Igra vrijedna srebra, srce vrijedno zlata

Jedno odlično i jedno prosječno dobro poluvrijeme jednostavno nisu dovoljno dobra za olimpijskog, svjetskog, a sada i europskog prvaka. Par crnih rupa u nastavku, nekoliko obrana Omeyera, nespretno izgubljenih lopti, možda i poneka sudačka odluka - bilo je to dovoljno Onestinoj momčadi da pobijedi vrlo dobru Hrvatsku, koja je posebno u prvom dijelu, pokazala da ima mišiće i znanje za igranje al pari ovoj Francuskoj. Nedostajalo je, možda, tek malo iskustva...

Iako je prvi dio završio neodlučenim rezultatom (12:12), zadovoljniji su u svlačionicu mogli otići Francuzi jer Hrvatska ih je nadigrala, vodila tijekom cijelog poluvremena i onda teško zarađeno mlijeko prosula u posljednje dvije minute. Ipak, u tom prvom poluvremenu i Kauboji su naučili vrlo vrijednu lekciju – Francuzi ne lete, Francuzi nisu s drugog svijeta i s Francuzima se može igrati.

Štoviše, Hrvatska je igrala bolje od Francuza, ponajviše zahvaljujući dvojcu koji je i do sada na prvenstvu briljirao. Ivano Balić bio je ”čovjek-višak”; to se u statistici možda i ne vidi, ali Ivano je gotovo u svakom napadu složio zicer ili barem vrlo dobru poziciju za šut svojim suigračima.

Prvih nekoliko šansi koje je složio ostalo je neiskorišteno, no briljantnom asistencijom Voriju, a potom i vlastitim pogotkom, Balić je pokrenuo Hrvatsku u pravom smjeru. S druge strane, Mirko Alilović bio je ono što smo željeli od vratara u finalu, skidao je puno toga, uključujući sedmerce i, što je posebno važno, udarce s krila.

Dobar početak pretvorili smo u 4:2 nakon kontre Štrleka, a Francuzi su treći gol postigli tek u 10. minuti. Zasluge jasno idu Aliloviću, ali i ostatku vrlo dobre obrane.

Skupo nas je koštao igrač manje tijekom kojeg su Francuzi izjednačili na 6:6, ali nekoliko obrana Alilovića omogućilo nam je kontre. Protiv Francuske je teško igrati postavljeni napad, pa je svaki lagani pogodak bio zlata vrijedan.

Publiku je još jednom na noge podignuo Alilović obranivši udarac s igračem manje kada se tek vraćao na gol, a uzvratio je Omeyer obranivši zicer Vukoviću za potencijalnih -3. Ipak, došli smo i do te razlike kada je Duvnjak ukrao loptu i zabio iz kontre za 12:9.

Činilo se da ćemo sa sjajnim, ali na poluvrijeme smo otišli s tek vrlo dobrim rezultatom nakon što su nam Karabatić (2) i Narcisse u manje od dvije minute pokazali koliko brzo Francuzi mogu postizati pogotke.

Nažalost, u istom stilu Francuzi su i nastavili. Nije toliko pala hrvatska igra u obrani, no nekoliko puta lopta se sretno odbila Francuzima, nekoliko puta su sudačke odluke otišle na stranu Francuske, a na semaforu se sve to zbrojilo u 17:13 za Francusku.

Hrvatska je, međutim, na svojoj strani imala Ivana Balića koji jednostavno nije htio dopustiti da padnemo bez borbe. S dva pogotka vratio je život na tribine, ali i Hrvatsku u rezultatsku neizvjesnost. Šteta je što je Čupić promašio sedmerac, no zabio ga je Zrnić za 18:16 – preživjeli smo francuski uragan. Omeyer je, međutim, onda otkrio i Zrnića i upisao još jednu obranu sedmerca. Da smo ih sve zabili – u tom trenutku bi vodili.

Srećom, igrali smo fenomenalno dobru obranu, kao što je Lino prizvao prije utakmice – obranu života. Tjerali smo Francusku na velik broj pasivnih napada, problem je bio tek što je i Francuzima obrana forte.

Fenomenalni Balić vratio nas je na -1, pa se tako ušlo u neizvjesnu završnicu, upravo ono što smo priželjkivali uoči utakmice. Nažalost, neiskusni Mataija zaradio je crveni karton u 49. minuti zbog ružnog starta na Karabatiću, pa se trebalo spasiti s igračem manje. To i nije ispalo previše uspješno, Francuzi su preko Sorhainda i Abaloa vratili ugodnijih +3, a onda preko Karabatića pobjegli i na +4 (22:18) devet minuta prije kraja.

Nažalost, tu se utakmica i prelomila, prečvrsti su Francuzi bili u obrani, a preiskusni u napadu da ne bi takvu prednost iskoristili. Hrvatska je dala sve od sebe, Červar je pokušao i nekim neobičnim izmjenama, poput Čarapine umjesto Alilovića, ali spasa nije bilo prvenstveno jer u napadu nismo mogli ni kupiti gol. I stoga nije puno vrijedilo što smo i sami igrali izvrsnu obranu…

Konačni pečat francuskoj pobjedi dao je Nikola Karabatić tri minute prije kraja pogotkom za 24:20 – svaki povratak nakon toga bio je nerealan.

Usprkos silnoj želji, do kraja ih nismo uspjeli sustići. Francuska je kompletirala tri velike krune, svjetsku, olimpijsku i europsku, te ulazi u rukometnu povijest. Treba čestitati Francuskoj, nisu doživjeli niti jedan poraz na prvenstvu, a bili su najjači kada god im je to bilo najvažnije.

Međutim, koliko god gorak okus bio nakon utakmice u kojoj smo pružili i bolji otpor nego prije godinu dana u Hrvatskoj – imamo puno razloga za zadovoljstvo. Pomladili smo momčad, predstavili svijetu neke buduće Metličiće, Dominikoviće, Špoljariće i pokazali da ćemo i u narednim godinama igrati važnu ulogu na velikim natjecanjima.

Uostalom – osvojili smo srebrnu medalju, ukupno šestu na velikim natjecanjima od 2003. godine i za to svim treba skinuti kapu!