Iznenađenje, razočaranje, igrač, prvak...

Ugodna iznenađenja:

Tomislav Pacak: Vjerujem u dobar rezultat europskih momčadi, ali iako im malo tko vjeruje, uspjehe Talijana ili Nijemaca ne mogu smatrati iznenađenjem. Stoga ovdje tipujem na Dansku i Švicarsku koje imaju kvalitetne izbornike i dovoljan broj dobrih igrača da svakome otežaju posao. Od neeuropskih reprezentacija vjerujem u SAD, a kao najopasnijeg "dark horsea" vidim reprezentaciju Meksika, iako je smještena u neugodnu grupu.

Bernard Jurišić: Je li vrijeme za Afriku? Možda, ali definitivno ne za domaćina. Obala Bjelokosti već neko vrijeme figurira kao najmoćnija reprezentacija "Crnog kontinenta" i pravo je vrijeme, a i mjesto, da to konačno i pokaže. Afrikanci bi se trebali najbolje snaći u ritmu bubnjeva i sirena koji će užasavati ostatak svijeta i s obzirom na domaći ambijent - vjerujem da je vrijeme da konačno netko od Afrikanaca dođe daleko. Iskusna Obala Bjelokosti, standardno dobri Kamerunci i Nigerijci ili mladi Ganci koji su svjetski prvaci U-20? Netko od njih će doći daleko.

Borna Rupnik: Premda bi mi prije svega bilo drago vidjeti da potpuni autsajderi poput Novog Zelanda ili Sjeverne Koreje barem jednom uzdrmaju nogometni poredak nekim većim skalpom, smatram da bi uravnotežena i potencijalno vrlo opasna reprezentacija poput Meksika mogla iznenaditi dugim zadržavanjem na južnoafričkom turniru, a dobru prezentaciju očekujem i od njihovih konkurenata Urugvajaca. S obzirom na sastav svoje skupine, mislim da i zatajni debitanti Slovaci mogu do drugog kruga u kojem će na krilima entuzijazma biti tvrd orah.

Marin Vuković: Pretpostavljam da bi i FIFA, ali i brojni navijači diljem afričkog kontinenta bili presretni kada bi upravo jedna od afričkih reprezentacija izborila iznenađujuće dobar rezultat. Na njihovu žalost, vjerujem kako će se i ovaj put pokazati da afričke momčadi još uvijek nisu na istoj taktičkoj i kvalitativnoj razini poput reprezentacija iz Europe ili Južne Amerike. Iznenađenje će trebati tražiti negdje drugdje i premda ga je teško prognozirati, osobno vjerujem u solidan uspjeh reprezentacije SAD-a, zbog usađenog pobjedničkog duha, ali i nekolicine profesionalaca iz Premier lige. Dobre izglede da ostvari rezultat ima i reprezentacija Švicarske, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog velikog imena na mjestu izbornika.

Vedran Babić: Iako očekujem da će se osmine finala dokopati svi naši susjedi sudionici natjecanja, dakle Italija, Srbija i Slovenija, kao najugodnije iznenađenje ipak ću odabrati reprezentaciju Urugvaja, za koju vjerujem da predvođena ubojitim napadačkim tandemom Forlan - Suarez ima potencijal za osvajanje prvoga mjesta u skupini i nakon toga proboj u četvrtfinale.

Razočarat će:

Tomislav Pacak: Iako se igra na njihovom kontinentu, ne vidim Afrikance u borbi za najviši plasman, dapače, namučit će se s prolaskom u drugi krug. Možda bi razočarati mogao i Leo Messi, zbog kombinacije Maradone i naporne sezone u Barceloni, iako se ne valja kladiti protiv najboljeg svjetskog igrača.

Bernard Jurišić: Raymond Domenech nikome na svijetu nije jasan, osim francuskom nogometnom savezu. Velika imena "galskih pijetlova" teško će izvući dobar rezultat u situaciji kad se njihov izbornik toliko trudi da im oteža. Francuzi su najsigurnija oklada za najveće razočaranje, no što ako je Domenech prevario cijeli svijet i u Južnoj Africi izvuče dobitnu kartu? Ne vjerujem ni Argentincima isključivo zbog Maradone na izborničkoj klupi.

