Mogu li opet zablistati?

Pet su godina gledatelji u Areni čekali na Ligu prvaka, što je za klub s četiri naslova prvaka Europe - predugo. Šest godina čekaju na naslov prvaka Nizozemske, što je za klub s 29 domaćih titula - predugo. 14 godina Ajax je sporedna figurica u europskom nogometu, što je za sedmi najuspješniji klub 20. stoljeća - predugo.

Puno predugo.

Dvoboji Ajaxa s Milanom i Realom na papiru su dvoboji giganata, no u novom nogometnom poretku Real i Milan su zadržali svoje pozicije, čak ih i ojačali, dok ih Kopljanici ne mogu ni pogledom dotaknuti jer ne vide preko leđa klubova poput AZ-a i Twentea.

Simpatizeri kluba mogli su pri kraju devedesetih kriviti Bosmana, zakonsku regulativu EU, globalizaciju nogometa koja je pregazila financijski slabije lige - od 1980. do 1995. Kup i Ligu prvaka osvajali su predstavnici devet zemalja, a od 1995. do danas - tek iz njih pet. Nepobjediva Van Gaalova družina iz 1995., koja je tri puta u istoj sezoni svladala Cappelov Milan raspala se u dvije sezone, a Ajax je na tim odlascima Seedorfa, Davidsa, Kluiverta, Kanua, Finidija, Overmarsa, Van der Sara, braće De Boer i ostalih zaradio koliko Zdravko Mamić zaradi za "dobro jutro".

Ajax je godinama stvarao tu momčad, vratio se na europski vrh, ali je ostao i bez momčadi i bez europskog vrha ne snašavši se u novim okolnostima.

No, ako se za inicijalnu slabu reakciju moglo naći opravdanje za vodstvo kluba, sve što je klub radio u 2000-ima može se svesti pod zajednički nazivnik - lutanje.

Momčad koja je tradicionalno svoje uspjehe gradila na najboljoj svjetskoj nogometnoj akademiji, De Toekomstu, te pametnim i ciljanim investicijama (poput Franka Rijkaarda) odjednom je počela panično tražiti rješenje u zvučnim, ali na koncu konca prosječnim pojačanjima poput Luquea, Gabrija, Oleguera, Galašeka, Soncka, Charisteasa ili Machlasa. Ajaxovi navijači htjeli su europski vrh, a vlasnici su htjeli - zaradu.

Tako su i postupali sa svakom "zlatnom kokom" iz akademije, ali i sa svim igračima koje su doveli i razvili u prave klase, poput Ibrahimovića ili Huntelaara.

Iako se i Ajax često nalazio u situacijama u kakvima su hrvatski klubovi - da igrači inzistiraju na odlasku u inozemstvo - dojam je da su gramzivi vlasnici u prvom redu mislili na profit kada su prodavali Van der Vaarta, Sneijdera, De Jonga, Pienaara, Babela, Heitingu i druge vlastite igrače. Niti jednoj ekipi nisu dali pravu šansu, a sezona 2002.-2003. pokazala je koliko je malo potrebno talentiranoj generaciji da vrati Ajax među važne igrače.

Naime, tada je Ajax s Van der Vaartom, Ibrahimovićem, Sneijderom i drugima u četvrtfinalu Lige prvaka ispao od Milana u sudačkoj nadoknadi milanskog ogleda, kada je Tommason zabio spretan gol za prolaz domaćih. Milan je te sezone osvojio Ligu prvaka, što će reći da su mladi Kopljanici definitivno mogli parirati najboljim europskim klubovima.

No, nisu imali šansu. Ajax je radije prodavao skupo i kupovao povoljno, kako bi onda opet mogao prodati skupo.

Zamislite sljedeću momčad: Stekelenburg - Van der Wiel, Vermaelen, Heitinga, Maxwell - De Zeeuw, Van der Vaart, Sneijder - Suarez, Huntelaar, Ibrahimović, s De Jongom, Pienaarom, Babelom, Stamom, Elijom i Oleguerom na klupi - zvuči kao momčad koja bi mogla parirati svakome. I koja bi Ajax vratila tamo gdje po prošlosti, po svojim igračima, po svom renomeu, i pripada. Gdje ga žele vidjeti svi koji vole Ajaxov nogomet - mladost i atraktivnost, sve u jednom.

