Nitko mu ništa nije poklonio

Od samih košarkaških početaka sanjao je samo NBA ligu. Hodajuća enciklopedija NBA lige, nevjerojatni zaljubljenik u američku profesionalnu košarku je i dobio priliku za okušati se među najboljima, među onima o kojima je maštao kako je s njima na parketu. Međutim, prilika nije bila prava. Niti u Torontu, a pogotovo u Milwaukeeju.

Tijekom sezone i pol u NBA ligi Ukić je imao tretman u obje momčadi poput onog 12. juniora u europskoj košarci. Triano ga je u Torontu stavljao na teren samo kada je morao, a Skiles u Bucksima u većini slučajeva niti tada. Teško je objasniti zašto, zbog čega su neki imali toliki kredit, a Ukić nije imao niti "dozvoljeni minus", a kamoli "kredit".

U karijeri mu nije ništa poklonjeno, za sve je morao žestoko raditi i opet nije bio adekvatno nagrađivan. Nije se teško sjetiti odličnih partija u dresovima Tau Ceramice i Barcelone, čak i izravno donesenih pobjeda, pa u sljedećim susretima minimalne minutaže. Nije lako u takvim situacijama zadržati samopouzdanje kada znate da vas najmanja pogreška seli na klupu i poništava sve dobro što ste napravili. Jasmin Repeša mu je vratio samopouzdanje u Lottomatici, ali Triano i Skiles su ga ponovno spustili.

Ukić može s pravom biti ljut. Tretman u Torontu bio je daleko od onog očekivanog unatoč tome što je koliko-toliko igrao. Skiles ga je izričito tražio i napominjao kako ga mora dovesti pa je ispalo da je sve to bila prazna priča. Pa čak i nakon susreta s Torontom u kojem je ubacio 17 poena, kada je Skiles priznao "možda sam pogriješio i morao Ukiću dati više prilike".

Što se nakon toga dogodilo? Ukiću je dao priliku u završnici prvog poluvremena protiv Portlanda, dva puta je u rotaciji Roko završio na višem, snažnijem i puno skočnijem odličnom šuteru Martellu Websteru, ovaj ga je izigrao i od onda je Ukić zabetoniran na klupu. Klasična priča o respektu, respektu kojeg Roko nema i daleko je od toga da ga NBA treneri cijene. Ma koliko god dobro odigrao.

Počevši s Torontom Ukiću su se događale neke čudne stvari. Calderon je muku mučio s ozljedama i Raptorsi su ostali na Ukiću i Solomonu. Willie Solomon je dobar igrač, ali za europsku košarku, za NBA čovjek posjeduje samo dobar šut i to je sve. Vidjelo se to jako dobro, ali je i on imao prednost nad Ukićem. Bilo je i utakmica u kojima je Triano gurao i Parkera na jedinicu pokraj Ukića željnog igre.

Nikad Ukić nije dobio više od 30 minuta, protiv Spursa u odličnom susretu u kojem je izravno odlučivao pobjednika, dobio je 30 minuta, prije i kasnije niti blizu. Triano mu nije vjerovao, a to je pokazao i tijekom ljeta kada je uz tada aktualne Calderona, Ukića i Doubyja još doveo i Jarretta Jacka.

Sve je bilo jasno. Roko je morao potražiti novi klub jer pokraj Calderona i Jacka ne bi igrao gotovo uopće. Scott Skiles odmah je pokazao interes i inzistirao na Ukićevom dovođenju. Usput je dobivao Carlosa Delfina koji je još bio u Europi, no glavna meta bio je Ukić. Vrlo brzo postavilo se pitanje - zašto?

Naime, u Raptorsima je bilo vidljivo kako Roko može daleko najviše pružiti na jedinici, a Skiles je tu imao svog ljubimca Lukea Ridnoura, projekt za budućnost Brandona Jenningsa te Ramona Sessionsa koji je još bio u klubu iako je visilo hoće li ostati ili ne. Skiles je onda Ukiću izmislio poziciju "šutera" s tim da je na terenu bio šuter koji nije dobivao loptu.

Posve je nejasno koja je Ukićeva uloga uopće bila na parketu. U obrani je korektno odrađivao posao, a u napadu je završavao u kutu i loptu nije vidio niti slučajno. Jennings je igrao 1 na 5 iz utakmice u utakmicu, općenito, igra Bucksa temeljila se na soliranju ili eventualno spuštanju lopte na slobodnog Boguta što je bilo rijetko. Ukić u takvoj igri nije imao niti ime da bi se izborio za loptu i šut, a niti je naviknuo na takvu igru. Znalo se dogoditi po 5-6 napada da je samo trčao iz obrane u napad i obratno, a da nije dodirnuo loptu.

To se sve događalo u onim rijetkim trenucima kada bi dobio priliku. Onih sitnih 4-5 minuta. I ako bi se izborio za loptu i šutnuo i promašio, ili mu je slučajno u obrani pobjegao igrač, Skiles je već podizao nekog s klupe. Tako ne možeš igrati, definitivno. S druge strane ostalima su se opraštale i "teže stvari". Charlie Bell igra dosta lošu sezonu, Michael Redd je zbog problema s ozljedama u ovom trenutku samo blijeda kopija onog ubojitog šutera (33 posto ubačaja iz igre) pa čak i rookie iz druge runde drafta Jodie Meeks igra dosta više i igra svaku utakmicu. Jennings je veliki talent, no i njemu se dopušta "divljanje" po terenu bez ikakvih "sankcija" već uz prešutno odobravanje, Ukić nema ništa od toga što svi ostali imaju. Nije dobio niti priliku pokazati što može/ne može.

Ukićev status je nikakav, a to pokazuje i činjenica da je samo Francisco Elson dobio manje minuta od njega, ali je odigrao i pet utakmica manje. Ukić je igrao samo 97 minuta ukupno, a sljedeći ispred njega je Dan Gadzuric sa 175 minuta, a na njegovoj poziciji Meeks s 330 minuta.

Jasno je kao dan, Ukić ovdje priliku dobiti neće. Ona može stići samo ako se dvojica na jednoj poziciji ozlijede. Definitvno je vrijeme za odlazak jer budućnost nije uopće ružičasta u rukama Scotta Skilesa. Fenerbahče je dobar izbor, kod Tanjevića će igrati i pokazati kako posjeduje kvalitetu. Ustvari, on se već dokazao, poznajemo njegovu kvalitetu, možda treba samo sebi to dokazati i povratiti samopouzdanje. Vjerujemo i kako će se vrlo brzo vratiti u NBA ligu jer je zaslužio puno više prilika nego što ih je dobio. Neki koji su bili ispred njega definitivno nisu bolji, a to neka ide na dušu Trianu i Skilesu.