Svindal: "Svjetski je kup bitniji od ZOI"

Aksel Lund Svindal jedan je od ponajboljih norveških skijaša svih vremena, uz legendarnog Kjetila Andre Aamodta. Nakon završene sezone 2009./2010. za skijaški portal Skionline.de prokomentirao je godinu olimpijskih igara, prijateljstvo s rivalima na Touru i teškoće s kojima se suočavao na početku sportskoga puta.

Što vam je u karijeri važnije? Može li skijaš zlatnom olimpijskom medaljom "pokriti" neuspjehe u Svjetskom kupu? "Svjetski je kup veliko i važno natjecanje, posebno utrke po Austriji i Švicarskoj. Olimpijske igre su, naravno, posebne, ali zlato s Igara ti neće previše značiti ako prije toga nisi osvojio ništa u Svjetskom kupu. Mnogi će reći da si toga dana jednostavno imao sreće."

Poslije osvajanja prvog Velikog kristalnog globusa zadesila ga je teža ozljeda nakon koje su mnogi govorili da se nikada neće vratiti. "Uvijek sam znao što želim, a to je bilo - vratiti se Svjetskome kupu. Najviše su mi nedostajali prijatelji i poznanici s Toura, te skijaški način života, a mnogo manje same utrke i pobjeđivanja."

U svom sportskom razvoju Svindal često ističe važnost obitelji. "Ne možeš postati vrhunski skijaš bez apsolutne potpore obitelji. U mladim danima trebaš mnogo pomoći oko treninga i opreme, a bez obitelji osobno to ne bih mogao izdržati. Zato u svim uspjesima više uživam."

Nakon što mu je preminula majka brigu o Svindalu uz oca su preuzeli baka i djed. "Kada mi je majka umrla otac se našao usamljen s dvoje male djece u dobi od šest i osam godina, a uz to su oboje bili aktivni skijaši. Imao je i poduzeće o kojem se morao brinuti i tu su nas preuzeli baka i djed, premda su nam pomagali i ostali poznanici i članovi obitelj. Sretan sam što smo svi bili bliski."

Koju bi profesiju izabrao da nije nepovratno zaljubljen u snježne padine? "Vjerojatno bih se bavio sličnim poslom u kojem se kvantiteta rada odražava na uspjesima i rezultatima. Kada ne bih bio sportaš bavio bih se trgovinom, slijedio stope svoga oca."

Mnogo pozornosti Svindal je izazvao i na Olimpijskim igrama u Vancouveru. No ne isključivo zbog medalja, već osebujnog stila odijevanja - konkretnije hlača po kojima su postali poznati i novreški curlingaši. "Hlače su proizvod jednog japanskog poduzeća i jako mi se sviđaju. Vjerojatno se neki dizajner ludo zabavljao kreirajući ih."

Kako se bilo s kanadskog snijega i Olimpijskih igara prilagoditi i vratiti na domaći "bijeli prah", u Kvitfjellu? "Uvijek se teško vratiti Svjetskome kupu poslije olimpijskih igara. Međutim, meni je u tome pomogao domaći snijeg u Kvitfjellu premda sam imao problema s pronalaženjem ritma i vraćanjem na razinu forme koju sam imao prije Vancouvera."

Na sljedećim Igrama u Sočiju Svindalu će biti 31 godina. Koliko još puta može izdržati pod olimpijskim krugovima? "Ne gledam toliko daleko u budućnost. Svaki novi dan nosi uzbuđenja i izazove stoga ne vidim razloga za takve dugoročne planove."

Zajedno s Kjetilom Andre Aamodtom utro je staze norveškoga vrhunskog skijanja. Vidi li koga da se već njima penje? "Kjetil Jansrud, koji je u Vancouveru osvojio veleslalomsko srebro, u budućnosti će biti veoma dobar, uspješan skijaš."

Kako se u vrhunskom, natjecateljskom sportu i važnim bitkama za olimpijska i svjetska zlata, zadrže prijateljstva među rivalima? "Naravno da je moguće ostati prijateljem s kolegama i rivalima, no mora se pokazati stanovit respekt. Ako vas je netko pobijedio samo zato jer ste vi napravili pogrešku, morate okriviti sebe, a na druge. Ako ste dali maksimum, a opet niste uspjeli pobijediti, prihvatite činjenicu da je to jednostavno pravda. Netko je bio bolji, zašto iz toga ne izvući motiv i nešto naučiti, sljedeći puta biti bolji?"