Inter je novi Juventus?

Uoči derbija d'Italia, ogleda Intera i Juventusa, otvaraju se brojne teme o budućnosti ovih dviju momčadi u novoj sezoni. Sam derbi trebao bi dati odgovore na neka pitanja s obje strane, Inter se nada pobjedi i potvrdi nastavka dominacije, dok u taboru Juventusa računaju na trenutnu ranjivost momčadi Rafaela Beniteza koja je poklekla u derbiju s Romom (1:0) i traže tri boda koja bi ih vratila na staze stare slave, u borbu za sam vrh.

Zlatna era Josea Mourinha

Gledajući proteklih nekoliko sezona, Inter i Juventus imali su dijametralno suprotan učinak. Crno-plavi, predvođeni sad već legendarnim Joseom Mourinhom, ostvarili su proteklu sezonu iz snova: u uzbudljivoj završnici domaćeg prvenstva ispred nosa su uzeli naslov Romi i pet put zaredom sjeli na tron Italije, Vukove su zatim porazili i u finalu Kupa, da bi "sveto trojstvo" trofeja zaokružili pobjedom nad Bayernom u finalu Lige prvaka.

Navijači Intera već su podijelili ere svog kluba, "con e senza Mourinho", u prijevodu sa i bez Mourinha. Pristaše Portugalca već nakon uvodnih nekoliko kola nove sezone, talijanske, ali i europske, žale za njegovim odlaskom, dok drugi naglašavaju kako Benitez nakon nekoliko godina provedenih u Engleskoj ipak treba vremena za prilagodbu na potpuno drugačiji stil nogometa. Mourinho je od prosječnih igrača napravio odličnu momčad i doveo je do vrata raja i upravo je on bio najjača karika u Interovu pobjedničkom lancu.

"Uvijek sam birao buntovne momčadi", rekao je Mourinho za Inter, "došao sam u Inter jer se sve njegove karakteristike poklapaju s mojima, imamo istu osobnost". Možda je upravo ta kemija između trenera i momčadi najviše kumovala savršenom učinku Intera u protekloj sezoni jer je Mourinho sve osim tipičnog trenera i njegov je karakter privlačio dosta pozornosti kako kod navijača, tako i kod igrača koji su otvoreno žalili za njim kad je otišao u Madrid.

"The special one", kako mu tepaju navijači, već po svom dolasku je obavio neke značajne promjene u sastavu Intera, doveo je Wesleya Sneijdera, Samuela Eto'oa, Thiaga Mottu i Diega Milita, pokušao je promijeniti tipično talijanski defenzivni način igre, catenaccio, no unatoč tome je povukao brojne polemike nakon prilično zatvorene igre svoje momčadi u nastupima u Europi. Mourinho se na to nije obazirao, odmahivao je rukom prikupljajući pobjede i bodove i Inter doveo do besmrtnosti.

Nakon Mourinha - "anti-Mourinho?"

Mourinho se, unatoč drugačijim obećanjima, nakon trostruke krune ipak zaputio u Madrid, gdje će istu misiju pokušati ostvariti s Realom, a klupa Intera ostala je otvorena. Nakon brojnih (ne)dolazaka raznih domaćih i stranih stručnjaka, crno-plave je preuzeo Španjolac Rafael Benitez, koji je nakon šest godina vjernosti napustio posrnuli Liverpool i preuzeo trofejne Talijane. Dolaskom Beniteza počela su naklapanja o tome kako Interov pobjednički niz tu staje, brojni protivnici Španjolca već prije samog početka sezone pokopali su sve šanse Intera za ponavljanje sezone iz snova i obranu barem jednog ili dvaju osvojenih naslova. S razlogom ili ne?

"Trenutno imamo Mourinhovu momčad, ali bez Mourinha i tako ne ide dobro", riječi su jednog navijača Intera koji je možda i najbolje opisao trenutno stanje u svom klubu. Momčad se u odnosu na prošlu sezonu igrački i nije previše promijenila, ali već sa samim početkom nove sezone očito je kako momčad iz Milana nije nedodirljiva. Inter ne briljira ni na europskoj ni na domaćoj sceni, naravno da je nerealno očekivati stopostotni učinak u pobjedama na samom početku sezone, ali je vidljivo kako je ovaj Inter drugačiji od onoga koji je "žario i palio" pod paskom karizmatičnog Mourinha.

"Nisam anti-Mourinho", tim se riječima novinarima obratio Rafael Benitez neposredno nakon dolaska na crno-plavu klupu, "Ne bi bilo pametno mijenjati način igre koji je donio toliko pobjeda, ali ako bude potrebno, napravit ćemo i to, ovisi o igračima". Benitezu se već sad predbacuje neučinkovitost Intera, koji je u pet kola ostvario tri pobjede, remi i poraz, a od te tri pobjede dvije su bile "na knap", gdje su se crno-plavi preokretom izvlačili od poraza. Navijači žale za erom Mourinha za koju naglašavaju da je trpjela malo ovakvih situacija i da je Inter bio superuvjerljiv.

Jedna od najvećih promjena u odnosu na eru Portugalca je iznenadno buđenje do tada prilično uspavanog Samuela Eto'oa, koji se nakon dolaska Rafaela Beniteza probudio iz sna i postao vodeći golgeter crno-plavih. Kamerunac je u pet dosadašnjih kola Serie A postigao isto toliko pogodaka, a briljira i u Ligi prvaka, gdje je četiri puta tresao mreže protivnika. Za razliku od Diega Milita, koji se prilično "pritajio" dolaskom španjolskog trenera, Eto'o je eksplodirao i u nekoliko navrata donio pobjede Interu.

