"Realnost, a ne hit sezone i slučajnost"

Kad se šibenski prvoligaš nakon tri drugoligaške sezone 2006. vratio na prvoligašku scenu malo je tko mogao očekivati da će izrasti u konstantnu hrvatskog nogometa, klub koji zadnjih nekoliko sezona, unatoč skromnom proračunu i uvjetima koji baš i nisu na vrhunskoj razini (što se posebno odnosi na omladinski pogon) stalno stanuje pri vrhu ljestvice, a ove godine pogotovo. Rezultati koji se ostvaruju posljednjih nekoliko godina, s naglaskom na ovu godinu, nisu plod slučajnosti, već rezultat kvalitetnog rada Uprave kluba, odličnog izbora igrača, spoja mladosti i iskustva, te naravno odličnih trenera.

Nakon što je Ivan Pudar uveo Šibenčane u Prvu ligu, s vođenjem šibenskog kluba nastavio je i dalje. Igrali su tada Modri i napadački i atraktivno, gurali su odlično na ljestvici. Dres Šibenika nosili su tada i Rukavina, Kartelo, Gović, Čaval, Kulušić, Raič i brojni drugi. Zov Hajduka bio je prejak za Pudara koji je početkom travnja 2007. godine otišao u Hajduk, a njegovu je poziciju preuzeo dotadašnji pomoćnik Anel Karabeg. Sezona je završena na visokom četvrtom mjestu sa 14 pobjeda u 33 susreta.

Većina nositelja igre napustila je tada klub i činilo se da će Šibenik ponovno u borbu za ostanak u ligi. Angažiran je mirni i samozatajni, ali veliki radnik Ivica Kalinić, a baš tada u Šibenik je stigao i hrvatskoj javnosti do tada malo znani Ermin Zec kojega su Šibenčani preoteli Željezničaru. Da su sa Zecom pogodili u sridu nije uopće potrebno posebno naglašavati, a baš te sezone debitirao je i tada 16-godišnji Ademi, danas standardni prvotimac i kapetan momčadi. U svojoj prvoj sezoni na klupi Šibenik Kalinić je sa svojim igračima tek u posljednjim kolima osigurao ostanak u ligi.

Ali već iduća sezona donijela je uzlet šibenskog nogometa. Ponovno je igrački kadar doživio znatne promjene, ali bez obzira na to dugo su Šibenčani bili i u mogućnosti da izbore Kup UEFA. Strah za protivničke obrane bio je napadački dvojac Rodić – Zec. Ovo ljeto ponovno je osam-devet prvotimaca napustilo Šubićevac, a stigli su neki novi, hrvatskoj javnosti uglavnom manje poznati igrači. Dovođenjem Zeca otkrili su Šibenčani BIH tržište na kojem mogu kupiti jeftino, ali što je još važnije i kvalitetno. Vratili su i dvojicu domaćih igrača, Stipu Bačelića-Grgića i Krešimira Makarina, pravu priliku su dobili domaći mladići Arijan Ademi i Zeni Husmani (vjerojatno bi i Hrvoje Spahija da nije imao problema s ozljedama).

Razlog dobrih igara Modrih bilo je i povjerenje treneru koji je u kontinuitetu radio više od dvije sezone. I pred početak ove sezone Kalinić je ponovno morao ispočetka. Ostala su tek dvojica standardnih prvotimaca iz prošle sezone (Blažević, Alispahić), Zec je bio na izlaznim vratima, ali na kraju je ipak ostao na Šubićevcu.

Ponovno se prognozirala borba za ostanak u ligi, ovoga puta u ligi 16. Kritiziralo se dovođenje igrača iz Bosne i Hercegovine smatrajući kako će mladi domaći igrači time biti zapostavljeni. Ali kako je vrijeme odmicalo Šibenik je igrao sve bolje i bolje, pa su i kritičari bili sve tiši. Činilo se da će nakon samo dva kola i odlaska Ivice Kalinića u Hajduk doći do pada, no, izbor Branka Karačića, nakon niza trenera sa splitskog područja, pokazao se, već sada, kao pun pogodak.

