Bafana Bafana bez zvijezda do zvijezda

Šok koji je Južna Afrika doživjela nakon što je izgubila "sigurno domaćinstvo" Svjetskog prvenstva 2006., kompenziran je Fifinom odlukom da ono najbolje što svjetski nogomet ima pošalje na jug "crnog kontinenta" četiri godine kasnije. Četvrto u nizu Svjetsko prvenstvo koje se neće igrati u Europi (Meksiko 1986., SAD 1994., Japan/Južna Koreja 2002., Južna Afrika 2010.) za posljedicu ima podatak da domaćin u natjecanje ne ulazi kao jedan od favorita za naslov.

Južnoafrička reprezentacija svoje je zvjezdane trenutke doživljavala na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, kad su se dvaput plasirali na Svjetsko prvenstvo (1998. i 2002.), ali nisu uspijevali proći dalje od prve runde. U tom periodu osvojili su i tri medalje na kontinentalnoj smotri (zlato 1996., srebro 1998., broncu 2000.), čime su začinili svoj povratak na svjetsku nogometni kartu. Naime, prije toga su više od 35 godina bili van svih međunarodnih natjecanja zbog toga što državni Ustav nije dozvoljavao "miješane" momčadi u kojima će igrati i bijelci i crnci.

Danas je apartheid tamo gdje mu je i mjesto, u ropotarnici povijesti, a južnoafrička nogometna reprezentacija postala je jedan od glavnih kohezijskih čimbenika tamošnjeg društva. Aktualna momčad ima prigodu napraviti ono što ni jedna afrička reprezentacija dosad nije - plasirati se u finale kao domaćin Svjetskog prvenstva. No, to će biti iznimno teško, bez obzira što će s tribina imati veliku potporu. Nije to više momčad koja bi mogla prijetiti svijetu, barem prema onome što piše na papiru.

Južna Afrika nije se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006., a na Afričkom kupu 2006. i 2008. završavali su natjecanje već u skupini, bez ijedne pobjede u ukupno šest utakmica. Da može još i gore dokazuje podatak da se za Afrički kup 2010. nisu niti kvalificirali, što je bilo veliko razočaranje za navijače koji smatraju da "Bafana Bafana" ima jedinstvenu prigodu ispisati povijest između 11. lipnja i 11. srpnja ove godine.

Najveće južnoafričko nogometno ime u posljednjem desetljeću, napadač West Hama Benedict McCarthy, ostao je izvan liste igrača na koje Parreira računa zbog toga što nije na vrijeme smršavio i pokazao želju da okruni svoju karijeru Svjetskim prvenstvom na rodnoj grudi. Njegovim izostankom u prvo ime prometnuo se veznjak Evertona Steven Pienaar, dok će obranom ravnati Portsmouthov Aaron Mokoena, prvi Južnoafrikanac koji je ubilježio 100 nastupa za reprezentaciju.

Snage

Najveća prednost Južne Afrike leži u činjenici da su domaćini, što znači da će imati "vjetar u leđa" s različitih razina. Navijači će ih nositi i iz njih izvlačiti i više nego što objektivno mogu.

Slabosti

Većina Južnoafričkih nogometaša (čak 16) igra u njihovom domaćem prvenstvu, što znači da će momčadi nedostajati međunarodnog iskustva za ovakvo veliko natjecanje. Nemaju ni jednog igrača u elitnim europskim klubovima, što znači ni igrača koji bi jednim potezom mogao riješiti utakmicu. Može li se bez zvijezda do zvijezda?

Očekivanja

Uspjeh: Domaćin uglavnom sve osim polufinala smatra neuspjehom, no u ovom slučaju kriteriji moraju biti niži. Minimalni cilj je po prvi put u povijesti proći skupinu, a kad bi im se potom u 90 minuta osmine finala "omaknulo" da dođu i korak dalje, bio bi to rezultat koji bi sigurno zadovoljio sve navijače Bafane Bafane.

Realno: Ždrijeb ih nije "ubio", u sudarima s Urugvajem i Meksikom domaći teren može biti presudan faktor, a ni Domenechovi Francuzi ne ostavljaju neki impresivan dojam nepobjedivosti. Imaju se pravo nadati prolasku među 16.

Neuspjeh: Bez obzira kako se zvao i kakvom momčadi raspolagao, za bilo kojeg domaćina Svjetskog prvenstva ispadanje u prvom krugu znači i automatski neuspjeh. Nitko ne organizira SP da bi ispao u grupi.