Ivičino srebro zlatnoga sjaja

Ivica i Janica Kostelić davno su već osigurali mjesta na početnim, zlatnim stranicama hrvatske sportske povijesti. Nevjerojatni brat i sestra osvajali su zlatne i srebrne medalje na svjetskim i olimpijskim natjecanjima, u vitrinama imaju veći broj malih globusa najuspješnijih u Svjetskome kupu, a Janica je impresivnoj kolekciji dodala i tri titule najspremnije, najsvestranije i jednostavno - najbolje skijašice svijeta.

Njihov je streloviti uspon zapravo započeo u vrijeme kada je Hrvatska bila zahvaćena ratom i stradavanjima i borila se za samostalnost. Ante Gips Kostelić svojevoljno je tada napustio rukomet i reprezentaciju Jugoslavije te podno Medvednice započeo intenzivno tesanje dvoje potencijalno vrhunskih sportaša. Potez koji će kasnije itekako biti opravdan, kada Ivica i Janica pokore svijet i mladima postanu uzori u mnogim pogledima.

Fenomenalna Janica

Zaista je mnogo redaka ispisano o fantastičnim uspjesima Janice Kostelić. Hrvatska je skijaška heroina u devet godina profesionalne karijere postigla nešto što više solidnih skijaša ne bi napravilo tokom čitavoga života. Vladala je Svjetskim kupom, osvojila tri Velika i sedam malih globusa, te postala peterostrukom svjetskom prvakinjom.

Najuspješnija je alpinka olimpijskih igara, ponajviše zahvaljujući legendarnom nastupu u SAD-u. Naime, u Salt Lake Cityju 2002. godine bila je trostruka pobjednica, te osvajačica srebra, a tom je uspjehu u Torinu prije četiri godine dodala još po srebro i zlato.

Janice danas, nažalost, više nema na skijaškim padinama, no prazninu nastalu njenim odlaskom, možemo reći, dostojno je upotpunio njen brat. Ivica se već godinama nalazi u samom svjetskom vrhu i to u sportu u kojem o pobjedniku i posljednjeplasiranom znaju odlučivati stotinke i tisućinke sekunde. U djeliću trenutka možete dobiti mnogo, ali i sve izgubiti.

Ivica je na pravi način eksplodirao u posljednjih nekoliko sezona, poslije Olimpijskih igara u Torinu i osvojenog srebra, a danas ga mnogi označavaju najkompletnijim skijašem u Svjetskome kupu - izrazito staloženim i mirnim. Konstantan je i najbolji kada je najpotrebnije.

Olimpijske igre - vrh svijeta, vrh karijere

Kao pravoj, istinskoj sportskoj obitelji, Kostelićima su olimpijska takmičenja vrh načina života koji su odabrali. Sav znoj i krv koju su prolili od prvog stajanja na skije, preko napornih treninga, padova i ozljeda, valja pretočiti u odličja na najvažnijem sportskom događaju na svijetu - oduvijek je to bilo geslo jedne od najuspješnijih sportskih obitelji u svijetu.

Da, dobro ste pročitali. Možda jesmo malo subjektivni, no pitat ću vas sjećate li se, poznajete li ljepšu priču? Brat i sestra iz zemlje s tek nešto više od četiri i pol milijuna stanovnika, s veoma slabim uvjetima za treniranje, ali ogromnom voljom i - ponajprije - talentom. Kroz godine skijanja i bavljenja vrhunskim sportom Kostelići su ime Hrvatske pronijeli po cijelome svijetu, učinivši nešto što niti jedan veleposlanik, političar ili bilo koji drugi dužnosnik vjerojatno nikada neće moći.

Ivičini počeci

Brat najbolje skijašice svih vremena (dobro, možda smo ponovno malo subjektivni), počeo se probijati godine 1992. pobijedivši u veleslalomu u slovačkoj Vratni. Ubrzo je osvojio najprestižnije dječje trofeje - Topolino i Pinocchio, a pobjeđivao je i u Val d'Isereu, Folgaridi, Sloveniji...

Odličnu je juniorsku karijeru okrunio osvajanjem bronce u kombinaciji Schladminga na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1997. godine, no već su ga tada počele ozbiljno napadati ozljede. U talijanskoj Cortini d'Ampezzo netom prije olimpijskih igara u Naganu popucao mu je ligament koljena, a godinu kasnije istu je nesreću doživio na Svjetskom prvenstvu u Beaver Creeku.

Potkraj iste sezone ipak se vratio i upisao bodove u svim disciplinama, postavši jedinim skijašem kojem je to uspjelo u tekućoj sezoni. No, koban je za Profesora ponovno bio, pogađate, Beaver Creek - u Americi je obnovio neugodnu ozljedu koljena i zbog toga bio prisiljen propustiti sljedeću sezonu.

Osvajanje Malog slalomskog globusa

Svim problemima usprkos, vratio se još jači i 2001./2002. osvojio Mali slalomski globus, prevladavši u gotovo epskoj borbi s legendarnim Bodeom Millerom. Na početku je sezone pak postavio rekord koji i danas nitko nije uspio dostići - sa startnim brojem 64 pobijedio je na slalomskoj premijeri Svjetskoga kupa u Aspenu.

Iste je godine na olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju osvojio izvanredno deveto veleslalomsko mjesto, no njegov je uspjeh tada potpuno zasjenila sestra Janica, s već toliko puta opjevana tri zlata i srebrom. Ivica je tokom sljedećih godina pak nastavio vrijedno skupljati pobjede i postolja u Svjetskome kupu, te se danas može pohvaliti s 11 trijumfa i 32 podija.

Na Svjetskom je prvenstvu u St. Moritzu 2004. godine osvojio naslov svjetskog slalomskog prvaka, no već je godinu kasnije ponovno teže pao u noćnoj slalomskoj utrci u Schladmingu, te bio primoran otputovati na novu operaciju u Basel. Sav trud i rad konačno je naplatio ostvarenjem životnog sna - srebrom na olimpijskim igrama u Torinu.

Četiri godine kasnije - novu veliku priču ispričao je u Vancouveru. Kilometrima udaljen od domovine ponosno je podignuo hrvatsku zastavu i sa sestrom Janicom još jednom, po osmi (!) put proslavio olimpijsku medalju. Pothvat obitelj koji će se, uistinu, još dugo, dugo prepričavati.