Igre obilježene tragedijama

Službeni rezultati osvajača medalja na ZOI Innsbruck 1964..

Devete Zimske olimpijske igre u Innsbrucku negativno su obilježene već i prije samog njihovog početka. Trenirajući za najveći zimski sportski događaj preminula su, naime, dva sportaša - australski alpski skijaš Ross Milne i britanski sanjkaš Kay Srkzypecki. Organizacijski odbor Igara Milneovu je smrt pripisao nes(p)retnom udarcu u drvo, dok je menadžer australskih skijaša John Wagner sugerirao kako se Ross pokušao zaustaviti na mjestu na kojem to nije bilo moguće, a sve kako bi izbjegao skupinu natjecatelja. Tri godine ranije tragedija je zadesila i čitavu američku umjetničku klizačku reprezentaciju i nekoliko članova njihove obitelji, koji su poginuli u padu aviona u Bruxsellesu putujući na SP koje se održavalo u Pragu.

Inače tradicionalno snježni Innsbruck početkom veljače, samo dvadesetak dana prije starta Igara, bio je gotovo u potpunosti bez snijega. No, zahvaljujući danonoćnom radu pripadnika austrijske vojske organizatori su mogli odahnuti i svečano otvoriti IX. igre. Na borilišta je ukupno transportirano 20.000 blokova leda, te 40.000 kubičnih metara snijega.

Prvi puta pod olimpijskim krugovima nastupili su sportaši Mongolije, Indije i Sjeverne Koreje, a brza klizačica potonje zemlje Han Pil Hwa probila se i do kolajne, one srebrnoga sjaja. Prvi puta natjecanja boba održana su na umjetnom ledu, na čemu je ovaj sport izgubio na draži i opasnosti, no istom je bio mnogo sigurniji. U istome natjecanju dogodio se i fair-play potez Igara - Talijan Eugenio Monti, jedan od najvećih zvijezda toga sporta svih vremena, istaknuo se pomogavši britanskom dvojcu Tonyju Nashu i Robinu Dixonu posudivši im dio za bob dvosjed. Britanci su na kraju pobijedili upravo ispred postave Italije II, na čijem je čelu sjedio Monti, ponovno mu, tako, uskrativši olimpijsko zlato. Za poštenu, sportsku gestu nagrađen je priznanjem "Pierre de Coubertin".

Skijaško trčanje obilježio je velikan na zalazu karijere Šveđanin Sixten Jernberg i nadolazeća finska zvijezda Ero Mantyranta. Prvospomenuti je upotpunio kolekciju olimpijskih medalja zlatima na 50 km i štafeti 4 x 10 kilometara, te broncom na 15 km (ukupno ima 4 zlata, 3 srebra i 2 bronce). dok je Mantyrata slavio na 15 i 30 km, te osvojio srebro kao član finske štafete. Kod skijašica trkačica - ništa novo. Apsolutne vladarice su sovjetske sportašice - u utrkama na 5 i 10 km jedinu medalju "ukrala" im je Finkinja Lehtonen, a ovoga su puta, za razliku od Igara u Squaw Valleyju, ubilježili i štafetnu pobjedu ispred Švedske i Finske. Posebno se svojim sposobnostima istaknula Kalvdija Bojarskič, trostruka pobjednica - na 5 i 10 km, te štafeti.

Promjene u sustavu natjecanja i bodovanju doživjeli su, pak, skijaški skokovi. U Innsbrucku se prvi puta skakalo na dvije skakaonice, 70-metarskoj i 90-metarskoj, a od tri pokušaja bodovala su se samo dva najbolja - bio je to način koji je kasnije, zbog teškoće praćenja, ipak napušten. Kompleti medalja podijeljeni su između tek tri natjecatelja - na 70-metarskoj skakaonici zlato je ponio Veikko Kankkonen, srebro Toralf Engan, a broncu Torgeir Brandtzag, dok je na 90-metarskoj skakaonici poredak bio nešto drukčiji. Najbolji je bio Engan, a slijedili su ga Kankkonen i Brandtzag. U nordijskoj kombinaciji najbolje se snašao Norvežanin Tormond Knutsen, a zlato u biatlonu otišlo je u SSSR, Vladimiru Meljaninu.

Alpsko skijanje održano je veoma blizu samom gradu, u zavali rijeke Inn, a obilježilo ga je veliko nadmetanje austrijskih i francuskih skijaša i skijašica. Mjerenje vremena bilo je puno preciznije - po prvi puta na Olimpijskim igrama rezultati skijaša i skijašica umjesto u desetinkama sekunda zapisivani su u stotinkama sekunda.

Na koncu se niti jedna spomenuta reprezentacija nije mogla pohvaliti uspješnijom "žetvom" - Austrijanci su imali pobjede u spustu (kod skijašica je slavila Christl Haas, a skijaša Egon Zimmerman), srebra su osvojili (Edith Zimmerman u spustu skijašica i Karl Schranz u veleslalomu), te bronce (Traudl Hecher u spustu skijašica i Joseph Stiegler u veleslalomu skijaša). Francuzi su bili najuspješniji u veleslalomu skijašica - prvo mjesto osvojila je Marielle Goitschel, a drugo njena sestra Christine, dok smo u slalomu vidjeli obrnuti poredak - Christine je pobijedila, a Marielle bila drugoplasirana. U konkurenciji skijaša u spustu je srebro pripalo Léu Lacroixu, a veleslalomsko zlato Françoisu Bonlieuu. Kombinacija je pripala Ludwigu Leitneru i Marielle Goitschel.

Umjetničko klizanje bilo je obojano crnim bojama, još pod dojmom tragedije koja se zbila tri godine ranije i u kojoj je na putu prema Pragu poginula čitava američka delegacija. Rezultiralo je to tek jednom osvojenom medaljom - S. Alles bio je brončani u muškoj konkurenciji. Najzanimljivije je bilo natjecanje parova i dvoboj "vječnih rivala" - Nijemaca Marike Kilius i Hans-Jurgena Baumlera i Sovjeta Ljudmile Bjelousove i Olega Protopopova. Potonji su devet uzastopnih godina gubili od njemačkog para na svjetskim i europskim prvenstvima, no sjajno kombinacijom elegantnosti i tradicionalne škole ruskog baleta pobijedili su, premda su i Nijemci klizali nepogrešivo i s nizom teških elemenata. U pojedinačnoj konkurenciji bez premca su najbolji bili Manfred Schnelldorfer i Sjoukje Dijkstra.

Prvi puta poslije 1948. pod olimpijskom zastavom prigodu su dobili sanjkaši (u St. Moritzu natjecali su se u skeletonu i s glavom prema dolje, što je bilo veoma opasno). Pojedinačni pobjednici bili su Nijemci Thomas Kohler i Ostrun Enderlein, a u muškom dvosjeu slavili su austrijski sanjkaši Josef Feistmantl i Manfred Stengl. U hokeju na ledu SSSR je vratio titulu najboljega, a drugi i treće mjesto pripalo je čehoslovačkim i kanadskim hokejašima. Potpuno izvan konkurencije bili su, pak, Amerikanci i Kanađani.

Fotografije u tekstu: Olympic.org