Prvak isti, odnos snaga izmijenjen

18. naslov za Inter, drugi s Joseom Mourinhom, za klub je puno veća satisfakcija u odnosu na prethodne jer je izboren u najneizvjesnijoj borbi u nekoliko posljednjih sezona. Dodatni plus je što je osvojen s izmijenjenom momčadi koja je odnijela još dva trofeja, ali i, ne manje bitno, pokazala apsolutnu superiornost u odnosu na gradskog rivala.

Mourinho je izvukao maksimum iz igrača u koje su na početku sezone mnogi sumnjali. Nakon uvjerljive jeseni, Nerazzurri su na proljeće malo popustili, ali ipak iskoristili kikseve protivnika i trijumfirali u posljednjem kolu. Poseban začin superuspješnoj sezoni dvije su uvjerljive pobjede nad Milanom.

Roma se, nakon mučnog početka sezone, pod Claudiom Ranierijem pretvorila u Interova najvećeg konkurenta i vjerojatno odnijela titulu najugodnijeg iznenađenja, tim više što je veći dio godine bila bez kapetana Tottija.

Nakon odlaska Carla Ancelottija Milan je s Leonardom ostvario minimalni cilj, Ligu prvaka, a u proljetnom se dijelu čak uključio u borbu za naslov. No, iako su usput "probudili" Ronaldinha, Rossoneri će pod novim trenerom morati na temeljiti remont kako bi postali vodeća sila na Apeninima.

Luigi del Neri promijenio je Sampdorijin sustav, trkačke navike Antonija Cassana i uzdignuo momčad iz prosjeka sve do Lige prvaka. Palermo je još jedno pozitivno iznenađenje. Predvođen mladim lavovima Kjaerom i Pastoreom nadmašio je prošlosezonsko osmo mjesto i osigurao u Europsku ligu, a prema najavama uprave i ugodnu budućnost. Napoli s Walterom Mazzarijem nije upao u zamku velikih očekivanja kao lani i to im se isplatilo plasmanom u Europsku ligu.

Juventus je bez dvojbe najveće razočaranje protekle kampanje. Nekolicina pojačanja s početka sezone danas su najveći promašaji prijelaznog roka s kojima je Stara dama, prvo s Ferrarom, a kasnije sa Zaccheronijem, prodavala ugled i kod kuće i u gostima. Najave o borbi za naslov iz današnje se perspektive čine smiješne, a da stvar bude gora, torinska je momčad jedva dohvatila posljednje europsko mjesto.

Parma se nakon povratka među najbolje veseli osmoj poziciji, nadomak onim europskim, ali čak ni to im nije bilo dovoljno da produže s trenerom Guidolinom. Genoa s druge strane spada među razočaranja nakon pada s prošlosezonskog petog na deveto mjesto.

Fiorentina je paralelno s uspješnim nastupom u Ligi prvaka s obzirom na solidnu momčad razočarala u domaćem natjecanju. Uz sve to Adrian Mutu u siječnju je ponovno uhvaćen s "nedopuštenim sredstvima" i suspendiran do listopada.

Dok se gradski rival borio za naslov, Laziju je prijetilo izlijetanje u niži rang. U veljači je Hajduku "preoteo" Talijana Edoarda Reju, koji je imao samo jedan zadatak: spasiti tada 18. Nebesko-plave. I uspio je, 12. pozicija uspjeh je nakon katastrofalne sezone.

Najtragikomičniji trenutak sezone pripao je baš Lazijevim navijačima, koji su se u utakmici protiv Intera okrenuli protiv svojih igrača i navijali za protivnika kako bi ostao na čelu ispred Rome.

Bari, Catania, Chievo, Cagliari i Bologna društvo je koje je prije svega zadovoljno da će i sljedeće godine odmjeravati snage na prvoligaškim travnjacima. Udinese, koji ima najboljeg strijelca prvenstva Antonija di Natalea, sigurno ne dijeli njihov entuzijazam, ali nakon turbulentne sezone ipak mogu biti sretni da su dohvatili i 15. mjesto.

Novi drugoligaši su Atalanta, Siena i Livorno. I dok Atalanta još može proklinjati loše suđenje u izravnom okršaju s Bolognom, Siena i Livorno nemaju prava na prigovor sezoni u kojoj su zajedno primili 128 golova i dobili samo po sedam dvoboja.

