Konačna ocjena Svjetskog prvenstva

Španjolska prvak svijeta - zasluženo ili?

Bernard Jurišić: 50 pobjeda u posljednjih 55 utakmica - tko smije reći da takva momčad ne zaslužuje naslov najbolje na svijetu? Španjolci su poput pravog dizel-motora krenuli polako, trebalo im je vremena da se klipovi podmažu, a motor dosegne radnu temperaturu, no kad su to uspjeli postalo je jasno da će ih biti teško poraziti. Nisu oduševljavali veličanstvenom igrom i velikim brojem pogodaka, ali oni koji jesu odavno su se vratili svojim kućama. Španjolci zasluženo, titula je na pravom mjestu.

Borna Rupnik: Bez pogovora. Nije to bila Španjolska koja je zabijala tri - četiri gola po susretu, nije se padalo u kolektivne euforije poslije njihovih utakmica, ali to je bila Španjolska koja je svejedno u svakom svojem susretu nadigrala suparnika, spojila to s nužnom navikom pobjeđivanja i usprkos povremenom hodanju po rubu zasluženo uspjela u svojoj nimalo lako ostvarivoj namjeri da postane apsolutni vladar reprezentativnog nogometa, s europskim i svjetskim naslovom u svojim vitrinama.

Marin Vuković: Gledajući isključivo finale - apsolutno zasluženo. Po mom mišljenju na Soccer City istrčala je samo jedna reprezentacija koja je željela igrati nogomet i znala što hoće, dok se ona druga adaptirala na igru protivnika. Gledajući pak Svjetsko prvenstvo u cijelosti, ostat ću kod procjene da je najljepši i najbolji nogomet igrala njemačka reprezentacija i zaista se ne bih bunio da su upravo oni podigli trofej namijenjen prvaku. Španjolci su do finala došli sa samo sedam postignutih pogodaka i uz sudački vjetar u leđa, no u finalu im ne mogu ništa zamjeriti.

Tomislav Pacak: Zasluženo, jer od Španjolske nitko nije bio bolji, Španjolsku nitko nije mogao nadigrati niti joj stvoriti pritisak. Švicarci su bili jedini koji su iz tog podređenog položaja uspjeli izaći kao pobjednici, a srećom po Španjolce - taj kiks stigao im je u pravom trenutku, kada su si ga mogli priuštiti. Njemačka je oduševila u tri predstave (Australija, Engleska i Argentina), ali je pala bez ispaljenog metka protiv Španjolske, što najviše govori o kvaliteti Furije.

Pet rečenica - pet najzanimljivijih događaja

Bernard Jurišić: Buka vuvuzela, raspad Francuza, nepriznati engleski pogodak, hobotnica Paul i mobitel Larisse Riquelme. Pet stvari koje će me uvijek podsjećati na ovaj nogometni mjesec u Južnoj Africi.

Borna Rupnik: Urugvaj i Gana na krilima Luisa Suareza i Asamoaha Gyana uspjeli su uzburkati cijeli nogometni svijet u samo nekoliko minuta. Engleska i Meksiko na svojim su leđima možda napravili korak naprijed prema svrsishodnijim promjenama u sudačkom konceptu. Slučaj Francuske potiče na debatu o uspješnosti kozmičke pravde. Njemačka može oduševljavati i igrom, a ne samo rezultatom. Želite li zaraditi na kladionici, treba slušati hobotnicu.

Marin Vuković: Eliminacija finalista prošlog svjetskog prvenstva već nakon prvoga kruga, Talijani i Francuzi posve su razočarali i već među prvima spakirali kovčege. Kad sam već kod Francuza, njihova pobuna vjerojatno je najzanimljivija priča cijeloga prvenstva, kao i to da baš nikome nije bilo posebno žao. Nikome neće biti žao niti zbog toga što ćemo napokon reći zbogom vuvuzelama, pošasti koja nam je uvelike pokvarila uživanje u dobrom nogometu. Za taj nogomet velike zasluge idu i južnoameričkim reprezentacijama koje su bile pravi hit prvog dijela natjecanja, da bi potom u knockout fazi ipak razočarale. Razočarale su i mnoge europske reprezentacije, a ponajviše reprezentacija Engleske, čije je ispadanje popratio i velik podsjetnik na 1966. godinu.

Tomislav Pacak: (1) Njemačko gaženje Engleske i Argentine bit će dvije utakmice koje ću najduže pamtiti jer su bile prikaz nadmoći kolektivne snage nad pojedinačnom. (2) Suarezova obrana u 120. minuti potez je prvenstva, bez obzira gledali na njega pozitvno ili negativno. (3) Francuski i talijanski krah definitivno su obilježili prvi krug prvenstva. (4) Jabulani, vuvuzele, hobotnica i Larissa četiri su stvari o kojima se previše pričalo. (5) Prvenstvo ću na kraju pamtiti po zasluženosti španjolskog trijumfa, krunidbe ponajbolje reprezentacije svih vremena.

