volimo. Simpatični je Francuz naslijedio Matta na "prijestolju", okrunjen je za novog sljemenskog kralja, dok je Ivica zajedno s Razzolijem poput prijestolonasljednika stao laureatu uz rame i poručio: "S ovim još nismo gotovi."

Što se ženskog dijela natjecanja tiče, sve već navedeno ponovit ćemo i ovdje. Atmosfera idilična, jedinstvena u ženskom dijelu Svjetskog kupa, skijašice nošene publikom na najvišoj razini, organizacija i ugođaj perfektni... Podloga prema nekima nije bila idealna kakva je bila dva dana kasnije u muškoj utrci, "dušobrižnici" bez kojih ovakav događaj ne može proći spominjali su i njihovo "peglanje" staze za mušku utrku, što su svi koji su danonoćno radili i ostavljali dušu i tijelo na sljemenskoj stazi odmah oštro i decidirano demantirali. Skijašice su pak vidno nostalgične bile zbog mijenjanja Snježne kraljice u dnevnu utrku te su čak i javno poželjele da se stvari vrate u "normalu" te da Sljemenom ponovno "lete" pod svjetlima reflektora.

Ipak, kako ni jedna priredba ovolikog opsega i zanimanja ne može proći bez nekoliko "žrtava", tako nije prošla niti ova. Uz nekoliko natučenih noseva i malaksalosti kod publike izdvojili su se dvije skijaške "žrtve", ponajprije Nicole Hosp, koja je teško stradala na zagrijavanju prije početka prve vožnje te je uslijed pregleda u Zagrebu i Innsbrucku objavila kraj sezone. Isto je dva dana kasnije morao napraviti i njezin kolega iz austrijske reprezentacije, Rainer Schönfelder, koji ozljedu noge vuče još od početka sezone i zagrijavanja prije prvog veleslaloma u Söldenu.

Dobrih je vijesti međutim nebrojeno više. Nicole Gius tako će Sljeme pamtiti po nikad prije osvojenom drugom mjestu, Šarka Zahrobska već se lagano ustalila na trećoj poziciji, dok je Maria Riesch, najbolja prijateljica svoje izravne konkurentice za gotovo se možemo usuditi i reći sve Globuse, Lindsey Vonn, po prvi puta saznala što znači biti kraljicom Sljemena. Vedra i nasmijana Njemica osvojila je srca navijača i poklonost medija te kući odlazi s najljepšim zagrebačkim uspomenama.

Nećemo reći da su nas naše djevojke razočarale, već eventualno, da smo od njih očekivali više. Međutim, 16. odnosno 19. mjesto samo su potvrda njihove slalomaške konstante i upornosti. Činjenica jest da nas je Janica svojim skijaškim savršenstvom naučila na najviše i najbolje, ali pred Anom, Nikom, Mateom, Sofijom i Teom dug je put i što je najvažnije, još puno, puno vremena.

I za kraj kažimo još dvije, tri riječi o atmosferi, organizaciji i logistici. To jest, sasvim dovoljna bit će i samo jedna - hvala. Teško je bilo pronaći osobu koja bi se 4. i 6. siječnja požalila na nešto što nije hladnoća. I iako se sjajnim navijanjem publika zasigurno dovoljno zagrijala, ne bismo se začudili da nas iduće godine na tribinama dočekaju ogromne grijalice, osobni masažeri smrznutih stopala ili nešto tome slično. Također, gospoda iz organizacije uskoro bi se mogla pozabaviti kakvim izdavačko - tutorskim poslom. Naime, priručnik pod imenom: "Sve tajne sljemenske organizacije" bez dvojbe bi momentalno planuo.

Zlatko Mateša, glavni operativac Hrvatskog olimpijskog odbora, polako može pripremati teren. Jer s još četiri, pet "Sljemena", u Hrvatsku bi nam uskoro mogle stići i ZOI. Nemoguće? Ništa nije nemoguće, a ovakvoj ekipi, vjerujte, i više od ništa...