Neumorni taktičar i samozatajni vođa

Joachim Löw (Njemačka)

50-godišnji izbornik Njemačke bio je vrlo prosječan nogometaš, ali se pokazao i više nego vrsnim taktičarem. U trenerskoj karijeri zabilježio je nekoliko uspjeha (Njemački kup i finale Kupa kupova s Balakov-Elber-Bobić triom u Stuttgartu, te austrijski naslov s Tirolom), kao i nekoliko neuspjeha, no kao briljantnom taktičaru o Löwu se počelo više pričati tijekom SP-a 2006. kada je Njemačka pod vodstvom Jürgena Klinssmana igrala iznenađujuće dobar i ofenzivan nogomet. Nije bila tajna da je njegov pomoćnik, Jogi Löw, bio zadužen za taktiku, pa su zasluge za osvojeno treće mjesto uvelike pripisivane i njemu.

Nije stoga bilo veliko iznenađenje kada je upravo Löw naslijedio Klinsmanna na klupi Elfa 13. srpnja 2006. godine. Löw je opravdao povjerenje Saveza ostvarajući jako dobre rezultate, uključujući drugo mjesto na Euru 2008. i sada (barem) polufinale SP-a, uspijevši pritom drastično pomladiti momčad. I što je još pohvalnije, Löw je od Njemačke (!) učinio najatraktivniju momčad na turniru i sentimentalnog favorita većini neutralnih navijača.

Löw je dio svojih taktičkih razmišljanja ovih dana podijelio s novinarima, a i iz tih izjava lako je iščitati kako se radi o čovjeku koji "živi" nogomet i koji svakodnevno proučava i razmišlja o nogometnoj taktici. 50-godišnjak je otkrio kako je današnja Njemačka spoj tradicionalnih vrijednosti njemačkog nogometa (radišnost, timski duh), ali i engleske brzine, španjolske protočnosti i talijanske obrane: "U Engleskoj je tempo nevjerojatan. U Španjolskoj se nogomet 'ne radi' nego se slavi - sviđaju mi se te kombinacije dodavanja i na tome i ja radim. Italija je osvojila SP 2006. uz perfektnu obranu, ali nogomet je evoluirao i sada to više nije dovoljno. U našoj analizi smo jasno postavili - možemo osvojiti SP jedino igrajući napadački nogomet i otežavajući život protivniku."

Njemački izbornik Bildu je otkrio kako travnjak dijeli u 18 kvadrata iste veličine kako bi odredio svakom igraču gdje mora biti pozicioniran: "Red na travnjaku je izrazito važan. To je najvažniji uvjet za dobar nogomet. Igrači moraju znati svoje mjesto u osnovnoj strukturi momčadi, tako da nitko ne misli kako može trčati po cijelom terenu. Određene kvadrate moraju uvijek pokrivati."

Ono što i prosječni nogometni navijač vidi u njemačkoj igri - jednostavnost u rješenjima i puno kretanja u prostor - nešto je na čemu Löw gradi svoju taktiku. Koliko god jednostavno izgledalo, sigurno je jako teško postići: "Želim vidjeti kako igrači ulaze u prostor i traže loptu. Mi imamo neke igrače koji su odlični u tome. Ako se ne krećete po terenu, nećete pobijediti ni Kanadu! Na tome radimo i u teoriji i na treningu svaki dan. Momčad je naučila igrati jednostavno. Imali smo treninge na kojima smo, na trenutke, dosegli nogometnu perfekciju."

Imala je Njemačka takvih trenutaka i na utakmicama, očito uvelike zahvaljujući i Joachimu Löwu.

Vicente del Bosque (Španjolska)

Aktualnog španjolskog izbornika danas kao trenera krase iste karakteristike koje su ga pratile za vrijeme njegovih igračkih dana u Real Madridu. Smatrali su ga iznimno inteligentom, strpljivom i mirnom osobom, s izraženim organizacijskim sposobnostima, a na kritike da je povremeno prespor i pretih na terenu nije se obazirao.

Samozatajni trener na naslovnice se probio na prijelazu stoljeća, kada je Galacticose Florentina Pereza odveo do sedam trofeja, no pritom je upravo on bio najmanje eksponiran. Perez ga je 2003. godine otpustio riječima: "Del Bosque pokazuje znakove umora i iskreno ću reći da ne vjerujemo da je on pravi trener za nas".

Njegov staložen odnos s bogatim igračkim zvijezdama te uspješno razdoblje na Santiago Bernabeu donijeli su mu nove štovatelje, no to ga nije potaknulo na daljnje klupske izazove. Odradio je tek godinu dana u Bešiktašu da bi se 2008. godine primio Furije, netom okićene naslovom europskog prvaka. Posao mu je opet postao itekako zahtjevan - zadržati takvu, impresivnu Španjolsku na jednako visokoj razini.

Del Bosque je tada obećao da će nastaviti putem "mudrog" Luisa Aragonesa, pokazavši da ne pati od kompleksa manje vrijednosti, a svojedobno je dodao: "Dali su mi cjepivo protiv taštine". Španjolska pod njegovim vodstvom, usprkos neuspjehu na Kupu konfederacija, nastavlja ulijevati strah u kosti protivnicima. S obzirom na sjajne nogometaše u taboru Furije, zna da mu je prioritet optimalno iskoristiti kvalitetu koju ima i ne libi se opet gurnuti sebe u drugi plan te upotrijebiti "Barcelonin" koncept kako bi to postigao.

"Stara je istina da je teško izgraditi pravu momčad bez dobrih igrača. No, bez malo organizacije, lako je pasti čak i ako imate dobre igrače. Ne smijemo pomisliti da smo velike zvijezde, pohvale bi nas mogle oslabjeti jer su i drugi dobri. Ali imamo inteligentne igrače koji su porušili psihološke granice", rekao je Del Bosque po preuzimanju reprezentacije i u svom se stilu, strpljivo, toga i drži.

"Moj cilj nije vladati ekipom. Moj je cilj voditi je", sažeo je svoju trenersku filozofiju.