Korejci pojma imaju

U prvom kolu Svjetskog prvenstva Južna Koreja ponudila je sliku koja ih je gurala u poziciju mogućeg ugodnog iznenađenja. Iako su potom izgubili od Argentine i pomalo sretno izvukli potrebni bod protiv Nigerije, Korejci su ostvarili ono što nikad u svojoj nogometnoj povijesti nisu. Plasirali su se u drugu fazu natjecanja na Svjetskom prvenstvu koje se nije odigravalo na njihovom tlu.

Do dolaska Guusa Hiddinka, koji ih je doveo senzacionalno daleko 2002., Korejci su bili smatrani simpatičnim "topovskim mesom" za favorite. Svi oni nogometom zaraženi sinovi koji su osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća skupljali sličice i danas se sjećaju da su se Korejci uvijek nalazili na "duploj" stranici, tamo gdje su se na jednoj sličici nalazila po dvojica igrača. A takvi su bili samo potpuni autsajderi.

Kako čovjek često pamti besmislene banalnosti, tako se i ja sjećam svog prvog samoljepljivog albuma sa Svjetskog prvenstva - Meksiko 1986. Osim Maradone, Zica, Platinija, Scifa, Butraguena, Matthäusa i ostalih zvijezda za koje se uvijek moralo dati više od jedne sličice, ako baš nemate tu sreću da ih dobijete u kesici koju kupite, meni je u glavi ostao urezan jedan korejski par spojen na jednoj sličici. Kim Sam-soo i Huh Jung-moo. Nitko nije znao ništa o njima, no tako fonetična kombinacija imena ostala je zarobljena u zidinama memorije do danas.

I baš jedan od te dvojice danas je prva zvijezda korejske momčadi. Huh Jung-moo je s izborničke klupe odveo Južnu Koreju u osminu finala, a da mu za to nije trebalo fanatičnih 80.000 sunarodnjaka koji hipnotizirajućim ritmom i savršenim jednoglasjem ruku i glasova skandiraju Dae Han Min Gook! kao prije osam godina. Korejci su postali subjekt svjetske nogometne scene i neće biti čudno ako stvore velike probleme Urugvajcima u okršaju osmine finala.

Argentinci su u drugi krug umarširali s tri pobjede i porukom cijelom svijetu "Spremni smo!" Za Grke, Korejce i Nigerijce bila je dovoljna individualna kvaliteta i motivacija, no s Meksikom i nokaut-fazom tek stižu pravi testovi vrijednosti i znanja izbornika Diega Maradone. Sad će već trebati i taktičke zamke, trenersko nadmudrivanje i majstorije s klupe, a ne samo s terena.

Riječ-dvije i o Grcima, koji su nas posebno zanimali jer nas od jeseni očekuju okršaji za odlazak na Europsko prvenstvo 2012. Momčad Otta Rehagela dobro je organizirana i trkački moćna reprezentacija, no kvalitetom i imaginacijom prilično limitirana. U Južnoj Africi nisu ostavili nikakav dojam i Hrvatska bi bez ikakve dvojbe morala objeručke prihvatiti ono što su joj Uefine kuglice velikodušno poklonile. Već od prve utakmice momčad Slavena Bilića mora se popeti na čelo ljestvice i tamo ostati do kraja.