Borna Rupnik: Pod dojmom ne posebno uvjerljivih nastupa u kvalifikacijama čini mi se da bi Portugal naposljetku mogao kući već nakon prvog kruga bez obzira na dostatan broj kvalitetnih igrača. Francuzi mi na čelu s teško shvatljivim Raymondom Domenechom također ne ulijevaju povjerenje. Standardno uspješne zemlje poput Italije ili Njemačke mogle bi ostati nemoćne protiv razigranijih ekipa, iako je pogrešno unaprijed ih otpisati, a domaćin unatoč posebnom motivu teško može do zapaženijeg rezultata.

Marin Vuković: Pripremne utakmice uoči Svjetskog prvenstva, ali i cijeli kvalifikacijski ciklus ponudile su najbolju prognozu da će najveće razočaranje po svemu sudeći biti Francuska. To je reprezentacija koja je u Južnoafričku Republiku došla na iznimno nesportski način i uz veliku sportsku nepravdu prema Ircima, a niti francusko navijačko tijelo nema posebnog povjerenja u Raymonda Domenecha i njegove odluke. Kod kuće je ostavio nekolicinu vrhunskih igrača, a za neuspjeh neće odgovarati iz jednostavnog razloga što je - već bivši. Njegov nasljednik bit će Laurent Blanc i neće imati lak posao. Ne treba zaboraviti da Francuzi na Svjetskom prvenstvu neće imati mnogo prijatelja, a dodatne usluge ne trebaju očekivati niti od sudačke organizacije.

Vedran Babić: Francuzi. Izabranici Raymonda Domenecha nisu ni zaslužili svoje mjesto na Svjetskom prvenstvu i mislim da će ih ruka pravde dohvatiti već u prvom krugu, točnije rečeno, mislim da aktualne finaliste nećemo vidjeti u osmini finala. Mislim da se proslaviti neće niti Nizozemci, koji su bez (zdravog) Arjena Robbena 50% slabija momčad.

Općenito, što će nam donijeti ovo SP?

Tomislav Pacak: Očekujem najbolji nogomet nakon SP-a u Francuskoj. U korist tomu ide relativno hladno vrijeme koje će omogućiti više trke i dinamike (iako će se protiv toga boriti nadmorska visina). Iskreno se nadam da će izostati bilo kakvi ozbiljniji organizacijski i sigurnosni problemi, a nogometno gledano, očekujem nastavak aktualnog trenda da dominiraju momčadi i igrači koji su kvalitetni u držanju lopte (poput Barcelone i Španjolske). I kao i na svakom SP-u, očekujem par reprezentacija koje će iznenaditi lijepom igrom, očekujem par rezultatskih senzacija kao i nekoliko igrača koji će na sebe skrenuti pozornost.

Bernard Jurišić: Puno mučenja, malo veličanstvenog nogometa. Najprije iz razloga što su svi veliki igrač "izraubani" teškim i dugim sezonama u svojim klubovima, a potom i zbog toga što će velikoj većini reprezentacija ovo biti "put u nepoznato". Južna Afrika neki je drugi svijet, ambijent na tribinama mnogima će biti novost, a i prohladno vrijeme u ovo doba godine mnogima će biti šok nakon europskih i južnoameričkih vrućina u kojima su mnoge reprezentacije odradile barem dio priprema. Očekujem i neko novo ime u završnici, među četiri reprezentacije progurat će se barem jedna reprezentacija na koju nitko nije računao.

Borna Rupnik: Nadam se da u prvom planu neće biti popularne navijačke trube i gašenje zvuka na televiziji, a sumnjam da će utakmice biti rješavane uvjerljivim pobjedama bez obzira na imena na terenu, danas uistinu rijetki mogu "razvaliti" protivnika. Usprkos strahu od sigurnosnih propusta sve bi trebalo proći bez većih problema jer ako su o ičemu u Južnoafričkoj Republici morali voditi računa u posljednje vrijeme to je bilo osiguranje.

