Teško je početi ispočetka

Po ulasku u Prvu hrvatsku nogometnu ligu Lokomotivu krajem ljeta 2009. godine nije dočekalo ljubazno gostoprimstvo. U prva tri kola ostali su na nuli u rubrici bodova, uz gol razliku 2:11. Međutim, tada su mlade snage pod vodstvom Roya Ferenčine pomalo neočekivano konsolidirale redove, uvjerile se u vlastite mogućnosti i korak po korak pretvorile se u jedno od najugodnijih iznenađenja cijelog prvenstva. Bez planiranih oscilacija domogli su se vrlo dobrog plasmana, pružajući učinkovitu, na mahove i dosta dopadljivu igru.

Uz opasku da je "druga sezona uvijek najteža" krenulo se i u novo prvenstvo nakon nekoliko promjena u igračkom kadru, ali Lokosi su do sedmog kola držali zadovoljavajuću razinu kako igara, tako i rezultata, osvajajući ponekad i bodove na način koji je inače svojstven znatno iskusnijim momčadima. Međutim, tada su stigli porazi od Splita, Dinama i Rijeke, ispadanje iz Kupa od Intera te je raskinuta suradnja s Ferenčinom, a ni Ljupko Petrović u svojoj premijeri nije bolje prošao protiv Varaždina.

Na taj su način igrači Lokomotive ipak dospjeli u "crnu rupu" protiv koje su se majstorski borili i koja se ionako očekivala još od od uspona na početku prošle sezone. Isto kao što su dobri rezultati iznenađujuće dugo ranije držali mladiće u plavo-bijelom dresu u dobrom raspoloženju, na visokoj razini samopouzdanja i poticali ih da pruže još malo više svojih mogućnosti, sada ih negativan niz na suprotan način sputava da se što prije vrate na pozitivan kolosijek. Nije lako pružiti ono najbolje od sebe kada gori pod nogama.

Naravno, nije sve "u glavi" - Lokomotivi u ovom trenutku nedostaju i neki pojedinci koji bi svakako pronašli svoje mjesto u udarnoj jedanaestorici i sigurno bi mogli u određenim trenucima biti prevaga na strani svoje momčadi, poput stopera Mateja Bagarića, raznovrsnog ofenzivca Domagoja Antolića te hitronogog Tomislava Havojića. Nažalost po Petrovića, za dvoboj protiv Varaždina nije bio spreman perspektivni Frano Mlinar. Premda se nitko od njih pojedinačno ne može nazivati mogućim spasiteljem Lokomotive, njihov će povratak na terene biti veliki plus za klub s Kajzerice.

Praznine u obrani protiv Varaždinaca popunio je kapetan Željko Sopić, no odmah se osjetio njegov izostanak u sredini terena - nedostajao je kao posljednja prepreka ispred zadnje linije, a nije bilo ni njegovog učestalog i karakterističnog, odlučnog prijenosa lopte prema naprijed, dok Almir Bekić nije donio potrebnu živost.

Ivan Peko nije stvarao višak kako to često zna napraviti i jednostavno je nedostajalo pravih lopti u završnici, a u obrani najviše je "curilo" preko bokova, no jasno je da su za dobru obranu odgovorni i prednji igrači. "Jedini koji su odigrali kako treba bili su najmlađi i najstariji - Mislav Komorski i Željko Sopić. Svi su ostali više ili manje oscilirali", istaknuo je Petrović po završetku te utakmice.

Novi trener nije se želio upuštati u komentare o tjelesnoj spremi svoje momčadi, no poslije ogleda s gostima iz Varaždina složio se da su njihovi protivnici "više trčali i bili spremniji". Srećom po njega, to je element koji se zasigurno može ispraviti napornim radom, što Petrović i nudi kao recept za bolje sutra.

"Ostaje nam raditi, imamo mlade, talentirane igrače, no trebat će nam vremena da nametnemo svoj stil", kaže, a Lokosi moraju pokazati koliko su spremni u što kraćem roku provesti na terenu ideje i zamisli novog stratega na klupi, što će većini također biti dio njihove nogometne edukacije. Potencijal im nitko nije oduzeo, raspored ih ne mazi (slijede im Karlovac, Slaven Belupo, Cibalia, Hajduk i Zagreb), no prije nešto više od godine dana uspjeli su nadvladati poteškoće i popraviti dojam te stanje na bodovnom kontu. Sada to treba - ponoviti.