Napadački nogomet koji Karačić preferira igrači su vrlo brzo prihvatili, kao i publika koja je jedva dočekala ponovan povratak takvom načinu igre. Karačić se vrlo brzo odlučio za udarnu jedanaestoricu koja odlično djeluje na terenu. Od vratara Blaževića koji je sigurno jedan od trojice najboljih vratara u HNL-u, iskusne obrane u kojoj su stoperi Vidić i Budiša, odnosno na bolovima Medvid i Jurčević, do poletne i rastrčane vezne linije i napada koji su najmlađi dio momčad. Najstariji igrač ima tek 22 godine (Alispahić), a najmlađi 18 (Ademi).

No, razliku od nekih ranijih sezona Šibenik ima i kvalitetnu klupu. Izostanak nekog zbog ozljede/kartona nije više toliko vidljiv kao prije. Igrači s klupe vrlo kvalitetno nadomjeste prvotimce, a što je najvažnije ni rezultat ne trpi. A ono što je možda i glavna značajka ovosezonskog Šibenika je odlična atmosfera kako u svlačionici tako i u klubu.

Novca nikada nije bilo u izobilju u Šibeniku. Slično je i sada, ali nije u šoldima sve. Predsjednik šibenskog prvoligaša Goran Pauk na sve načine pokušava namaknuti sredstva za premije i plaće svojih igrača koji iz kola u kolo oduševljavaju ne samo šibensku, nego i hrvatsku javnost. Iako je uoči početka sezone glavni cilj bio osiguranje ostanka u ligi, odličnim rezultatima porasli su i apetiti, ali imperativa nema, naglašavaju u šibenskom prvoligašu.

Vjerojatno ni najveći optimisti nisu mogli očekivati da će Šibenik nakon 13. kola ove sezone biti na drugom mjestu. Ili što je još bolje da nakon idućeg kola eventualnim uspjehom u Zagrebu može zasjesti na prvo mjesto. Unatoč odličnim igrama i rezultatima koje ostvaruju Šibenčani su i dalje s obje noge čvrsto na zemlji. Euforije u klubu nema, ide se iz utakmice u utakmicu.

Trener Karačić spušta loptu na zemlju i uoči maksimirskog susreta. Poručuje da je Dinamo apsolutni favorit u Maksimiru, ali da posljednji rezultati Zagrepčana, odnosno odlična izdanja njegove momčadi daju mu za pravo da se nada da se u Maksimiru, gdje nikada nisu osvojili niti jednog boda u susretima s Dinamom, može suprotstaviti na kvalitetan način. Ukoliko Zagrepčani odigraju još jednu blijedu partiju, a Šibenik bude posebno nadahnut, ne bi bilo nemoguće da Šibenik po prvi put osvoji nešto na Maksimiru. Ali ne opterećuju se na Šubićevcu time, znaju da nemaju što izgubiti, a da su takvi vrlo opasni pokazali su i na Poljud prije 20-ak dana.

Euforija je zahvatila Krešimirov grad. Glavna tema svih razgovora su nogometaši, a glavno pitanje posljednjih dana ide li se u Zagreb. A na put se spremaju mnogi. Ne samo manja skupina Funcuta koja uvijek prati sva gostovanja svog kluba, već i daleko veća skupina ljudi. Najavljeno je već šest autobusa koji će put metropole, a mnogi će na put i osobnim automobilima. Utakmica za koju se živ, utakmica o kojoj će se, kako god završila, u Šibeniku sigurno još dugo pričati.

A do kada bi šibenska bajka mogla trajati? Pitanje na koje je teško dati odgovor. U prosincu će najbolji igrač Ermin Zec vjerojatno napustiti Šubićevac, ali imaju Šibenčani novog Zeca. Ovog ljeta doveli su Senida Kulačića, također iz BIH, od kojega se mnogo očekuje. Ima Karačić i još kvalitetnih napadača u kadru, premda će Zeca, kao najboljeg napadača lige, biti teško nadomjestiti. Ali s obzirom na potencijal momčadi i kvalitetu koju Šibenčani posjeduju plasman na kraju sezone trebao bi biti u gornjem dijelu ljestvice.

Plasman na kraju prvenstva trenutno ni najmanje ne brine Šibenčane. Sve je koncentrirano na maksimirski susret koji će, kako god završio, biti neiscrpna tema razgovora u sljedećim danima i mjesecima.