Bijelo-crvena…

"Teško se veseliti nakon poraza", rekli su jedan za drugim naši reprezentativci nakon megdana s Francuzima, ali su isto tako i nastavili: "Ali je to srebro vrijedno zlata". Ne možemo se ne složiti s time, jer osim što su cijelo prvenstvo izgurali uvjerljivo najmlađi, bez donedavno najvažnijih karika u ekipi, naši su se rukometaši borili do posljednje sekunde. Bilo je pogrešaka, neiskustva, ljutnje na suce, ali bilo je i znoja i suza i zadnjeg atoma snage, kako je primijetio moj kolega Pacak, upravo zato volimo rukomet.

No prije nego se bacimo na osvrt na finale treba reći koju i o zagrijavanju za glavni događaj, utakmici za broncu, u kojoj su Islanđani porazili Poljake. S 18:10 za Island na poluvremenu izgledalo je kao da su Poljaci zbilja digli ruke od svega, razočarani porazom od Hrvata dan ranije, no momci Bogdana Wente ipak su podsjetili svijet zbog čega pripadaju rukometnom vrhu i u drugom dijelu utakmice pošteno natjerali sve –ssone na preznojavanje.

Umalo su Poljaci uspjeli zagorčiti život Islanđanima, stigli su i na –1 četiri minute do kraja susreta, ali su momci s otočića od 319 tisuća duša uspjeli održati svoju prednost i pobijediti s respektabilnih +3. Bronca za Island, svaka čast.

Ono što nije uspjelo Poljacima uspjelo je Francuzima, koji su u 30 minuta igre (nešto) bolje od Hrvatske uspjeli još jedno zlato spremiti u svoju vitrinu.

Prvih 28 minuta Hrvatska je igra bila zadivljujuća i donijela nam je zasluženih +3 kod 12:9. No, samo su te posljednje dvije minute bile dovoljne Galskim pijetlovima da nadoknade cijeli zaostatak, ubojiti po našu mrežu bili su Karabatić, trenutno najomraženija osoba u Hrvatskoj, te Narcisse.

U drugom dijelu se samo nastavilo francusko preuzimanje vlasti, a serija 8-1 naše je protivnike odvela do 13:17. Uspjela se Hrvatska iščupati iz bunara i zahvaljujući genijalcu Baliću doći na svega –1 u 48. minuti, sa sasvim dovoljno vremena da se preokrene rezultat i uzme pobjeda, no tad Mataija dobiva crveni karton i sve odlazi nizbrdo.

Nakon što smo odgledali osam utakmica Hrvata, vidjeli osvajanje još jednog velikog odličja na velikom natjecanju, ne možemo nikako reći da je sve to samo sportska sreća jednog čovjeka. Pogotovo ne jer smo vidjeli toliko inovacija, drukčijeg pristupa igri, mladih igrača koji se trse da dostojno zamijene kolege kojih u Austriji nije bilo. Lino Červar dao nam je naznaku nove hrvatske rukometne reprezentacije, iskreno moram reći da jedva čekam da je vidim na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011. godine.

Utakmica dana: Hrvatska – Francuska
Bez deset crnih minuta Hrvatska bi pobijedila, provlačilo se nakon utakmice svima kroz glavu. No, tih deset minuta, te još par uz to, bile su dovoljne da Francuska odnese još jedno zlato. Pogreške, znali smo i prije utakmice, Francuska neće pustiti nekažnjeno, dogodilo se upravo to. Ne treba međutim zaboraviti da smo odgledali odličan rukometni susret na najvišoj razini, trenutno najboljih ekipa koje postoje i da smo dobili priliku još jednom slaviti odličje.

Pogodak dana: Ivano Balić
U 48. minuti doveo je Hrvatsku na 18:19, u ostatku susreta nije dopuštao da nam padne elan, da se predamo ili prestanemo boriti. Još jednom je dokazao zašto mu na svijetu nema ravnog.

Izjava dana: Igor Vori
"Jesmo danas izgubili, ali mislim da ovo srebro moramo slaviti kao zlato. Znate u kakvoj smo situaciji došli ovdje, i zbog povreda i zbog mladosti ekipe. Čestitam suigračima i svima koji su bili s nama u ovih 25 dana. Nije bilo nikome lako, a čestitam Francuzima koji su trenutno bolji od nas. Vjerujem da se vidimo u finalu protiv njih već u Švedskoj i nadam se da će onda svirati naša himna."

Pehist dana: Vedran Mataija
Igrač RK Poreča, koji je od 31 minutu odigranu na ovom EP-u 11 odradio upravo u finalu, vjerojatno će se cijelog života sjećati 49. minute. Po metodi "ni luk jeo ni luk mirisao" Mataija je zaradio crveni karton nakon što su nervozni suci blizanci predvidjeli činjenicu da je Karabatića u stvari faulirao Gojun.

Upitnik dana: Manuel Štrlek i Jakov Gojun
Manuel Štrlek proglašen je najboljim lijevim krilom EP-a, dok je Jakov Gojun zaradio titulu najboljeg obrambenog igrača prvenstva. Nikome nije jasno kako i zbog čega, no momcima čestitamo uz nadu da će to shvatiti kao poticaj za daljnji razvoj.