Prvi plus za Zajeca

Velimir Zajec je, između ostaloga, doveden na klupu Dinama jer se znalo da će imati podršku navijača i medija, a taj dio za sada se čini apsolutno pogođenim. Skandiranje novom treneru pred kraj utakmice sve je reklo o stavu navijača prema Zajecu u odnosu na prethodne trenere, posebno Ivankovića i Jurčića, koji usprkos dobrim rezultatima nisu doživjeli kemiju s publikom. Posljednji trener kojem je publika skandirala bio je Josip Kuže, a upravo tada Dinamo je imao dobru atmosferu i barem donekle korektnu posjetu.

Dinamove navijače sigurno će razveseliti činjenica da je hrvatski prvak konačno već u prvoj utakmici riješio dvojbe oko prolaska dalje, nakon raznoraznih muka protiv Hazara i Pjunika proteklih godina.

Mora se otvoreno priznati da to ide na dušu i Luki Koper koja se nakon dobrog otvaranja malo previše opustila i previše si dopustila, jer ići otvorenim gardom na Dinamo u Maksimiru ne mogu si priuštiti ni jače ekipe od slovenskog prvaka. Drugim riječima, ozbiljne ekipe ne žele vidjeti previše situacija 1 na 1 između Marija Mandžukića i Kristijana Polovanca.

Otvarajućih 20 minuta Zajec je pripisao pritisku domaćeg terena, koji kod Dinama izaziva obrnuti efekt nego kod većine momčadi - u dinamovce se ulije strah, umjesto da oni uliju strah u kosti protivnika. Plod toga bila je anemična, neagresivna igra koju je Koper znao iskoristiti jednim pogotkom, a mogao je i još jednim da Butina nije bio raspoložen.

Međutim, Modri su nakon tog otvaranja živnuli, na prvom mjestu zahvaljujući Mariju Mandžukiću i Sammiru koji su bili uvjerljivo najbolji igrači na terenu. Obojica su bila vrlo "živa", nudili su se, otvarali, tražili su duel i iz njega često izlazili kao pobjednici. Neke je možda iznenadilo vidjeti Sammira kako "grize", ali on je već dugo najjači igrač Dinama u duelu, situaciji 1 na 1 - stvar je samo taktike i raspoloženja ekipe kako će maksimizirati njegove vrline. Kako je i sam priznao nakon utakmice, u sredini daje puno više nego na krilu, češće je u kontaktu s loptom i ima puno više prostora, kao i mogućih rješenja.

Mandžukić je igrao onako kako je igrao za reprezentaciju u Klagenfurtu prije mjesec i pol, dakle - odlično. Išao je u svaki skok, tražio je loptu, pucao je i asistirao, bio neuhvatljiv čuvarima - drugim riječima, igrao je onako kako svi znaju da može igrati, samo što mu se ponekada ne da. Iako će nakon utakmice sam reći da se on "uvijek jednako trudi, ali ne ispadne uvijek isto", nimalo slučajno je na odlasku dodao - "uostalom, nikad ne znaš tko te gleda".

Suvišno je i reći, Dinamovi izgledi za europske uspjehe doživjet će ozbiljan udarac eventualnim Mandžinim odlaskom.

Uz taj raspoloženi dvojac zadovoljni svojom igrom mogu biti i Etto i Slepička kojem je pogodak "dao krila", iako je jednu situaciju u drugom dijelu zaista amaterski zapucao. Korektni su bili i Chago, Bišćan i Butina, dok su u skupini onih koji malo brinu Badelj, Mesarić, Ibanez i Morales.

Badelj i Morales sigurno imaju kvalitetu i malo sporiji ulazak u formu ne bi smio biti dugoročniji problem, a Mesarić i Ibanez ipak su naznačili koliko bi Dinamu mogao značiti povratak Šimića i Cufrea. Ibanez je zanimljiv igrač s puno privlačnih napadačkih vrlina, ali je taktički još uvijek potpuno nedorađen u obrani. A sjetimo se samo lanjskog ogleda s Red Bullom, ili hrvatskih ogleda s Engleskom - obrambena reakcija lijevog beka može biti itekako značajna. Mesariću je ovo ipak bio debi pa ga ne treba promatrati previše kritično, kroz pripreme je pokazao da je igrač na kojeg se može računati.

5:1 protiv Luke Koper izgleda lijepo, i sigurno je zadovoljilo sve koji su došli na stadion, a to je upravo ono što je Dinamu trebalo - da prvim nastupom privuče, a ne odbije gledatelje od sebe. Ovo je bila odlična uvertira za Hajduk, a ako tamo Dinamo barem donekle ponovi fino napadačko izdanje - osigurao si je barem na neko vrijeme vrlo pozitivnu atmosferu i pristojan broj gledatelja.