Juventusov put od vrha na dno

Oni najpesimističniji su uvjereni kako će Inter postati novi Juventus i kako pod paskom Rafaela Beniteza može krenuti jedinim mogućim putem, silaznim. Za razliku od takvih mišljenja, pristaše Juventusa polažu drugačije nade u svoju momčad. Stara dama se nakon jedne od najlošijih sezona u povijesti kluba na mala vrata vraća na staze stare slave i nada se uspješnoj sezoni, pa i borbi za sam vrh.

Protekla sezona ružna je uspomena za sve simpatizere Juventusa. Česte promjene trenera, neuvjerljiva igra, prosipanje bodova, sukobi navijača, grčevita borba za Europu, sve to je obilježilo proteklih 12 mjeseci u Torinu na kraju kojih je Juventus sezonu završio na za njega prilično lošem sedmom mjestu i uspio izboriti tek kvalifikacije Europske lige. Stara dama opasno je visila pred sam kraj sezone, ali se u konačnici ipak uspjela izboriti za malo europske radosti svojim navijačima, kad joj to već nije pošlo za rukom u domaćem prvenstvu.

Problemi za Juventus nisu započeli prošle sezone, svoje korijene oni imaju u pretprošloj sezoni, kada su nakon odlaska Claudija Ranierija crno-bijela kola krenula nizbrdo. Juventus se 2007. godine upravo pod vodstvom Ranierija oporavio nakon afere Calciopoli i degradacije u drugu ligu, osvojivši Serie B ponovno se vratio među prvoligaško društvo i povratničku sezonu okončao je prilično zadovoljavajuće plasiravši se na treće mjesto u prvenstvu te zaradivši kvalifikacije Lige prvaka.

U sezoni 2008./2009. započeli su problemi Juventusa, koji je pod vodstvom Ranierija zaredao neugodan niz s više od dva sušna mjeseca bez pobjede, što je za upravu bilo previše pa je dva kola prije kraja sezone na Ranierijevo mjesto zasjeo bivši igrač Juventusa Ciro Ferrara, koji je trebao biti dugoročno rješenje za probleme Stare dame i potpisao je ugovor sve do kraja 2011. godine.

I doista, u prvoj utakmici pod vodstvom Ferrare Juventus je prekinuo niz od 64 dana bez pobjede svladavši Sienu s 3:0, čime je osigurao izravni plasman u Ligu prvaka, a potom je u idućoj utakmici s 2:0 došao do pobjede nad Lazijom i plasirao se na konačno drugo mjesto na ljestvici, odmah iza Intera. No, Ferrarin niz nije potrajao dugo i grubo je prekinut u europskim nastupima, gdje je Juventus u susretima Lige prvaka postigao samo četiri pogotka u sedam odigranih dvoboja i zaradio put u Kup Uefe. Kriza se proširila i na domaće prvenstvo, Juventus je od mogućih 18 bodova iz šest dvoboja osvojio tek tri i bilo je jasno kako je Ferrarin put u Torinu došao do samoga kraja.

Početak kraja i novi početak

Ferraru je u siječnju 2010. godine na crno-bijeloj klupi zamijenio Alberto Zaccheroni, koji je u klub došao samo s jednim ciljem, plasirati Juventus u Ligu prvaka. Činilo se kako Zaccheroni ima dovoljno vremena posložiti redove momčadi i ostvariti niz pobjeda koji bi Staru damu doveo do najelitnijeg europskog natjecanja, no to je bilo lakše zamisliti, nego učiniti.

Dolaskom Zaccheronija malo toga se promijenilo u načinu igre i formi nogometaša, Juventus je u prva četiri kola nakon blagdanske stanke upisao dva poraza i dva remija, a do prve pobjede sa Zaccheronijem na čelu došao je tek sredinom veljače kada je jedva svladao Genou (3:2). Pred sam kraj sezone u najljućoj borbi za Europu Juventus se potpuno pogubio i u posljednja tri kola upisao je remi s Catanijom (1:1) te poraze od Parme i Milana, čime je izgubio svakakve šanse za izravni plasman u Europu, dok je Liga prvaka ostala tek daleki san.

Oproštajem od plasmana u Ligu prvaka Juventus se oprostio i od Zaccheronija, kojega je na klupi zamijenio dotadašnji trener Sampdorije Luigi Delneri. Blucerchiati su pod vodstvom Delnerija prošle sezone ostvarili povijesni uspjeh i plasirali se u pretkolo Lige prvaka, što je čelnicima Juventusa bio i više nego dovoljan razlog za dovesti ga na klupu posrnule momčadi.

Ipak, niti na početku nove sezone Stara dama nije pokazala značajnije pomake, u pet odigranih kola ostvarila je jedan remi, dvije pobjede i isto toliko poraza. S obzirom na slab početak svih talijanskih velikana, Juventus ne zaostaje previše za konkurencijom za vrh i ima tek tri boda manje od vodećeg Intera, koji se bez Mourinha više ne čini nedodirljivim. Upravo tu Stara dama vidi svoju šansu koju bi, ukoliko zakopa duhove prošlosti i nastavi nizati pozitivne rezultate, mogla i iskoristiti te nakon osam godina ponovno zasjesti na tron Italije. Hoće li se to doista ostvariti ili će Inter i s Benitezom i dalje ostati najbolji talijanski klub, ostaje za vidjeti do kraja sezone. Iako će mnogi reći kako su momčadi velikani trenutno podjednako loši, jedno je sigurno, Inter će u ovoj sezoni imati više od jednog konkurenta za osvajanje naslova prvaka.