Ajax je lutao i s igračima i sa strategijom, ali i s trenerima - nakon Van Gaala "božje sinove" treniralo je 11 trenera, Martin Jol je 12. Većina ih se zadržala tek sezonu ili dvije, tek je Koeman dobio četiri godine i u tom periodu Ajax je i osvojio svoj zadnji naslov te je igrao spomenutu ulogu u Ligi prvaka. Važnost kontinuiteta, priča o kojoj mi u Hrvatskoj sve znamo.

Jol bi mogao biti pravo rješenje

U uspješnom Martinu Jolu Ajax je konačno pronašao rješenje koje bi trebalo i moralo biti dugoročno. Jol kao trener zagovara ono na čemu je Ajax kao klub sagrađen - atraktivan, napadački nogomet i inzistiranje na mladim igračima.

Jolova prva sezona nije donijela naslov prvaka zahvaljujući izuzetno racionalnom Twenteu i malo sporijem ulasku Ajaxa u prvenstvo, no u drugom dijelu sezone Ajax je briljirao i nametnuo se kao najbolja momčad u Nizozemskoj. Fantastična gol-razlika od 106:20 govori kako je momčad prihvatila Jola, ali i kako Ajax nakon niz godina ima pravu, potentnu momčad.

Činjenica da je Ajax uspio zadržati Luisa Suareza, koji je nakon još jedne izvanredne klupske sezone odradio i odlično SP, sugerira kako u Amsterdamu pušu neki novi vjetrovi.

Sugerira to i Ajaxova momčad, u kojoj se opet nalazi niz domaćih talenata, igrača koji su ili ponikli ili dobar dio nogometnog razvoja prošli u Ajaxovoj školi. U Amsterdamu je to oduvijek bio jedini recept za uspjeh.

Škola možda nije izbacila neki izvanserijski talent, barem se još nitko nije kao takav nametnuo. No, Ajax u Suarezu ima svjetsku klasu, baš kao što niz drugih igrača posjeduje kvalitete za igranje na visokoj razini, poput odličnog De Zeeuwa, efikasnog El Hamdaoija, nizozemskih prvotimaca Van der Wiela i Stekelenburga, mladog braničkog para Alderweireld-Vertonghen.

Ajax računa i na mladog Danca Christiana Eriksena, najmlađeg igrača na proteklom SP-u, koji podsjeća na legendardnog Michaela Laudrupa, računa na razvoj Siema de Jonga (novopečenog reprezentativca), očekuje još korak više "svojih" Anite i Emanuelsona, nada se i pravoj klasi iz rezervne momčadi koju trenira poznati Bryan Roy, a u kojoj, između ostalih, igraju i sin Dannyja Blinda (Daley), kao i naš Darko Bodul.

Taj je Ajax (bez Suareza) protiv Reala pao bez ispaljenog metka, no protiv Milana je pokazao da ima "štofa" i da može odigrati pravu utakmicu. Nije to najviša razina, ona Barcelone, Chelseaja, Manchester Uniteda ili Intera, no nije na toj razini (još) ni Milan, pa smo gledali izjednačenu, otvorenu, dobru utakmicu.

Za razliku od nastupa u Madridu, Kopljanici su kod kuće odigrali hrabro, vrlo agresivno i da nisu tako mladi u obrani - vjerojatno bi uspjeli doći i do pobjede. Ovako će im put do iznenađenja i prolaska u drugi krug biti iznimno težak, no Jol je barem napravio prvi korak - vratio je Ajax među "velike dečke".

Na redu je vraćanje titule prvaka u Amsterdam - što je krenulo dobro - a potom zadržavanje momčadi u malo dužem periodu. Ostane li nekim čudom Suarez još sezonu ili dvije, proizvode li škola još kojeg wunderkinda i pronađe li se jedno ili dva prava pojačanja, uz Jolov kontinuitet na klupi, Ajax bi mogao opet zablistati. Ne treba se bojati novca, novac nije nepobjediv.

Ajax će, dakako, jako teško biti kandidat za najveća postolja iz godine u godinu poput najbogatijih klubova, no zadržavanjem dobrih generacija na godinu-dvije više nego do sada, uz malo sportske sreće, Kopljanici bi tu i tamo morali podsjetiti igrama i rezultatima na Michelsovu i van Gaalovu momčad.

Ajax to zaslužuje.