Hrvatsko skijanje nije mrtvo

Nakon Madonne Di Campiglio, gdje je eksplodirao i sa startnim brojem 66 došao do sedmog mjesta, Istok Rodeš odmah se okrenuo nastupu na Sljemenu, pred domaćom publikom. Na mnogobrojna pitanja kojima bi jedan globalno nepoznati skijaš, a posebno 22-godišnjak, mogao oko tog rezultata napraviti veliku euforiju, Istok je odgovorio:

“Utrka u Madonni za mene je završila proglašenjem pobjednika, već sam fokusiran isključivo na utrku na Sljemenu.”

Prvi veliki rezultat, a predstoji domaća utrka. Očekivanja javnosti dobrano su porasla pa tako i pritisak novog uspjeha. Ništa od toga nije se vidjelo u njegovim vožnjama. Dvije čiste, hladnokrvne i brze izvedbe Rodešu su osigurale novo sedmo mjesto, najbolji hrvatski rezultat na Sljemenu u zadnjih sedam godina. Podignuta hrvatska zastava i sreća u cilju. Između ostalog, Istok je poručio:

“U glavi limita nemam, hoću samo skijati najbolje što mogu, bilo to za top tri, pet ili deset. Bez limita, mislim da tako mogu do kraja.”

Mnogi njegovi stariji kolege još uvijek se opterećuju rezultatom, ali kod Istoka filozofija je jednostavna – biti najbolji što može, u svakoj vožnji.

Matej Vidović ove sezone postao je pojam za konstantu i to ne samo u hrvatskim okvirima. Jedan je od samo četvorice skijaša (Yule, Ryding i Muffat-Jeandet) koji su osvajali bodove u sva četiri slaloma ove sezone. Dvaput 21., po jednom 18. i 15. Možda zbog svoje visine (193 cm) nema takve predispozicije kao Rodeš i Kolega, ali Matej konstantno podiže svoju razinu skijanja. Uvijek realan, analitičan, često i samokritičan:

“Treba napraviti analizu zašto je u prvom dijelu otišlo jako puno vremena, no definitivno vrhunski rezultat na kraju. Jučer sam rekao da će biti uspjeh druga vožnja, moram biti zadovoljan s ovim. Bila je dobra vožnja, par greškica, ali vrijeme nije bilo u skladu s osjećajem”, rekao je Matej nakon druge vožnje na Sljemenu, s kojeg odlazi s uspjehom karijere – 15. mjestom.

Nekima se njegov stil ne sviđa pa ga čak i podcjenjuju, no istu stvar prošao je i Ramon Zenhausern, s ravnih dva metra visine. On je danas član najboljih sedam slalomaša svijeta i osvajač srebrne olimpijske medalje u slalomu. Danas na njega više nitko ne gleda s podsmjehom, već s respektom.

Elias Kolega je prije dvije godine na srednjem dijelu Crvenog spusta u prvoj vožnji s brojem 60 za vodećim Manuelom Fellerom zaostao samo osam stotinki. Pogreška na “filteru” tada 20-godišnjeg Eliasa udaljila je od druge vožnje pa na to nitko nije obratio neku pozornost.

Sada, dvije godine stariji i zreliji, pogreške nije bilo. Uz za njega karakteristično sporiji gornji dio, Elias je ponovio pothvat i na srednjem dijelu ostvario treće vrijeme, a uz također brzo odvezenu slalom livadu, prvu vožnju završio je na 15. mjestu. U drugoj je malo prikočio i uzeo svoje druge bodove u Svjetskom kupu za 20. mjesto.

Time je Elias pokazao da, skupa s bratom Samuelom, sjajno radi. Vrlo je stabilan na skijama, u čemu se vidi i pečat Ante Kostelića, koji je s njima počeo raditi prije dvije godine. U 78. godini, u dobi kada je odavno premašio vrijeme za mirovinu, Ante, čovjek koji je ‘stvorio’ 10 olimpijskih medalja, uzeo je ‘pod svoje’ još dva mladića, čiji se rezultati već sad vide. A mi mu i dalje svaku riječ u intervjuima gledamo pod povećalom...

Ne, hrvatsko skijanje nije mrtvo. Nije bilo niti prije dvije, tri godine kad ovakvih rezultata nije bilo. Već više od četiri godine Filip Zubčić član je grupe 30 najboljih veleslalomaša svijeta, a da su se karte samo malo drugačije posložile, to se moglo dogoditi u slalomu, no to je neka druga priča. Važno je naglasiti da nas je on držao kada nije bilo ‘nikoga’. Kakve god kriterije postavili, njegova tri top 10 plasmana u veleslalomu i 12. mjesto u kombinaciji na Olimpijskim igrama nisu za baciti.

Sedma mjesta još nisu postolja i pobjede. No kada u obzir uzmete rad, odnos prema skijanju i sportu općenito i mentalitet kakav ova četvorka pokazuje u izjavama i na stazi, shvatit ćete jednu stvar. U prvoj rečenici ovog odlomka ključna riječ je – još. A onda će, osim nekolicine fanatika i ljubitelja skijanja, i svi ostali porezni obveznici, čije izdatke skijaši koriste za “šalabajzanje po glečerima i osvajanje 27. mjesta” valjda konačno biti sretni i zadovoljni, jer je to, na kraju krajeva, ipak najbitnije.