Hrvatska ili Srbija - na čiju će stranu vaga?

Što očekujete od vikenda u Splitu?

Vedran Babić: U najkraćim crtama rečeno, očekujem neizvjesnu borbu za svaku loptu i vatreno navijanje slično onome s Gripa 2005. godine protiv Rumunjske i Rusije. Prema mome mišljenju, to je ono što ćemo sigurno imati, a sve ostalo je u rukama igrača. Nije nemoguće da pobjednika odluči posljednji, peti meč, jer praktički svak svakoga može pobijediti. Također se ne bih složio da je Srbija favorit. Povijest nam svjedoči da Davis Cup susreti uvijek nude poseban naboj i neizvjesnost, a vrlo često i neočekivane rezultate i baš zato smatram da je apsolutno sve otvoreno.

Bernard Jurišić: Očekujem pobjedu Hrvatske i plasman u polufinale Davis Cupa. Sportski spektakl je zagarantiran, a Split je grad u kojemu tenis ima iznimno duboke korijene. U Spaladium Areni će se skupiti hrvatski navijači iz raznih krajeva, podrške sigurno neće nedostajati, a tek treba vidjeti kako će po prvi put u izravnom dvoboju izgledati navijači Hrvatske i Srbije. Bez obzira što je to tenis, što u dvorani neće biti "ultrasa", teško je vjerovati da neće frcati iskre na tribinama ukoliko se u Spaladium Areni uistinu pojavi nekoliko stotina navijača Srbije. I za razliku od mnogih - ne smatram da Srbija može biti favorit protiv Hrvatske. Ne u Hrvatskoj, ne u tenisu. Bez obzira na aktualni rejting i snagu igrača jedne i druge momčadi, Hrvatska je na svom terenu favorit protiv bilo koga. Čak i Amerikanaca, pa kako onda ne bi bila protiv Srba?

Branimir Korać: Kao i svaki navijač hrvatske reprezentacije, očekujem pobjedu. Očekujem i prepunu Spaladium Arenu jer su Splićani apsolutno zaslužili veliki događaj u svom dvorištu. Što se tiče prvog očekivanja, s njim ruku pod ruku ide i bolja forma Ljubičića i Čilića nego što je to bila na travi ove sezone. Sve moje želje idu u tom smjeru da Hrvatska što brže riješi meč i ostavi posljednji dan izvjesnim. Jasno, to su samo želje, realnost je nešto drugačija i govori kako je velika vjerojatnost da će se posljednjeg dana isto igrati "živi mečevi". Ono što također očekujem je i dodatni zalet "Ljube" i Marina koji bi s pobjedama u Splitu dobili samopouzdanje za završnicu sezone te tako i ostvarili pojedinačno dobre rezultate.

Ivor Krapac: Nadam se pravoj Davis Cup atmosferi kakvu na domaćem terenu nismo vidjeli već dosta dugo, preciznije, i predugo, osim ako ne uračunamo prošli rujan i raspjevane češke navijače u porečkom polufinalu. U prijevodu, u Splitu će biti bučno i nenaklonjeno suparnicima, ali u granicama teniskog navijanja - točno koliko je potrebno da Marin Čilić i Ivan Ljubičić izvuku iz sebe svoje najbolje, a ruke gostiju zadrhte u ponekom ključnom trenutku meča, kada bude najvažnije. Time bi se moja prvotna prognoza da u ovom susretu nema favorita pretvorila u uteg u hrvatsku korist, u postocima, zaustavit ću se na 53 - 47.

Hrvatska će pobijediti ako...

