Od nekih se očekivalo više

Roko Ukić (28,2 minuta; 8,8p; 3,5a; 2,7s)

Roko je dao svoj doprinos koliko je mogao. Tek sada se vidi koliko je bio koban onaj pokušaj zakucavanja preko Klimavičiusa kada je Ukić i zaradio ozljedu nožnog zgloba. Sam je priznao tijekom Prvenstva kako igra kroz bolove, a takav niti ne može biti pravi. Unatoč svemu stisnuo je zube i dao sve od sebe pritom odigravši odličnu utakmicu protiv Slovenaca.

Davor Kus (14,2 minute; 3,0p; 1,3a)

Vrijeme Davora Kusa u dresu hrvatske reprezentacije polako prolazi. Kus ima sve manju minutažu, na leđima su 32 godine, polako dolaze oni mlađi i veliko je pitanje hoće li vidjeti Litvu. U Turskoj je igrao sporednu ulogu, veću minutažu dobio je protiv Slovenije kada je i odradio korektan obrambeni posao, međutim, njegov nastup na Svjetskom prvenstvu ostat će zapamćen i obilježen posljednjom sekundom susreta protiv Srbije.

Marko Popović (19.7 minuta; 14,2p; 3,3s; 2,0a)

Naše prvo ime u Turskoj bio je Marko Popović. Za manje od 20 minuta na parketu u prosjeku bio je naš najbolji strijelac i to uz vrlo dobrih 59 posto ubačaja iz igre. Za dvicu je Pop šutirao 86 posto dok je za tricu bio na visokih 47 posto. Možda je u određenim trenucima predugo imao loptu u posjedu, ali je tako preuzimao odgovornost kada se previše igrača skrivalo na terenu. Nije svaki put ispalo idealno, ali Popović je svojim pristupom svakako zadovoljio. U obrani je bilo propusta, ali napadački je bio jako dobar.

Bojan Bogdanović (23,8 minuta; 11,7p; 2,8s)

Najveći dobitak za hrvatsku košarku gledajući Svjetsko prvenstvo je Bojan Bogdanović. Prošle sezone je u Ciboni najavio velike mogućnosti, a u Turskoj je samo potvrdio kako je jedan od onih na kojima leži budućnost naše košarke. Hladnokrvnost kojom je punio koš protivnika je dala nadu da smo napokon dobili onog pravog šutera kakvog godinama zazivamo, a tek mu je 21 godina i tek je završio prvu pravu seniorsku sezonu. Bojan je bio odličan, rijetko impresioniran i zaslužuje veliki plus za svoj nastup.

Rok Stipčević (6,5 minuta; 0 poena; 0,5s)

U Tursku je došao kao 12. igrač i upravo toliko je igrao. Četiri minute kada je sve riješeno protiv SAD-a i devet minuta protiv Tunisa, Rokov učinak od nula poena (dvije promašene trice) i nula asistencija otkrivaju da nije praktički niti igrao i nije ništa napravio.

Marko Tomas (29,2 minute; 9,3p; 4,0s; 1,8a)

Možda se od Marka Tomasa očekivao nešto veći napadački doprinos. Protiv Slovenije je bio pravi i odigrao je utakmicu kakva se od njega očekuje, a treba istaknuti i susret sa Srbijom gdje je obrambeno bio izvrstan. Međutim osjetila se nervoza, posebno u susretu protiv Brazila kada se potpuno uklopio u sivilo momčadi. Ipak je igrao važnu ulogu i povratak u reprezentaciju bio je korektan, a nadamo se kako će u budućnosti biti još bolji.

Zoran Planinić (11,3 minute; 2,0p; 1,5a)

Zoran Planinić nije smio putovati u Tursku i to je jedna od najvećih pogrešaka Josipa Vrankovića. Ne zbog toga što je Planinić loš košarkaš, dapače, njemu mjesto je u reprezentaciji, ali onda kada je spreman. Pripreme je propustio zbog velikih problema s ozljedom, u Tursku je došao potpuno nespreman i to se vidjelo u svakoj sekundi provedenoj na parketu. Hrvatska treba Planinića, ali zdravog i spremnog Planinića. Ovako je napravljena velika pogreška jer je na njegovom mjestu mogao biti Hrvoje Perić koji bi nam bio itekako koristan.

Ante Tomić (20,3 minute; 8,5p; 6,0s)

Puno se očekivalo od Tomića, mediji su mu nabili teret nositelja reprezentacije, a on to realno ipak još nije. Za to djelomice odgovornost snosi i bivši stručni stožer koji nije vodio Tomića u Poljsku pa se tako Ante po prvi put našao u žrvnju igranja dan za dan u vrlo jakom društvu i to s teretom na leđima. Bilo je tu impresivnih poteza, dobrih igara, ali i onih loših. Niti njemu nervoza nije bila stran pojam, još uvijek ima problem zvan izgubljene lopte i to ponajviše zbog ne toliko čvrste konstitucije i ponekad ne ostane u ravnoteži prilikom primanja lopte ili pivotiranja. No od Tomića očekujemo znatno više u Litvi, Tursku pišemo kao iskustvo.

Krešimir Lončar (14,0 minuta; 5,8p; 2,2s)

Krešo Lončar je u pripremnom razdoblju izgledao jako dobro, posebno je u Bambergu igrao dobru košarku, međutim u Turskoj je to samo djelomično pokazivao. Ovdje mu je problem predstavljala i minutaža, nije previše vremena u komadu provodio na parketu i ostaje dojam kao da nije nikako mogao uhvatiti u ritam. Najpozitivniji nastup upisao je protiv Srbije gdje je odigrao dobro u oba smjera.

Marko Banić (21,5 minuta; 6,7p; 4,3s)

I dok Banić briljira u Španjolskoj i europskim natjecanjima, u reprezentaciji nikako da dohvati tu razinu. Jednostavno je na svakom natjecanju ista priča, previše lutanja s Banićevom pozicijom, u napadu ima vrlo malo akcija koje se izrađuju za njega i u biti većinu lopti mora sam zaraditi. Tako i ovaj nastup u Turskoj ostaje ispod očekivanja iako se ne može reći kako je Banić podbacio.

Luka Žorić (18,0 minuta; 7,7p; 5,3s)

Luka Žorić nije podbacio. Uoči Turske očekivanja niti nisu bila velika jer ipak nema previše utakmica na tako visokoj razini, ali je iskoristio svoj najjači adut, borbenost, za sasvim korektan nastup. Šteta zbog ozljede u susretu protiv Slovenije, njegova energija bi koristila u nastavku natjecanja.

Lukša Andrić (16,7 minuta; 7,0p; 2,8s)

Napisano za Žorića vrijedi i za Andrića što se tiče kvalitete izvedbe. I on je u Tursku otišao bez nekih megalomanskih očekivanja po pitanju igre, ali korektno je odradio svoju zadaću. Srbiju je propustio zbog ozljede iz susreta s Brazilom, nije igrao niti protiv Irana, a u preostala četiri susreta nije podbacio. S obzirom da su i njemu ovo prve velike reprezentativne minute, Andrić je korektno odradio ovo SP.