Marin Vuković: Što se nas iz skupine neutralnih promatrača i novinarskih snaga tiče, toplo se nadam da će Svjetsko prvenstvo u potpunosti zadovoljiti naša osjetila za vrhunski nogomet te da će pošiljka istinskih nogometnih uzbuđenja iz Južnoafričke Republike biti iznimno bogata. Donekle strahujem od posljedica (pre)dugačke nogometne sezone koja svake godine nogometaše iscrpljuje do krajnjih granica, no vjerujem da ćemo usprkos umoru svjedočiti pravim predstavama. Svjetska smotra donijet će i dokaz da jedna afrička država može uspješno organizirati Svjetsko prvenstvo, bez obzira na sve objektivne poteškoće, a ono čemu se iskreno ne veselim je tortura neobjašnjivo iritantnih "vuvuzela", ali i povratak sudačkih trojki iz nogometno egzotičnih zemalja.

Vedran Babić: Kao ljubitelj nogometa, mogu reći da imam vrlo jednostavna očekivanja - atraktivan nogomet i puno pogodaka. U krajnjoj liniji, to je ono što nas privlači najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Očekujem i "vatrenu" navijačku atmosferu (nadam se bez izgreda) koja će dodatno ukrasiti dekor ovog događaja. Nadam se da ce nam ovo Svjetsko prvenstvo donijeti i afirmaciju Južnoafričke Republike kao sigurne zemlje za ovakve manifestacije te naposljetku - da se poslije posljednjeg sucevog zvižduka 11. srpnja neće raspravljati o sudačkim odlukama koje su oštetile ovu ili onu reprezentaciju, već da će se slaviti samo i isključivo ljepota nogometne igre, da ćemo se diviti eurogolovima, sjajnim asistencijama, fantastičnim obranama itd.

Igrač koji će obilježiti SP bit će:

Tomislav Pacak: Kako je Fabio Capello predobar trener da Engleska ne bi ostvarila dobar rezultat, a Engleska to ne može bez Waynea Rooneyja, očekujem dobar njegov turnir, baš kao i dobre nastupe Kake koji mora briljirati ako Brazil želi osvojiti novi naslov prvaka. Međutim, smatram da najbolji igrač treba biti iz najbolje reprezentacije, što će reći - Xavi i/ili Fernando Torres.

Bernard Jurišić: Logično je najviše očekivati od najboljih, stoga su Leo Messi, Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney ili Kaka najsigurniji izbor. Međutim, mislim da će ovo biti prvenstvo veznih igrača, prije nego napadača i da će najbolje igre pružati igrači(ne) poput Xavija, Lamparda, Sneijdera ili Keite.

Borna Rupnik: Lionel Messi nameće se kao prvi kandidat, no općepoznata je činjenica da Messi u Argentini nije Messi iz Barcelone. Ipak, vjerujem u njegovu snalažljivost i mislim da je spreman povući nacionalnu selekciju unatoč nekim nelogičnim potezima svog izbornika. Njihova "kemija" možda proradi kad bude najpotrebnije, a Španjolac Xavi jednostavno ne zna zakazati i sigurna je oklada za jednog od najboljeg igrača turnira.

Marin Vuković: Premda je moja osobna želja da Svjetsko prvenstvo obilježi Wayne Rooney, poznata je činjenica da ubojiti engleski napadač u reprezentativnom dresu jednostavno nije ni izbliza učinkovit kao u crvenom dresu Manchester Uniteda. Čitavu je sezonu nosio Crvene vragove, no sustigle su ga ozljede i momentum je izgubljen. Sličan problem s reprezentativnim dresom možda ima i Lionel Messi, no nakon sezone kakvu je odigrao i s obzirom na virtuoznost i sposobnost stvaranja nečega iz ničega, vjerujem da će opravdati očekivanja.