Vedran Babić: ...Ivan Ljubičić bude zdrav i dovoljno spreman za sve napore koji ga čekaju. Mislim da je upravo on ključ naših nadanja jer zna kako pobijediti glavnog igrača Srbije, Novaka Đokovića, a uz to je i posebno vezan za Split još od trijumfalne 2005. godine i vjerujem da ga temperamentna splitska publika može ponijeti do novih pobjeda. Možda će se neki čuditi što uzimam Ljubičića za našu najvažniju kariku, a ne Marina Čilića, no to je jednostavno zato što potonji nije upitan što se zdravlja tiče i on će sigurno dati svoj maksimum. A ukoliko Ivan, pak, ne bude barem 90 posto spreman ili u najgorem scenariju - ne bude uopće mogao igrati u petak, onda smo u velikim problemima, jer teško je očekivati da će Ivan Dodig ili Antonio Veić donijeti bod protiv drugog tenisača svijeta.

Bernard Jurišić: Za mene je ključ - Marin Čilić. Naš prvi reket nije u sjajnoj formi, ali u reprezentativnoj majici uvijek daje svoj maksimum. Marin može pobijediti svakog srbijanskog igrača, uključujući i Đokovića i u njegovim je rukama sudbina Hrvatske u ovom četvrtfinalnom okršaju. Ako Čilić bude pravi, ako bude onaj iz prošlogodišnjeg okršaja s Amerikancima, onda će se i ostatak momčadi lakše priključiti lokomotivi. Dočekao je konačno meč pred puno svojih Međugoraca, koji zacijelo neće propustiti prigodu bodriti Marina i Hrvatsku narednog vikenda. Na njemu je da uzvrati, na njemu je da iznese Hrvatsku do polufinala.

Branimir Korać: Za pobjedu Hrvatske je ključno da Ljubičić i Čilić pobijede one koje moraju. Činjenica je da nam glavni igrači nisu u idealnom stanju, ali ako Ljubičić nadvlada probleme s vratom i zaigra kako može, Hrvatska će napraviti veliki korak prema pobjedi. Đokovića će biti teško pobijediti, ali zato nam je prilika drugi igrač Srbije, bio to Troicki ili Tipsarević, posve nebitno. Obojica su lošiji od našeg dvojca i tu treba tražiti priliku. Srbi imaju dobar par i šteta što Ančić nije uspio u novom povratku na teren jer bi u paru bio vrlo koristan. Međutim i Čilić i Ljubičić također mogu odigrati dosta dobro parove i ne treba čuditi ako dobiju Zimonjića i Tipsarevića ili Đokovića.

Ivor Krapac: Ako Ivan Ljubičić bude zdrav i spreman - Hrvatska ima recept za prolazak u polufinale. U tom slučaju vjerujem da će "Ljubo" prvog dana "zaskočiti" Novaka Đokovića, što bi, uz pretpostavku da Marin Čilić ne zakaže protiv drugog reketa Srbije, bio to Viktor Troicki ili Janko Tipsarević, značilo 2-0 nakon prvog dana, a iako se i to u Davis Cupu može okrenuti, ne vjerujem da bi se dogodilo ovog puta. Ključevi za hrvatsku pobjedu bi, tako, na neki način bili i renking i činjenica da je Čilić prvi hrvatski reket, trenutno tri pozicije ispred Ljubičića. Da su uloge zamijenjene, prvog dana igrali bi Marin protiv Đokovića i "Ljubo" protiv gostujućeg broja dva, a s obzirom da srbijanski broj jedan Čiliću nikako ne odgovara, tada bi mi bilo teže vjerovati u 2-0 nakon drugog singla u petak.

Srbija će pobijediti ako...

Vedran Babić: ...Na kraju bude imala jedan bod više od Hrvatske. Šalu na stranu, Srbija u ovom trenutku ima jednu od najjačih reprezentacija svijeta i to nije sporno. Ipak, mislim da će im za konačno slavlje u Spaladium Areni trebati i nešto više od toga. Prije svega će morati znati poput spužve upiti sav taj pritisak i prisustvo gromoglasne splitske publike i pokušati to pretvoriti u nešto pozitivno iz njihove perspektive. Znamo da su Đoković i ostali tijekom svojih karijera igrali na brojnim velikim terenima i pred još većim brojem ljudi nego što će ih biti ovoga vikenda, no sumnjamo da su se igdje susreli s atmosferom kakva ih čeka u Splitu.

