Raich i Janka u završnom obračunu

Prvi ili posljednji Veliki globus?

Možda je pretjerano smatrati da je ovo posljednja prilika Benjamina Raicha za osvajanje sportski gledano najvećeg priznanja u skijanju. Ove godine pokazao je da može biti iznimno konstantan, dobar u svim tehničkim trkama i uvijek pri vrhu poretka utrka Svjetskog kupa, gdje se ove sezone čak 16 puta plasirao u najboljih deset. Sve to s 32 godine. Još nekoliko mjeseci stariji Bode Miller "počistio je trezor" u Vancouveru, davši tako, po riječima Ivice Kostelića, "nadu starijima da se i u poznim skijaškim godinama može doći do velikih uspjeha".

Sljedeće godine Raich će proslaviti 33. rođendan prije nego što Veliki globus bude dodijeljen. Loša vijest? Povijesno gledano - da. Samo je jedan skijaš u povijesti pobijedio u ukupnom plasmanu Svjetskog kupa s 33 ili više godina - Stephan Eberharter, koji je 2003. godine osvojio Veliki globus s gotovo 34 godine. Međutim i Eberharteru, i Hermannu Maieru, i Lucu Alphandu i Karlu Schranzu, jedinim ukupnim pobjednicima starijim od 30 godina, jedna je karakteristika zajednička. Jedna karakteristika, koju Benny Raich ne dijeli. Riječ je o vrhunskim spustašima, s ukupno 51 spustaškom pobjedom u Svjetskom kupu. Odnosno, s 51 spustaškom pobjedom više no što ih ima Raich, koji nikada nije uspio pobijediti niti u super-veleslalomu.

Spustaši, odnosno skijaši čije je težište u brzim disciplinama, "bolje stare". Marco Büchel popeo se ove godine na pobjedničko postolje legendarnog Lauberhorna s 38 godina, a Patrick Jaerbyn je i s preko 40 godina još uvijek 25. spustaš svijeta. Čak pet od u ovome trenutku deset najboljih spustaša svijeta rođeni su prije "Raichove" 1978. godine. U slalomu? Niti jedan od prvih 20.

U lovu na svoj drugi "veliki kristal" Austrijanac ima dva velika protivnika. Jedan je on sam, odnosno sjećanje na tri uzastopna druga mjesta, dva od kojih je izgubio protiv Svindala s ukupno 15 bodova zaostatka. Posebno boli prošlogodišnji poraz, kada mu je u Areu, u posljednjoj utrci godine, i petnaesto mjesto u slalomu bilo dovoljno za ukupnu pobjedu, a sve što je od utrke vidio su bila prva vrata prve vožnje.

Drugi protivnik je stvaran, od krvi i mesa, iako se neki kunu da previše krvi, barem one tople, ne teče kroz njegove vene. Zlobnici će mu pripisati "karizmu mrtve ribe", čime možda ni ne griješe pretjerano, ali činjenica je da bodove donosi brzina, a ne šarm te da je Carlo Janka još uvijek na dobrom putu da postane najmlađi osvajač Velikog globusa u posljednjih 15 godina.

Janka je u odnosu na svoju generaciju relativno kasno "procvjetao". Na Juniorskom svjetskom prvenstvu 2006. godine bio je treći u veleslalomu i sedmi u superveleslalomu, jedno mjesto i 18 stotinki bolji od našega Natka Zrnčić-Dima. I Natko i velika zvijezda tog juniorskog prvenstva, Romed Baumann, došli su do postolja u Svjetskom kupu brže od Janke; Natko jednu, a Romed čak dvije sezone prije Švicarca.

Međutim, Carlo Janka je nakon tog kasnog prvog uspjeha jednostavno eksplodirao i posljednjih petnaest mjeseci živi u nekom filmu koji gotovo graniči sa znanstvenom fantastikom. Svjetski prvak, olimpijski pobjednik i vodeći u Svjetskom kupu. Ne biste pomislili da je tako uspješan kada bi vidjeli njegov konstantno nepromijenjen izraz lica. Odnosno, kako ga je jedan kolega pitao nakon zlatne medalje u Whistleru - "Carlo, jeste li tako oduševljeni kao što i izgledate?"

Pred sutrašnji veleslalom i subotnji slalom Janka ima 38 bodova prednosti pred Benjaminom Raichom i zna da ključ uspjeha leži u njegovoj najtrofejnijoj disciplini. Pobjeda nad Austrijancem u veleslalomu može ili zapečatiti ovogodišnju borbu ili postaviti Raicha pod veliki pritisak u posljednjem slalomu. Pod isti onaj pritisak koji ga je prošle godine slomio.