"Obični" pobjednik i učitelj kameleon

Bert van Marwijk (Nizozemska)

Ako Nizozemska osvoji svjetsko prvenstvo, način na koji je to učinila bit će jednako veliko iznenađenje kao i ime trenera koji je Tulipane konačno odveo do kraja. Totalni nogomet, zbog kojeg su Nizozemci desetljećima imali puno neutralnih simpatizera, pretvorio se u totalnu discplinu i organizaciju. A na čelu te Nizozemske nije ni revolucionarni, super uspješni taktičar poput Guusa Hiddinka ili Louisa van Gaala, niti igračka legenda poput Marca van Bastena ili Franka Rijkaarda. Samo "obični" Bert van Marwijk.

58-godišnjak nije imao zapaženiju igračku ni trenersku karijeru. Bio je tehnički nadaren krilni igrač, ali brojne ozljede spriječile su ga da bude nešto više od prosječnog prvoligaškog igrača. Oduvijek je pokazivao afinitet prema trenerskom poslu, pa je dugo bio igrač-trener, da bi se od 1988. posvetio samo trenerskom zvanju. Najveći uspjeh mu je osvajanje Kupa Uefa s Feyenoordom 2002. godine, no osim toga nema značajanijih uspjeha. Zanimljivo, upisao je tek jedan nastup za nizozemsku reprezentaciju, ali i taj jedan odredio je donekle njegove kasnije trenerske zamisli.

Naime, Van Marwijk je dobio prigodu protiv Jugoslavije koju nije posebno dobro iskoristio, fizički se nije mogao nositi sa svojim čuvarom, pa ga je trener Georges Knobel na poluvremenu zamijenio. U igru je išao Nico Jansen, čvršći i borbeniji igrač: "Inače nisam mogao smisliti biti zamijenjen, ali znao sam da izbornik ima pravo. Jansen je ušao umjesto mene i povratili smo kontrolu utakmice."

Danas se takvo razmišljanje itekako očituje u igri Nizozemske. Oranje je jedina reprezentacija sa svih pet pobjeda na turniru, a kvalifikacije su okončali s osam pobjeda u isto toliko nastupa. Sveukupno, Nizozemci 24 utakmice zaredom - nisu izgubili. Ako njegova Nizozemska i ne izgleda tako privlačno kao prethodne, Van Marwijk je postigao mnogo toga što prethodnici nisu. Nizozemska je obrambeno solidna i čvrsta, Nizozemska ima disciplinu, organizaciju, dvojicu fizički jakih srednjih igrača (Van Bommela i De Jonga) i prije svega - ima rezultate.

Loša atmosfera u momčadi često je bila kobna za nizozemske selekcije, ali Van Marwijk i taj dio kontrolira vrlo dobro. Svjedoči tome način na koji je riješio potencijalnu "bombu" između Van Persiea i Sneijdera koji si i inače nisu baš najdraži: "Ja sam sportaš i ako negdje idem - želim pobijediti. Ljudi mogu misliti da je to arogantno, ali Nizozemska je pokazala da može pobijediti svakoga na svijetu."

Upravo se protiv arogantnosti dosta borio Van Marwijk, a njegov pristup očigledno je urodio plodom kod igrača: "Igrači me mogu nazvati usred noći i ja ću biti uz njih, ali također, moraju se znati neke granice. Ponekada morate kao trener biti u sredini grupe, a ponekad se morate udaljiti od njih. Morate biti dovoljno blizu da možete utjecati, a dovoljno daleko da na vas ne mogu utjecati." Van Marwijk je mudrost pokazao i u izboru pomoćnika, Franka de Boera i Phillipa Cocua, koji su omiljeni u svlačionici, koji imaju ogromno iskustvo igranja ovakvih natjecanja i koji su na terenu uvijek iskazivali visoku nogometnu inteligenciju. Baš onakvu kakvu ova Nizozemska pokazuje na terenu.

Oscar Tabarez (Urugvaj)

63-godišnji urugvajski izbornik na najboljem je putu da postane prava sportska ikona u vlastitoj zemlji. Premda se malo tko usudio nadati takvom rezultatu, Oscar Tabarez svoju je reprezentaciju doveo u polufinale Svjetskog prvenstva, i to 20 godina nakon što je u Italiji prošao skupinu kroz ušicu igle te potom izgubio u osmini finala upravo od domaćina.

Na klupskom je planu prilično nemiran, iako se u posljednjem desetljeću "primirio": svoje je vještine isprobao već u 13 klubova, uključujući i velikane poput Milana, Boca Juniorsa i Penarola, a u dva je navrata, još sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, radio i s mladim urugvajskim nogometašima.

Tabarez je poznat kao sjajan taktičar koji zna prilagoditi svoju momčad svim izazovima koji se nađu s druge strane terena. U pripremama mu pomaže i školsko iskustvo: naime, svojedobno je radio kao učitelj. Tako je zaradio i nadimak El maestro. Koliko se Tabarez uzda u svoje znanje potvrđuje i njegova izjava: "Na tečajevima i u priručnicima naučio sam načine kako pobijediti jače od sebe. Treba iskoristiti njihove slabosti".

Urugvajsku je fleksibilnost slikovito opisao bivši francuski reprezentativac Marcel Desailly: "Urugvaj svojim načinom igre podsjeća na kameleona".

Zanimljivo je i da svoje formacije ipak uglavnom temelji na napadačkim adutima ekipe, premda je igračku, ne posebno impresivnu karijeru proveo na poziciji braniča. Njegov je Urugvaj u kvalifikacijama bio treća najefikasnija momčad Južne Amerike, iza Brazila i Čilea, ali prije odlučujuće utakmice s Argentinom Tabarez i njegovi nogometaši nije bili posebno omiljeni jer su mnogi očekivali i bolje rezultate. Naposljetku je prošao kroz dodatne kvalifikacije s Kostarikom.

Veliki je zagovornik učenja Ernesta Che Guevare, do te mjere da je svojoj kćeri dao ime Tania, prema Guevarinoj družici. Svojim je igračima znao preporučati čitanje djela politički svjesnog urugvajskog pisca Eduarda Galeana, zaljubljenika u nogomet koji obrađuje, između ostalog, i povijesne teme. U Tabarezovom domu posebno mjesto zauzima moto "svatko treba ojačati samoga sebe bez da pritom izgubi blagost".