PAOK ni kriv ni dužan

Ljutnja, bijes i razočaranje Vahida Halilhodžića nakon utakmice rekli su jako puno. I sjajno je da je jedan Dinamov trener tako reagirao, da se krajnje razočarao što je njegova momčad u gostima minimalno izgubila. Nije ”plakao” zbog pogreške i govorio kako ”iz toga treba nešto naučiti”, nego je bio očigledno ljut na igrače što nisu iskoristili priliku koja im se pružala na pladnju – uzeti barem bod u Grčkoj, a mogao je Dinamo i sva tri.

Halilhodžić ni sam ne može pobjeći od odgovornosti. Njegovo ”ja sam na koncu kriv” poslije utakmice nije djelovalo uvjerljivo, Halilhodžić je bio ljut na igrače, a ne na sebe, iako ima istine u izjavi PAOK-ovog stratega da je Dinamo igrao upravo onako kako je očekivao i da su se taktički na to domaći odlično prilagodili.

Halilhodžić je pokušao sličnom formacijom kao protiv Villarreala, s malo defenzivnijim krilima nego tada, ali s poantom da se Dinamo organizirano brani i onda brzo otvori u napad preko Rukavine, Ibaneza i Etta. Prvi dio plana funkcionirao je odlično, jer PAOK Dinamu nije stvorio niti jednu šansu iz igre, ali drugi dio pao je u vodu jer je PAOK igrao zatvorenije nego Villarreal u Maksimiru. Grci su isto više razmišljali o obrani, nisu riskirali, nisu ostavljali Rukavini širok prostor, a veznjaci su svu koncentraciju usmjerili prema Sammiru i tome kako ga zatvoriti.

Dinamo se nije uplašio atmosfere niti je odigrao mekano, ali kada je nakon nekoliko minuta osjetio da PAOK nije neki strah i trepet, niti ga publika gura u gol, nije se znao prilagoditi novonastaloj situaciji. S obzirom da prostora za kontre nije bilo, a Dinamo nije imao namjeru igrati rizičan nogomet s puno igrača u posljednjoj trećini travnjaka, igra se svela na puno visokih lopti što, dakako, ne paše ni Rukavini ni Ibanezu ni Ettu ni Sammiru.

Dinamo je mislio da u Solun ide igrati protiv ”Villarreala”, a pokazalo se da igra protiv malo bolje ”Rijeke”. Vaha i Dinamo su, možda po prvi puta, precijenili, a ne podcijenili suparnika. Naravno, ne znači to da je PAOK kanta za napucavanje, ali u Dinamu su bili ljuti na sebe jer su osjetili da su bolja momčad, i to s razlogom. Da ne govorimo o tomu koliko je Villarreal bolji od tog PAOK-a.

Je li ovo ”tipičan Dinamov poraz u Europi”? Na neki način… Ali samo zbog toga što smo već viđali da Dinamo izgubi izjednačenu utakmicu nakon prekida.

No, izjednačene utakmice igraju se diljem Europe stalno, i takve se često odlučuju nakon jednog prekida, jedne individualne pogreške ili jednog trenutka inspiracije. Nije tu Dinamo ništa drugačiji od svih drugih klubova – evo, izgubio je tako i Anderlecht od Hajduka, zbog jednog trenutka nepažnje. Je li to ”tipičan Anderlechtov poraz”?

Može tako izgubiti i Manchester United, ali jedna (od zaista mnogobrojnih) razlika između Manchester Uniteda i Dinama, i općenito između vrhunskih, solidnih i loših europskih klubova je koliko se često te pogreške događaju. Postoje, dakako, klubovi kojima se to događa češće od Dinama, kao i oni kojima se događa puno rjeđe. Dinamu se dogodilo jednom u dva kola Europske lige, što je za hrvatskog prvaka napredak u odnosu na prošle sezone.

Ovakav poraz vjerojatno je teže ”prožvakati” nego da je Dinamo izgubio s čistih 3:0 – ovako ostaje gorak okus spoznaje da se moglo i trebalo bolje, da se u Solunu moglo doći do važnog boda ili super važna tri.

No, kada se ohlade u Maksimiru od ljutnje, shvatit će i pozitivnu stranu solunske priče – PAOK nije strašan. Dinamo će kod kuće protiv PAOK-a imati dobre šanse stisnuti Grke i pobijediti, a uspije li uz to Bruggeu uzeti tri ili četiri boda – Dinamo će proći skupinu. S deset bodova skupine s četiri kluba se uvijek prolaze, s devet često. Tri boda protiv Villarreala i dalje su sjajan Dinamov ulov i ovakvu situaciju bi uoči početka natjecanja svi u Maksimirskoj 128 potpisali, pa čak i sada ljutiti Halilhodžić.

Jasno, daleko je sada prezimljavanje u Europi - Vaha je definitivno učvrstio Dinamovu defenzivnu igru, vidjelo se to i sinoć bez obzira na poraz, ali u napadu će biti potrebno još rada. Teško je razumjeti zašto su u Solunu iz momčadi ispali odlični Ademi i Tomečak, a šteta je što u Europi ne može igrati vrlo dobri Sylvestr s obzirom da Beqiraj za sada nije impresionirao.

Dinamo ne može ovisiti o golovima Sammira jer jasno je da on ne može zabijati ovako često kao do sada, golgeterski niz mora nastaviti Rukavina, a mora se pridružiti i još netko od krilnih napadača. Pomoglo bi i da se Badelj uključi među strijelce i asistente malo češće nego do sada.

Iako je do eventualnog osiguranja prolaska skupine svaka utakmica ključna, sljedeća Dinamova – kod kuće protiv Bruggea – uvelike će odrediti budućnost Plavih u skupini D. Dinamo si nikako ne smije zamisliti da je neki veliki favorit, sve nas upozorava da će to biti izrazito teška utakmica.

Ali u Dinamu znaju da imaju dobru ekipu, dobrog trenera, da će se u ovom periodu dodatno uigrati i da protiv Bruggea imaju dobru šansu. Ne samo za pobjedu već i veliki korak prema prezimljavanju.

Samo neka opravdanu ljutnju iskoriste za jače treninge, neka nauče da protivnika ne treba ni precijeniti ni podcijeniti, neka iz slabog nastupa u Solunu izvuku zaključak da su među dvije najbolje momčadi u skupini – ali samo ako se tako i postave.