Posljednji krug na ledu Vladimira Krutova

Legenda sovjetskog hokeja, u vrijeme dominacije SSSR-a na svim ledenim plohama, Vladimir Krutov rođen je 01. lipnja 1960. godine u Moskvi. Hokej na ledu je krenuo trenirati, doslovce u dvorištu, a put bez povratka je počeo u Meteoru i školi hokeja CSKA, najtrofejnijeg kluba na svijetu. Prvu utakmicu je odigrao 1977. godine, a četiri sezone mu je kolega u liniji bio Slava Anisin, jedan od bivših napadača Medveščak Gortana. U djetinjstvu je za idola odabrao Valerija Karlamova, tragično preminulog najtalentiranijeg hokejaša SSSR-a.

U dresu rodne domovine je osvojio dva zlata na juniorskom SP-u (1979. i 1980.) i oba puta je ponio titulu najboljeg napadača, 14 i 11 bodova. Ulaskom u seniorsku momčad 1980. godine je po prvi puta nastupao na Olimpijskim igrama u Lake Placidu. SSSR je stigao do polufinala, a scenarij koji im je priredila momčad SAD-a je poznat pod nazivom Miracle on Ice. Sveučilišni sastav SAD-a s kojim je zaigrao i jedan igrač hrvatskog podrijetla Mark Pavelich je do pobjede stigao uz 4:3 (2:2, 0:1, 2:0) i upisao se u povijest koja je kasnije ovjekovječena na filmskom platnu. Moskovsko lijevo krilo je u susretu postigao prvi pogodak, za 1:0, a po prvi puta od 1964. godine na Igrama se nije slušala sovjetska himna.

Krutov je u sljedeća dva nastupa za reprezentaciju na Igrama uzeo zlato u Sarajevu (1984.) i Calgaryju (1988.) kada je bio vodeći igrač po bodovima uz šest golova i devet asistencija. Na Svjetskim prvenstvima je ponio ukupno pet zlata te jedno srebro i jednu broncu.

Tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća bio je dio KLM linije - Krutov, Igor Larionov The Professor i Sergej Makarov. Branički par Aleksej Kasatonov i Vjačeslav Fetisov je zajedno s KLM-om činio Green Unit, po zelenim dresovima koje su nosili na treninzima ili The Russian Five, petorka koja je obilježila sovjetski hokej na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.

Nagradu za najboljeg napadača SP-a je primio dva puta (1986. i 1987.), a u All Star momčad je izabran četiri puta (1983., 1985., 1986. i 1987.). Njegova najuspješnija godina je bila 1987., na SP-u je bio igrač s najviše golova (11) i bodova (14), proglašen je najboljim igračem SSSR-a, uvršten u All Star momčad Kanada kupa i po šesti puta, od ukupno sedam, izabran u All Star momčad SSSR-a. Jedino je njegova domovina zakazala u finalu SP-a izgubivši od Šveđana, a Krutov je oko vrata dobio prvo srebro. Prema službenoj evidenciji na IIHF natjecanjima, Igrama i Kanada kupu je postigao 89 golova te 75 asistencija, što je ukupno 164 boda u 123 utakmice.

Njegova klupska karijera je u vrijeme dominacije SSSR-a na međunarodnoj sceni cvjetala u CSKA s kojim je u 12 sezona i 438 odigranih utakmica postigao 503 boda, a titulu prvaka je osvojio 11 puta. Svojim rezultatima je ostao sedmi strijelac i peti po bodovima od osnivanja kluba. U vitrinu CSKA je pospremio dva Sovjetska kupa, a sezone 1986./1987. izabran je za MVP-a Sovjetske lige. Na zalasku 80-tih godina odlučio se okušati u najjačoj ligi svijeta.

Godine 1989. je potpisao ugovor s Vancuover Canucksima. Razlika u kulturi, načinu života i jezična barijera nisu dobro utjecali na njega. U 61 susretu postigao je 11 golova i 23 asistencije, razlog više da se iduće godine vrati u Europu. Dvije godine je proveo u NLA s Zürcher SC, posljednje četiri sezone igračke karijere u švedskim nižim ligama, a zatim se posvetio trenerskom poslu u CSKA. Od 2002. godine je radio kao ravnatelj u Visokoj državnoj školi sportskog ponašanja.

Zbog zasluga na ledu IIHF ga je 2010. godine uvrstio u svoju Kuću slavnih. U svojoj je domovini prošle godine primio nagradu za posebne zasluge, kao i mnoge druge nagrade kojima mu se tijekom godina provedenih u sportu Rusija zahvalila za uloženi rad i trud. Iza sebe je ostavio suprugu Ninu i dva sina, Dennisa i Alekseja, 28-godišnjeg napadača Avtomobilista u KHL-u. Aleksej po uzoru na oca igra lijevo krilo, ali nije uspio izgraditi karijeru poput njegove.

Foto: Facebook: Hockey Hall of Fame