"Meni su sva moja djeca draga"

Nekoliko minuta svoga vremena Uroš je posvetio i čitateljima Sportneta.

Sportnet: Uroše, prvo primite srdačne čestitke. Da li ste očekivali ovakav uspjeh?
"Pa na Olimpijske igre se uvijek ide napraviti neki rezultat. Ne može se krenuti na takvo natjecanje i misliti - ja neću postići ništa značajno. Nakon promašenog početka sezone, Jakov se počeo vraćati i na posljednjem natjecanju Svjetskog kupa pokazao je da je jak. Kada se gledaju samo trkački podaci, bio je četvrti sa samo četiri sekunde zaostatka i od toga trenutka smo znali da je sposoban za dobre rezultate."

Spominjete početak sezone koji nije ispunio očekivanja. Kako ste reagirali?
"Kompletno smo promijenili program. Jakov je i dalje putovao s nama na utrke Svjetskog kupa, ali u prvom planu su bili treninzi. S jako puno rada vratio se i došao u formu koju je danas prikazao."

Vrijedan je, zar ne?
"Kod mene samo takvi treniraju" (smijeh).

Kako ste vi osobno doživjeli današnji uspjeh? Nijemci imaju izreku o jednom oku koje se smješka, a drugom koje se plače. Da li je treće mjesto Faka, koje je prouzročilo četvrto mjesto Bauera, za vas primjer takve situacije?
"Nimalo. Možda neki u Sloveniji doživljavaju ovakav rezultat kao tragediju, ali ja ne. Ja ih pitam - pa što bi bilo da je na primjer Ukrajinac bio treći ispred Bauera, da li bi vam to bilo bolje? Mene veseli uspjeh svakog mog skijaša, svejedno koje je nacionalnosti. Meni su sva moja djeca draga. Ja sam, na kraju krajeva profesionalac, ovo je moj posao, ovime prehranjujem svoju obitelj. Današnji rezultat ne označava samo Jakovljevu vrijednost, već i moju i onu servisera."

Kako mislite da će ovaj uspjeh utjecati na Jakova?
"Neće ga nimalo promijeniti. On je jedan nevjerojatno skroman sportaš, obitelj mu je isto takva i on će ostati s obje noge na zemlji. Pa vidiš kako ga Koreja nije promijenila. Danas je slavlje, u utorak je nova trka."

A u njoj će Jakov...?
"...imati dobre šanse. Pursuit je specifičan, i iako svatko tko imalo toga o biatlonu zna, zna da u ovome sportu nema neke trojice koji su zacementirani za medalje, već njih tridesetak koji konkuriraju, Jakov ima dobre šanse. On, Jay, Bauer, Leguellec, Svendsen prije svih, Deryzemlya, iako on s puškom nije tako jak. Ako Jakov solidno odradi svoje, mogao bi u prvih deset. A ako bude imao svoj dan, ni druga medalja nije isključena."

Nisu li takva očekivanja opterećenje za mladog sportaša?
"Jakov je taj koji će više očekivati od sebe, nego svi oko njega. Ako njegova psiha ima neku manu, onda je to upravo teret koji on samome sebi nameće. Ja mu često znam reći - pa ti si mlad, imaš dvadeset i jednu, sad dvadeset i dvije godine, uspješan si, uživaj malo u životu."

Uroše, hvala i još puno uspjeha svim tvojim pulenima!
"Tome se i ja nadam" (smijeh)...