Igrač koji je obilježio prvenstvo:

Bernard Jurišić: Najlakše bi bilo reći David Villa, najbolji strijelac najbolje momčadi prvenstva, no neki drugi igrači su me još jednom oduševili i dokazali svoju moć i znanje. Xavi Hernandez i Andres Iniesta najmoćniji su vezni tandem na svijetu i utjelovljenje onoga što bi trebao predstavljati "nogometaš za 21. stoljeće". Iako je Urugvaj bio veliko iznenađenje, a Diego Forlan njegova lokomotiva, moje je mišljenje da je nagrada za najboljeg igrača otišla u krive ruke. Ona je trebala biti nagrada za jednog od spomenute Barcelonine dvojice, a da se mene pita - Xavi bi bio okićen lovorikama.

Borna Rupnik: Vjerujem da je FIFA pogodila kada je Diegu Forlanu uručila Zlatnu loptu jer je urugvajski napadač pružio fantastično zrele predstave u kojima je kao jedan od momčadskih kotačića vukao cijelu svoju reprezentaciju, a pritom postao i jedan od najboljih strijelaca turnira. Može poslužiti kao primjer mnogim igračima i budućim generacijama, a ovim dobrim nastupima okrunio je svoju sezonu u kojoj je svojim golovima donio i proslavio klupsku europsku titulu.

Marin Vuković: Iako mu je samo 20 godina i pred njim je po svemu sudeći sjajna nogometna budućnost, Thomas Müller već je na početku svoje karijere obilježio jedno svjetsko prvenstvo. Njegovih pet pogodaka i tri asistencije odveli su Njemačku do trećeg mjesta, a jedinu utakmicu u kojoj zbog kartona nije mogao igrati njegova je reprezentacija izgubila. Müller je uz Zlatnu kopačku osvojio i nagradu za najboljeg mladog igrača ovog svjetskog prvenstva i tako najavio veliku karijeru.

Tomislav Pacak: Potpisujem od prvog do zadnjeg slova razmišljanje svog splitskog kolege Bernarda - uz dužno poštovanje najboljim strijelcima Forlanu, Mülleru, Sneijderu i svakako Davidu Villi, Xavi i Iniesta su srce nepobjedivosti te Španjolske. Oni nas više toliko ne impresioniraju, jer uvijek igraju na istom nivou, posebno briljantni Xavi, a rezultati njihovih momčadi dovoljno govore o tome koliko su nevjerojatno dobri.

Vlastita prognoza prije SP-a: pogoci i promašaji

Bernard Jurišić: Moj očajan prognozerski omjer u pogađanju rezultata tijekom prvenstva ipak će dobiti malo šećera. Tamo sam bio značajno bolji prognozer i pogodio skoro pa više stvari nego rezultata tijekom Prvenstva. Prognozirao sam Španjolsku na krovu svijeta, Xavija i Sneijdera kao igrače koji će obilježiti natjecanje, otvorio jedno polufinalno mjesto Africi (koje bi se i dogodilo da je Asamoah Gyan pogodio penal u 120. minuti), najavio u polufinalu jednu reprezentaciju na koju nitko nije računao (Urugvaj), a Francuze za najveće razočaranje, što se i dogodilo. Pogodio sam i da će Južna Afrika donijeti puno mučenja i ružnog nogometa, pa mi je ego ipak dobio malo života nakon katastrofalnih prognozerskih (pr)ocjena tijekom Prvenstva.

Borna Rupnik: Među pogotke mogu svrstati Španjolsku na krovu svijeta, dobru prezentaciju Urugvaja, slovački prolaz u drugi krug, izostanak većih organizacijsko-sigurnosnih problema, muke Francuske i Italije, ispadanje domaćina u prvom krugu te Xavijevu nemogućnost da zakaže na bilo kojoj utakmici. Što se promašaja tiče, Meksiko mi se ipak nije zadržao pretjerano dugo, Messi nije uspio stati uz bok najboljima na turniru, Njemačka je nadmašila moja očekivanja, a Portugal je ipak bez osjetnijih poteškoća prošao skupinu.