Bernard Jurišić: Dio odgovora na ovo pitanje leži u odgovoru na prethodno. Ukoliko Srbi dobiju meč prvog dana protiv Marina Čilića, bez obzira koga mu stavili s druge strane, Srbi će biti u velikoj prednosti. U Đokoviću imaju vođu, velikog aduta za singl, čovjeka koji može dobiti svakoga. U Zimonjiću imaju pravog čovjeka za parove, no Zimonjić nije najbolji svjetski igrač u paru s bilo kojim od svojih kolega iz reprezentacije. Srbi su jaki, Srbi se imaju pravo nadati pobjedi i svom prvom Davis Cup polufinalu, no za to će morati proliti puno znoja i pogoditi puno neuhvatljivih lopti. Mogu li? Mogu. Hoće li? Nadam se da neće.

Branimir Korać: Srbija će pobijediti ako njihov drugi igrač uzme barem jedan meč. Kakva je trenutno situacija s formom naših igrača, to nije nemoguće i upravo zato je ovaj dvoboj toliko zanimljiv. Nije Đoković nepobjediv, on je teško pobjediv, ali ne i nedodirljiv, no obojica drugih igrača Srbije bi trebali biti premostiva prepreka za naše igrače. No Ljubičićevi zdravstveni problemi i Čilićevi problemi s formom ipak stavljaju mali upitnik - hoće li to baš biti tako. U slučaju očekivanog raspleta i pobjeda "onih koji moraju", par će biti ključan, a tu je Srbija zbog odličnog Zimonjića ipak u laganoj prednosti. No, ponavljam, niti njihov par nije nedodirljiv.

Ivor Krapac: Ukoliko Novak Đoković u singlu i Nenad Zimonjić u paru opravdaju svoj ugled i status na ATP ljestvici. Od deset ljudi kojima biste postavili ovo pitanje, većina će staviti prednost na gostujuću stranu zbog Đokovića i Zimonjića, a kako ne vjerujem u mogućnost da Troicki ili Tipsarević iznenade u ovakvom susretu, put do moguće pobjede gostiju vodi preko njihova dva glavna aduta.

Ljubičićev povratak u reprezentaciju je u jednoj riječi...?

Vedran Babić: ...spas. Točnije rečeno, slamka spasa jer Karlović nije spreman fizički, a Dodig i Veić igrački da bi pomogli Čiliću u borbi protiv Srbije. Iako je izbornik Prpić najavio kako će do petka još razmotriti Karlovićevo stanje, bilo bi veoma neozbiljno od njega da u meč protiv Đokovića prvoga dana staviti nespremnog igrača koji je svoj posljednji meč odigrao početkom svibnja, a da na klupi ostavi puno spremnijeg Ljubičića, koji provjereno pruža svoje najbolje partije za dres hrvatske reprezentacije.

Bernard Jurišić: ...očekivan. "Ljubo" je velikan hrvatskog tenisa, uvijek je reprezentaciji bio na raspolaganju i nisam dvojio ni trenutka hoće li se odazvati pomoći u ovakvoj situaciji kad nedostaju dvojica vrhunskih igrača. Isto tako ne dvojim da će "Ljubo" u reprezentaciji dati puno više nego što pokazuje njegova trenutna ATP pozicija. Šteta je što Mario Ančić i Ivo Karlović nisu spremni, ali "Ljubo" će dati svoj maksimum, pa što god to donijelo.