Vedran Babić: David Villa. Čovjek koji je upravo prešao u Barcelonu mora pokazati svijetu zašto su Katalonci za njegove usluge isplatili vrtoglavih 40 milijuna eura. Motiva mu sigurno neće nedostajati, a s obzirom na relativno laganu skupinu (Švicarska, Čile, Honduras) za očekivati je da će poslije prve tri utakmice istaknuti kandidaturu za najboljeg strijelca natjecanja.

I na kraju, svjetski prvak postat će:

Tomislav Pacak: Španjolska. Iako je u jednoj utakmici jakih protivnika uvijek sve moguće, mislim da Španjolci imaju daleko najbolje izglede za naslov. Imaju vrhunske pojedince baš u svim dijelovima momčadi, imaju dokazanog trenera, imaju igru, imaju fantastičnu uigranost momaka iz najbolje svjetske momčadi, Barcelone, imaju dobar timski duh i imaju fantastičan pobjednički kontinuitet kakav nema niti jedna druga reprezentacija. Na EP-u su shvatili da mogu otići do kraja, pa sada više nema ni psihološke blokade koja je prije postojala.

Bernard Jurišić: Španjolska. Do Austrije i Švicarske vjerovao sam da imaju nekakvo prokletstvo velikih natjecanja i da nešto ne štima u tom miksu španjolskih "naroda i narodnosti". Međutim, na EP-u su dokazali da imaju momčad za velika djela i s obzirom na koncepciju momčadi mislim da i ovdje mogu do kraja. Za razliku od igrački jednako potentnih Francuza ili Argentinaca, Španjolci imaju i vrhunskog stručnjaka na klupi. Vicente del Bosque, Iker Casillas, Carles Puyol, Xavi Hernandez, Andres Iniesta, Fernando Torres, David Villa... mogu konačno Španjolce odvesti do vrha svijeta. Sad ili nikad.

Borna Rupnik: Iz više razloga, Španjolska. Po svim kriterijima uoči početka natjecanja Furija je korak ispred svih ostalih. Može složiti praktično dvije sjajne momčadi, ne prate je veći zdravstveni problemi, drže se konačno stečenih pobjedničkih navika još od Europskog prvenstva, imaju staloženog izbornika koji zna kako sa zvijezdama, a o pojedinačnim igračkim kvalitetama da ne govorimo. Prednost su im i reprezentativci koji se, dolazeći iz malog broja klubova poznaju "u dušu", a i trenutačna je forma na njihovoj strani. Mladi su, a dovoljno iskusni. Svim njihovim protivnicima može se naći mana, Španjolcima - teško.

Marin Vuković: Kakav bih to Engleski pacijent bio kad ne bih vjerovao da engleska reprezentacija može otići do samoga kraja? Istina je, bahati su, samoljubivi, prepotentni, iritantno samopouzdani i drski, no nakon dugo vremena Englezi i na klupi i na travnjaku imaju ravnotežu. Upitno sposobnog Stevea McClarena naslijedio je svemogući Fabio Capello i već u kvalifikacijama poslao upozorenje. Hrvatska od nikoga nije gubila kao od Engleza, a mislim da će i mnoge druge reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu osjetiti snagu reprezentacije koja je derivat planetarno popularne Premier lige. Engleska je više od četiri desetljeća u čekaonici svjetskog nogometa, došlo je vrijeme za ključni iskorak.

Vedran Babić: Engleska. Glavna uzdanica Wayne Rooney možda nije u top fizičkoj formi, no vjerujem u sjajnog stručnjaka Fabija Capella koji će na pravi način posložiti ostatak Gordog Albiona, pa čak i bez ozlijeđenog Rija Ferdinanda. Otkako su se 1966. pred svojim navijačima okitili zlatom, do danas su Englezi samo 1990. izborili polufinale Svjetskog prvenstva i nema dvojbe kako je njihova glad za uspjehom prilično velika, pogotovo ako se prisjetimo da ih nije bilo na posljednjem Europskom prvenstvu. I dalje u momčadi ima dovoljno pojedinaca koji su sposobni povuci momčad do kraja i koji znaju pobjeđivati, poput Lamparda, Gerrarda, Carraghera, Joea i Ashleya Colea.