Ukupno 25 smjena trenera, uključujući predsezonu, preživjelo je samo pet stratega: Jose Mourinho, Leonardo, Gian Piero Gasperini, Cesare Prandelli i Francesco Guidolin. Međutim, iako su i posljednje kolo odradili s klupe, na njoj će čini se ostati samo Gasperini, budući da ostali odlaze ili su u međuvremenu smijenjeni, dok će Prandelli vjerojatno preuzeti talijansku reprezentaciju.

Igrač sezone

Diego Milito (Inter): Nekako je došao u maloj sjeni ostalih ovosezonskih Interovih prinova, nije bio najrazvikanije pojačanje, ali se na kraju pokazao najkorisnijim. Najbolji je strijelac Intera s 22 pogotka, čak deset više od prvog klupskog pratitelja. Neki od tih pogodaka došli su u presudnim trenucima u uvelike olakšali Interu put ka tituli. Uostalom, baš njegov pogodak u zadnjem kolu priuštio im je to slavlje. Pogocima je pridodao i 4 asistencije.

Trener sezone

Jose Mourinho (Inter): Kad netko osvoji trostruku krunu, s igrom u kojoj se uvelike vidi trenerski potpis, zaslužuje naziv trenera sezone. Iako mu je momčad izgubila veliku prednost, u završnici sezone je ipak posložio redove i pokazao se taktički mudrijim od svojih protivnika. Vrlo blizu tituli najboljeg stratega sezone bio je Claudio Ranieri, koji je razbijenoj rimskoj vojsci vratio pobjednički duh i doveo je pred vrata raja i osvajanja prvenstva. Ipak, par loših utakmica u završnici ih je ostavilo na drugom mjestu, kao i ovog trenera u našem izboru.

Hrvatski kutak

Mato Jajalo (Siena): (25 utakmica, 1 žuti karton) U svojoj prvoj sezoni izvan granica Hrvatske, unatoč velikoj razlici između dviju sredina koje je tijekom ljeta promijenio, možemo reći da se dosta dobro afirmirao. Zabilježio je 14 nastupa u početnoj postavi, te je vjerojatno ispunio vlastite ciljeve u prvoj sezoni. Istina je da je klub ispao iz lige, ali od mladog igrača poput njega nije se moglo u prvoj sezoni očekivati da u potpunosti nadomjesti očiti nedostatak kvalitete u Sieni, tako da ovu sezonu za njega možemo pozitivno okarakterizirati.

Igor Budan (Palermo): (30 utakmica, 5 golova, 2 žuta kartona) Ovaj Riječanin je već starosjedilac u Italiji. Protekla sezona bila je za njega više uspješna radi klupskih postignuća i borbe za Ligu prvaka do posljednjeg kola, nego zbog njegovih posebno dobrih igara. U situaciji kad je u klubu treći napadač, zabilježio je dosta nastupa, pritom pet puta zatresavši mrežu protivnika. Za njegova očekivanja i prijašnje igre vjerojatno premalo, ali s druge strane, kontinuirani nastupi u klubu iz vrha talijanskog nogometa ne smiju se omalovažavati. Sve u svemu, još jedna sezona u nizu za njega, vjerojatno je neće posebno pamtiti.

Dario Knežević (Livorno): (27 utakmica, 4 žuta kartona) Nakon prošle sezone u kojoj što zbog ozljeda, što zbog konkurencije u Juventusu, nije imao kontinuitet nastupa, ova sezona bila je u tom smislu mnogo bolja za njega. Iako, biti manje-više standardan u drugoj najgoroj obrani prvenstva (bar statistički) i u klubu koji nije izborio još jednu godinu prvoligaškog statusa i nije preveliki uspjeh. Ukoliko želi vratiti svoj reprezentativni status, potreban će biti pomak na bolje u karijeri.

Ivan Jurić (Genoa): (19 utakmica, 1 asistencija, 6 žutih kartona, 1 crveni karton) Do ove sezone bio je nezamjenjivi i standardni veznjak Genoe. Bio bi i ove sezone, ali ozljede su mu poremetile formu i učestalost nastupa, pogotovo u prvom dijelu sezone. Također, klub nije ostvario plasman koji ga vodi u europska natjecanja dogodine, tako da ni na tom planu ne može biti prezadovoljan.