Branimir Korać: ...primjeran. Kada je vidio da će biti problema oko slaganja reprezentacije zbog ozljeda, rekao je "računajte na mene". Nije ostavio reprezentaciju na cjedilu, znao je koliko je sada potreban i odlučio se nakratko vratiti iz mirovine. Ne treba zaboraviti kako i on ima priličnih problema s ozljedama i nije pravi, rebreni mišić i vrat su samo posljednji problemi, ali niti leđa više nisu u idealnom stanju, no kada je pomoć bila potrebna odazvao se. Ranije se reprezentacija mogla "skrpati", bili su tu Čilić i Karlović, ali danas je Karlović ozlijeđen, Ančić također i "Ljubo" je za primjer svim našim sportašima pretpostavio reprezentaciju osobnoj karijeri. Mogao se oporavljati i polako pripremati za nastavak sezone, no to je Ljubičić. Veliki sportaš.

Ivor Krapac: ...nesebičan. Tenis je individualan sport i puno je primjera igrača koji se ne bi odazvali reprezentaciji bez obzira koliko bili potrebni, no srećom za Hrvatsku, Ljubičić ne spada u tu kategoriju. Iako nije na sto posto, muči se s boli u rebrima, a ovog tjedna ga je uhvatio i vrat, drugi hrvatski reket odlučio je staviti stvari na kocku i pomoći u situaciji kada Ive Karlovića sigurno nema u singlu, a Marija Ančića uopće. Ljubičić nije odbio ovaj izazov iako u reprezentaciji teško može nadmašiti sve što je napravio 2005. godine kada je bio glavni na putu do naslova, a ne prođe li ovaj vikend dobro, moglo bi se naći i glasova: "Zašto se uopće vraćao?" Iz tog kuta gledanja, nadam se da će se posebno cijeniti ovaj Ivanov potez, bez obzira kako završio ogled sa Srbijom.

Đokovićevo polufinale Wimbledona - plus ili minus za goste?

Vedran Babić: Rekao bih ni jedno ni drugo. Već sam ranije spomenuo kako je u Davis Cupu apsolutno sve moguće te da renkinzi i forma ne znače puno. S obzirom da se od Wimbledona oprostio još prošlog tjedna, ne možemo pričati o komponenti mogućeg umora, a s obzirom da se radi o duelu s Hrvatskom, poseban motiv zaista mu nije potreban.

Bernard Jurišić: Pobjede "bildaju" samopouzdanje, pobjede od sportaša stvaraju šampione. Đoković je zastao na korak od finala najvećeg svjetskog turnira i to mu zasigurno govori da je u dobroj formi. Međutim, u Splitu će se igrati neka druga utakmica. Drugačija podloga, drugačiji ambijent, drugačiji ulog. Ne vjerujem da wimbledonsko polufinale išta posebno znači glede Đokovićeva izgleda u Splitu, jer i da je ispao u prvom kolu, svejedno bi bio sjajan tenisač koji može sa svakim igrati i svakoga pobijediti.

Branimir Korać: Mislim da to neće igrati neku veliku ulogu. Đoković je odigrao više mečeva u posljednje vrijeme, ostao je u "igračkoj formi" i jedino to bi mu moglo biti plus. Ali ovdje će vladati posve drugačiji uvjeti, nimalo slični onima u Londonu. Da je umoran, nije, ipak je tu skoro tjedan dana bez turnirskog igranja i u biti ga je najviše mogla umoriti Tipsarevićeva svadba.

Ivor Krapac: Iako mu duži boravak na travi nije baš idealan s obzirom da će se u Splitu igrati na dvoranskoj tvrdoj podlozi, wimbledonsko polufinale ipak bi moglo donijeti više pozitivnog za Đokovića - u Londonu, doduše, vjerojatno jest očekivao više, ali taj rezultat nije bio podbačaj i neće štetiti samopouzdanju. Da je ostao još malo duže i doživio scenarij sličan onom koji se lani dogodio Andyju Roddicku, kada je Amerikanac otkazao četvrtfinale u Poreču psihološki slomljen od poraza u wimbledonskom triler-finalu protiv Rogera Federera, prvi reket Srbije možda se ne bi oporavio do Splita, no ovako će mu to biti lakše. Imao je dovoljno vremena.