Marin Vuković: Budući da sam uoči Svjetskog prvenstva prognozirao kako će Engleska napokon osvojiti naslov prvaka, posve sam spreman na upiranje prstom i izvrgavanje javnom ruglu što sam još jednom pao pod utjecaj engleskog tiska. Engleska nije samo bila daleko od osvajanja naslova, Engleska je igrala očajan nogomet i posve zasluženo ispala. Ništa uspješniji nisam bio ni guranjem Waynea Rooneyja u krug onih koji će obilježiti Svjetsko prvenstvo, napadač Manchester Uniteda u potpunosti je podbacio i natjecanje završio bez ijednog pogotka. Utjehu sam pronašao u Sportnetovim prognozama tijekom natjecanja, gdje me napokon krenulo pa sam od 23 moguća ishoda pogodio njih 17.

Tomislav Pacak: Pogodio sam najvažnije - da će Španjolska biti svjetski prvak. Danska, Švicarska, Meksiko i SAD - moji pickovi za iznenađenja odradili su posao korektno - Švicarci su jedini svladali Španjolsku (ali i ispali uz očajnu igru), Meksiko i SAD došli su do osmine/četvrtfinala i pomalo nes(p)sretno tamo ispali, a tek su Danci bili potpuni promašaj. Bez obzira na rezultat Gane smatram da sam dobro pogodio da će Afrikanci biti razočaravajuće slabi na svom kontinentu, kao i da Messi neće biti onaj pravi. Očekivao sam najbolji nogomet nakon SP-a u Francuskoj, i iako se mnogi neće složiti - mislim da je tako i bilo, jer koliko god smo se često žalili da ima lošeg nogometa i dosadnih utakmica - ima ih uvijek, pogledajte samo protekla dva svjetska prvenstva.

SP-u u JAR-u - konačna ocjena:

Bernard Jurišić: Teško je nešto ocjenjivati kad ste daleko nekoliko tisuća kilometara i sve informacije koje imate već prolaze barem jedan subjektivni novinarski filtar. Međutim, iz onoga što smo vidjeli ili pročitali, Južna Afrika dorasla je zadatku i uspješno privela kraju najveći svjetski sportski događaj nakon Olimpijskih igara. Pitanje je li sve skupa bilo vrijedno i hoće li (Južna) Afrika iz svega izvući nešto pozitivno, odgovorit će se nakon što prođe određeni period vremena. Nogomet nije nikoga očarao, ali to je već neka druga priča.

Borna Rupnik: Možda se od same nogometne kvalitete očekivalo i više, posebno u teško probavljivom prvom kolu, no kasnije su utakmice - ako im je već povremeno nedostajalo ljepote i atraktivnosti - ponudile dovoljno uzbuđenja i drame te materijala za buduće rasprave. Unatoč sudačkim pogreškama, vuvuzelama, mjestimično praznim sjedalicama na stadionu i sličnim manjkavostima, smatram da ja premijerno prvenstvo u Africi s više pluseva nego minuseva ipak položilo ispit.

Marin Vuković: Uoči početka natjecanja istaknuo sam kako očekujem da će Južnoafrička Republika pokazati da jedna afrička država može organizirati ovako veliku nogometnu manifestaciju i u tome se nisam prevario. Sunarodnjaci Nelsona Mandele odradili su odličan posao i vjerojatno otvorili vrata nekom budućem afričkom domaćinu svjetskog prvenstva. Što se nogometa kakav se igrao u Južnoj Africi tiče, ne mogu reći da sam posebno zadovoljan. Vidljiva je sve veća zastupljenost "ziheraške" igre, nogometa kojem je prije svega cilj eliminirati bilo kakvu mogućnost pogreške, pa tek onda zabiti pogodak. Nakon kriminalno lošeg prvog kola, većina je reprezentacija prošla na popravnom ispitu, no nezaboravne utakmice mogu se nabrojiti na prste jedne ruke. Nije pomogla ni činjenica da su gotovo sve najveće svjetske zvijezde na ovom natjecanju podbacile i ostale dužne.

Tomislav Pacak: Mislim da su na kraju svi mogli odahnuti, jer od svih potencijalnih problema na kraju su najveći ispale vuvuzele - koje ipak nisu kraj svijeta. Bilo je nešto kriminala, bilo je nešto problema s prodajom ulaznica, bilo je nešto sudačkih pogrešaka i svakako je bilo i dosadnih utakmica (opet, UVIJEK ih ima). No, bilo je i vrlo lijepih predstava, bilo je puno prave nogometne drame, čudesnih slavlja i jednako toliko neutopive tuge. Vidjeli smo velike utakmice, vidjeli smo velike igrače kako podižu razinu svoje igre na najvećim pozornicama, vidjeli smo SP u jednom novom, drugačijem okruženju, ali se usprkos svim strahovima pokazalo da je svjetsko prvenstvo - svjetsko prvenstvo. Mjesec dana nogometne zabave nakon koje se svi zaželimo svog domaćeg nogometa, bio on Premiership ili HNL.