Kostelić: 'Janičina vožnja na Sljemenu bez rukavice je na neki način nadljudska'

Ivica i Janica Kostelić dolaze iz rukometne obitelji i oprobali su se oboje u tom sportu. Čak su i kasnije u treninzima koristili i neke rukometne elemente.

"Bili smo na tragu toga, posebno Janica koja je bila i u rukometnom kampu. Ja sam igrao krilo, rukomet nam je bio u životima, ali ne kao prvi sport. U našim kasnijim treninzima zadržali smo neke elemente iz rukometa", kaže Kostelić u podcastu Sportkluba.

Ivica je komentirao i priče o spartanskom odgoju koji se često spominjao. Nikada na to nije gledao kao na nešto loše.

"Mi smo bili ljudi koji smo odlučili biti najbolji bez novca i bez snijega, a to su ključne stvari ako želite uspjeti u skijanju. Uz sve to rat vam je za vratom, morali smo pronaći način kako biti u svemu tome konkurentni. Nismo mogli spavati po hotelima nego u prirodi, bili smo mala nacija koja se borila protiv velikih mašinerija i to zahtijeva najveću žrtvu. Do kraja karijere smo išli spavati već u 21 sat jer su ti sati prije ponoći puno važniji s obzirom da sportaš mora spavati najmanje osam sati. Nismo imali novca kao ostali za ledene kupke, ali smo se zato kupali u potoku. Od tud su krenule priče da nas je stari maltretirao što ga je jako pogodilo i nije bilo istinito."

Iza hrvatskih skijaša je odlična sezona, Filip Zubčić je stigao do pobjede.

"Sezona je bila izvrsna, mali smo i moramo svakog pojedinca držati kao kap vode na dlanu. Savez sjajno funkcionira, dečki su odlični skijaši, a veselimo se i novim mladim skijašima. Zrinka Ljutić u kadetskom skijanju ostvaruje iznimne rezultate."

Ivica je eksplodirao u Aspenu kada je s brojem 64 otišao do pobjede.

"Bio sam totalni autsajder, nekoliko dana ranije bio sam peti ili šesti u interkontinentalnom kupu. Možda sam predocjećao nešto veliko, bio sam iznimno nervozan i nisam imao nikakve pretpostavke što će se dogoditi u prvoj vožnji. Sjećam se samo da sam se neposredno uoči obje vožnje potpuno smirio i na kraju obje vožnje odsjetio sam da imam još lufta."

Prisjetio se Ivica i Janičine vožnje na Sljemenu bez štapa. To je neštpo što je doslovno na rubu ljudskih mogućnosti.

"To je nemoguće. Na treninzima smo nekad namjerno pokušavali voziti bez štapa, jer se to zna dogoditi u utrci. Bez štapa i rukavice to je već skroz druga stvar. Tu je fizička bol ogromna. Udaraš u štapove sa 60 kilometara na sat golom rukom. To je na neki način nadljudski."