Obrana za europske bitke

Dinamove akcije očigledno su sve uigranije, konture igre sve jasnije, organizacija napada sve strpljivija, kretnje igrača bez lopte sve kvalitetnije. Vidi se tu trenerov rukopis, vidi se da Halilhodžić nije samo stručnjak za psihologiju koji pretvara visibabe u suncokrete.

Halilhodžić je značajno ubrzao igru Dinama, ne samo kroz taktiku već i kadrovske odluke koje vrlo jasno daju do znanja kakvu igru bosanskohercegovački stručnjak priželjkuje. Rukavina je prvi napadač Dinama i ujedno glavni "brzanac", no Vaha je sve skloniji okružiti ga s Tomečakom i Sylvestrom, još dva prodorna, brza, vižljasta igrača.

I do svoje najveće pobjede na klupi Dinama, one protiv Villarreala, Halilhodžić je došao po tom receptu gdje se Dinamo brzo otvarao i okomitim loptama tražio brzonoge napadače. Takva igra teško prolazi protiv potpuno zatvorenog suparnika poput Zagreba, no već je protiv malo otvorenije Lokomotive Dinamo na sličan način stvorio niz dobrih šansi, od kojih je materijalizirao samo dvije.

No, bez obzira na sve organiziraniji napad, najveći posao Halilhodžić je za sada odradio s obranom, koja odjednom izgleda dominantno, a ne tako davno bila je pravi ementaler.

Dinamo je u osam utakmica pod vodstvom Velimira Zajeca i jednom pod vodstvom Sretena Ćuka primio 12 pogodaka. Jednak broj utakmica (9) vodio je i Vahid Halilhodžić, a u njegovom režimu Dinamu su zabili tek po jednom Hajduk u Splitu i Györ u Zagrebu. Cibalia, Zagreb, Lokomotiva, Slaven Belupo, Györ na svom terenu, Zadrugar i Villarreal zapeli su na Bišćanu i društvu. Sedam puta Dinamo je sačuvao praznu mrežu, isto mu je pod Zajecom uspjelo tek dva puta.

Ne čudi, onda, što su i rezultati drugačiji - 4 pobjede, tri remija (ispadanje od Šerifa) i dva poraza (sramota u Kopru i raritetan domaći poraz u Prvenstvu) u odnosu na osam pobjeda i jedan remi pod ravnanjem Halilhodžića. Dobra momčad uvijek se zida od kvalitetne obrane.

Kako je Halilhodžić učvrstio obranu

Za početak, obrana je sada standardizirana i u svako doba dana ili noći zna se koja četvorka ima trenerovo povjerenje. Ako su svi zdravi, Bišćan i Tonel kao stoperi, te Vrsaljko i Cufre kao bekovi, Vahin su izbor koji za sada djeluje odlično.

Uigranost ove obrane ne može biti na najvišoj razini s obzirom da je Tonel relativno nedavno stigao u Maksimir, no Halilhodžić je s njima učinio dovoljno da trenutno Dinamo ne prima pogotke. Iako je još prerano za velike zaključke, Dinamo je itekako pogodio s portugalskim stoperom čije je postavljanje i čitanje igre izvanredno, a Tonel se dovoljno udomaćio da već izdaje naredbe neiskusnijim igračima u sredini terena.

Interesantno, nekako s dolaskom Tonela dodatnu je sigurnost stekao kapetan Igor Bišćan koji zaista igra u reprezentativnoj formi (iako je reprezentacija za njega vjerojatno zatvorena knjiga). Protiv Villarreala je Bišćan odigrao briljantno i sada u "liverpulskoj" formi dobiva duele na zemlji i u zraku. U Cufreu, pak, Dinamo ima beskompromisnog lijevog beka preko kojeg neće "curiti", koji će podignuti razinu agresivnosti cijele momčadi, koji će ući u kost nekom protivniku i koji neće dopustiti da Dinamo netko nazove mekanom ekipom. Tom trojcu možda nedostaje nekadašnja brzina, ali radi se o trojcu koji je igrao u Sportingu, Romi i Liverpoolu, a još uvijek je u kvalitetnim braničkim godinama - drugim riječima, nije takvo iznenađenje što pod ravnanjem kvalitetnog stručnjaka takvi stoperi izgledaju čvrsto.

Posebna priča ovog kvarteta je Šime Vrsaljko. Teško je reći što Dinamovi treneri u školama rade s desnim bekovima, ali Vrsaljko će, po svemu sudeći, biti treći reprezentativni materijal na toj poziciji u zadnjih 5-6 godina. Vedran Ćorluka je već godinama standardan u Premiershipu i hrvatskoj reprezentaciji, Dejan Lovren vrijedan je 10 milijuna eura i igra u Lyonu, a Vrsaljka apsolutno svi suigrači i trener vide kao potencijalnog reprezentativca. I to ne za godinu-dvije, nego već sada, ako je to potrebno Biliću.

Vrsaljko je i u mlađim kategorijama pokazivao iznimnu darovitost, pa su ga treneri koristili i na drugim pozicijama (zadnji vezni), no njegove fizičke i tehničke predispozicije najbolje su iskorištene na bekovskoj poziciji. Posebno u današnjem nogometu kada su bekovi prevaga, a ne najmanje važni kotačići u ekipi.

Vrsaljko je daleko od gotovog proizvoda, od suigrača iz obrane morat će još dosta naučiti o postavljanju i taktici, no brzina, moć ponavljanja, žustrina, dobar klizeći start, tehnika i sve bolji centaršut vrline su na kojima može graditi vrlo uspješnu karijeru.

Ovakva forma ove obrane značit će privremeno "hlađenje" Tomislava Barbarića, no ako je pametan - probat će svaki trening iskoristiti za učenje od Bišćana i Tonela, jer njegove dosadašnje partije pokazale su potencijal, ali još više taktičke nedorečenosti i slabo razmišljanje u igri.

Za prazne mreže nisu zaslužni samo obrambeni igrači. I Lončarić i Kelava donijeli su dodatnu sigurnost u odnosu na Tomislava Butinu, ali i odgovornija igra cijele momčadi pomogla je užoj obrani. Posebno tu vrijedi istaknuti doprinos Arijana Ademija koji je čvrsto prigrlio dres prvotimca i neće mu ga nitko moći oduzeti ako nastavi s ovakvim igrama - Ademi je još jedan reprezentativni potencijal po svojim fizičkim i tehničkim predispozicijama.

Dakako, Dinamo neće nastaviti u ovako dobrom rezultatskom i obrambenom ritmu cijelu sezonu, no rijetko su kada bili vidljiviji rezultati rada jednog trenera. Halilhodžić je organizirao momčad koja teško prima pogotke, a takva u svaku bitku, pa i onu europsku, može ući s dosta optimizma.