Počinje turneja

Od 1949. do 1952. godine, kada je ovo natjecanje službeno započelo "s radom", trebalo je ideji da se provede u djelo. Asgeir Doelplads ostat će ubilježen kao pobjednik prvog natjecanja u Garmischu, dok je ime Seppa Bradla zauvijek ostalo upisano kao ime prvog pobjednika Novogodišnje Turneje 1953. godine.

Ono što natjecanja na Turneji razlikuje od ostalih natjecanja u Svjetskom kupu je tzv. "knock-out" sustav skakanja. U kvalifikacijama, koje se po pravilu uvijek održavaju dan prije natjecanja, skakači se bore za 50 mjesta koja vode u glavno natjecanje. Zatim se podjele u 25 parova, tako da prvi iz kvalifikacija skače protiv posljednjeg, drugi protiv pretposljednjeg, i tako dalje do skakača sa rednim brojem 26 i 25, koji kreću prvi sa zaletišta.

Prvi cilj je pobijediti protivnika, čime se ulazi u finalnu seriju, međutim, i za one pobijeđene postoji šansa ulaska u finale, ali jedino ako su imali dovoljno duge skokove da se nađu među pet "lucky losera", koji ih također vode u finalnu seriju. Takav način natjecanja uveden je u sezoni 1996./97., a mnogi ga smatraju i pomalo kontroverznim, jer je teoretski moguće da dvanaesti skok ne uđe u finale, dok je s druge strane moguće da 49. skok nađe svoje mjesto među 50 najboljih. No, tako ekstremnih situacija nikad nije bilo.

40 skakača iz devet zemalja imalo je čast da se njihova imena nađi na listi pobjednika ovog natjecanja. Janne Ahonen sa pet pobjeda je najuspješniji. Finac je Turneju osvajao 1999., 2003., 2005., 2006., 2008. godine, a svoj četvrti po redu, onaj 2006. godine podijelio je s Čehom Jakubom Jandom.

Jedini skakač kojemu je uspjelo pokoriti sve četiri skakaonice je Nijemac Sven Hannawald 2002. godine. Zanimljivo, na 50. godišnjicu Turneje. Roberto Cecon 16 je puta nastupao na ovom natjecanju, dok su Bjoern Wirkola i Jens Weissflog rekorderi po penjanju na najvišu stepenicu postolja - svaki po deset puta. Spomenimo i da se, u 56 dosadašnjih godina, samo jednom odgodilo natjecanje, i to 2008. godine u Innsbrucku, kada vjetar nije dopustio da se natjecanje regularno održi. Natjecanje je prebačeno u Bischofshofen.

Tekuću sezonu najbolje je započeo Simon Ammann koji je skupio već četiri pobjede u Svjetskom kupu, pa se njegovo ime logično nameće kao ime prvog favorita. Uz njega, odličan je i Gregor Schlierenzauer za kojeg mnogi smatraju da je ovo njegova godina u kojoj bi konačno mogao pokazati što zna i umije. U dvoboju spomenute dvojice iskustvo je na strani Švicarca, no Schlierenzauer je uvijek opasan, pogotovo zato što će na domaćem terenu imati podršku domaće publike.

Uz njih dvojicu, tu su i prošlogodišnji pobjednik Svjetskog kupa, Thomas Morgenstern, koji, premda ne u lanjskoj formi uvijek može parirati najboljima, te Wolfgang Loitzl koji još nije osjetio slast pobjede u svjetskom kupu.