Pobjedom nad Srbijom potvrđena bronca

Momčad pod vodstvom Enija Sacilotta ispraćena je s velikom skepsom na Svjetsko prvenstvo Divizije II u Estoniju. S obzirom na brojne izostanke bitnih igrača, čak se strahovalo i od ispadanja u niži rang među hokejski egzotične zemlje poput Mongolije i Kineskog Tajpeha, no na kraju je priča dobila sretan završetak, s brončanom medaljom kao nagradom za vrlo dobar nastup.

Odmah na samom početku turnira igrana je iznimno bitna utakmica za opstanak protiv, po svim pokazateljima, najslabije reprezentacije u diviziji - Islanda. Iako je pritisak bio golem, naši dečki su rutinski opravdali epitet favorita i s velikih 9:2 (2:1, 6:0, 1:1) poslali Islanđane da spas traže protiv neke druge reprezentacije. Island je do 17. minute držao izjednačen rezultat, no tada slijedi prava rapsodija na ledu naših momaka začinjena s osam uzastopnih golova u islandsku mrežu. Toj prvoj pobjedi najviše je doprinio Marko Kalauz s dva gola, dok su mrežu Islanda po jednom tresli Vukoja, Šakić, Mikulić, Lazić, Buković, Večaj i Gučec.

Druga utakmica prvenstva nosila je glavnog favorita za zlato i plasman u Diviziju I, reprezentaciju Italije. I prije same utakmice bilo je jasno da su nam šanse protiv takvog protivnika teoretske prirode, a na ledu su predviđanja samo dobila svoju potvrdu i Talijani su slavili s visokih 6:0 (1:0, 2:0, 3:0). Iako rezultat ne izgleda najljepše, treba istaknuti da su naši držali protivnike napetima sve do samog kraja druge trećine, kada Talijani zabijaju dva gola za povećanje vodstva, a posebnom bolan bio je onaj u posljednjoj sekundi trećine za 3:0, koji je i definitivno prelomio utakmicu na talijansku stranu.

Treće i četvrto kolo nosili su protivnike po mjeri, reprezentacije Rumunjske i domaćina Estonije s kojima smo tu negdje po snazi i s kojima smo imali pravo nadati se pobjedi. Bile su to dvije iznimno uzbudljive utakmice, obje rješene tek nakon kaznenih udaraca i što je najvažnije, obje sa sretnim završetkom po naše reprezentativce.

Protiv Rumunjske smo golovima Lazića u zadnoj trećini preokrenuli preokrenuli gubitak 1:2, no ipak tri minute prije kraja Rumunji izjednačavaju i utakmica odlazi do produžetaka i penala. Tu ni približno nije bio kraj drami. U lutriji kaznenih udaraca Rumunji zabijaju svoj prvi penal i nakon naša dva promašaja imaju pobjedu u džepu. Ipak, naš vratar Čurković brani oba preostala penala Rumunjima, a Luka Mikulić pogotkom iz našeg posljednjeg penala odvodi ekipe u dodatno raspucavanje, gdje isti igrač još jednim pogotkom donosi veliko slavlje našima i gura nas u borbu za medalju.

Domaćin Estonija je prije utakmice s našima odigrala katastrofalne dvije utakmice u kojima su izgubili od Srbije i Rumunjske te se od kandidata za prvo mjesto pretvorila u davljenika koji se grčavito bori za opstanak. Protiv nas su dva puta vodili, no Čurčić i Vukoja poravnavaju rezultat i odvode utakmicu u produžetak. Tu smo imali zadnje dvije minute veliku priliku da s igračem više riješimo utakmicu u svoju korist prije ruleta kaznenih udaraca, no tijekom cijele utakmice (a bogme i cijelog prvenstva) realizacija igrača više je zakazala, tako da je i ova prilika otišla u nepovrat. Ipak, u kaznenim udarcima ponovno briljira Mikulić koji zabija svoj treći penal na turniru za vodstvo 3:2 (impresivnih 100 % realizacije penala na turniru), dok Vukoja još jednim pogotkom definitivno rješava pitanje pobjednika i osigurava nam najmanje broncu.

U posljednjem kolu igrali smo s reprezentacijom Srbije kojoj je minimalno bod bio prijeko potreban za ostanak u diviziji, dok su naši trebali ganjati pobjedu prije produžetaka za osvajanje srebrne medalje i posljedično tome igranje s nešto lošijim protivnicima na sljedećem SP-u. Srbi su izvrsno startali pobjedom 3:0 nad domaćinom turnira Estonijom, da bi doživjeli veliko prizemljenje katastrofalnim porazom od autsajdera Islanda.

Kao što se i očekivalo, bila je to tvrda utakmica s puno nervoze i isključenja na obje strane. Naši su poveli golom Večaja u prvoj trećini, da bi Srbija izjednačila početkom druge. Nakon silnih propuštenih prilika s igračem više, minutu i pol prije kraja druge trećine Lazić ponovno dovodi Hrvatsku u vodstvo. Kada je Sandro Čurčić deset minuta prije kraja zabio za 3:1, ponadali smo se da će naši utakmicu mirno privesti kraju, ali već minutu kasnije Filipović s igračem više vraća Srbiju u igru. Do kraja utakmice Srbija je krenula po izjednačenje, minutu prije kraja vade i vratara, a rizik im se isplatio 15 sekundi prije kraja kada Glavonjić poravnava na 3:3 i ostavlja Srbiju u Diviziji II.

Iako u produžetku rezultat više nije mogao ništa promijeniti (Srbi su osvojili potreban bod, dok nama pobjeda nakon produžetka ili penala nije bila dovoljna za prestizanje Rumunja), nastavilo s sa nervoznom igrom i brojnim isključenjima, no kao i tijekom cijele utakmice, obje ekipe bile su prilično neefikasne s igračem više i ponovno pucamo penale za pobjedu. Ni ovaj put naši pucači nisu zakazali, Luka Vukoja zabija pobjednički gol za konačnih 4:3.

Na kraju, što reći nego čestitati od srca našoj mladoj ekipi, koja je odigrala iznad svih očekivanja. Bojali smo se ispadanja, a vraćamo se s medaljom. Ostaje mali žal za tim golom 15-ak sekundi prije kraja koji nam je odnio srebro, ali nakon vrlo dobre igre i četiri velike pobjede, vjerujemo da nitko neće previše žaliti za propuštenim.