Čovjek s planom

Tri poluvremena protiv Club Bruggea Dinamo je navlačio bore na lica svojih simpatizera, da bi se na kraju sve odvilo po zamislima Vahida Halilhodžića i na europski su konto "plavih u zlatnim dresovima" sjela nova, vrlo vrijedna tri boda.

Rijetki su uoči utakmice u Bruggeu bili oduševljeni početnim sastavom, tim više što se odluka o Milanu Badelju na desnoj strani veznog reda u prvom ogledu ovih suparnika nije pokazala posebno dobrom. Nadalje, mjesta je bilo i za Adriana Calella, a malo će tko tvrditi da Arijan Ademi u ovom trenutku nije bolje rješenje na poziciji zadnjeg veznog.

U napadu nije bilo ni Ante Rukavine, koji je prije svega doveden da bi bio Dinamova prevaga u europskim ogledima, no s obzirom da se protiv Club Bruggea u Zagrebu nije naigrao kao usamljena špica niti je u maestralnoj golgeterskoj formi, snažniji i čvršći Fatos Beqiraj kao "osoba za spuštanje visokih lopti" imao je smisla, bez obzira što ni on u početku protiv često brojčano nadmoćnijih, stasitih braniča belgijskog sastava nije dobio mnogo dvoboja.

Takav Dinamo u prvom poluvremenu nije ostavio dobar dojam, a Halilhodžić na odmoru - nije mijenjao ništa, iako su pera već bila naoštrena, jednostavno pojasnivši kako je u uvodnih 45 minuta cilj bio sačuvati "nulu", a potom iskoristiti prostor i krenuti po pobjedu.

Dinamo je tada zbio redove, zaigrao življe i odlučnije na nešto manjem prostoru, koristio i sredinu i bokove, spomenuti Badelj je ubacio u brzinu više, Sammir je pogotkom i asistencijom ponovno potvrdio da može i mora biti nositelj ovakvog Dinama, kapetan Bišćan je realizirao prekid "koji se vježbao na treningu", Chago je bio okomitiji i u trenu je Dinamo imao dva gola prednosti i tri boda u džepu.

Tri boda koja je sačuvala Halilhodžićeva obrana - koja je u četiri utakmice grupne faze primila jedan jedini gol, i to pravi "dinamovski" - obrana koja u Bruggeu nije bila sasvim bezgrešna, u kojoj je Cufre napravio za sebe nesvakidašnji broj pojedinačnih pogrešaka (a potom se iskupio nekolicinom uobičajeno kvalitetnih intervencija), koja je imala određene propuste koje bi ubojitija momčad (primjerice, Villarreal u potrazi za pobjedom) možda i kaznila, ali obrana koja ulijeva samopouzdanje.

Obrana koja je standardizirana, skladna i dovoljno sigurna da se u napadu neće morati nužno tražiti još barem jedan pogodak više. "To je temelj, znamo da takvom obranom uvijek možemo barem remizirati, a jedan nam gol može biti dostatan za pobjedu", istaknuo je Bišćan poslije utakmice. Svakako treba istaknuti i vratara Ivana Kelavu, kojega protekle nesigurnosti protiv Club Bruggea u Zagrebu te Intera u Zaprešiću nisu pokolebale: naprotiv, Kelava je svojim potezima, bilo sjajnim, bilo sigurnim, dao svoj obol slavlju.

Kao minus na stadionu Jan Breydel ostala je ozljeda Šime Vrsaljka, koji bi mogao na prisilnu stanku tek što je "eksplodirao", kako kaže Slaven Bilić, a bude li morao dulje izbivati s terena, na scenu će s defenzivnijim zadaćama stupiti zazivani Ivan Tomečak ili Etto.

Pogled na tablicu pri povratku iz Belgije otkriva da Dinamo, usprkos svemu dobrome, opet prati i peh - ni inače čarobna granica od deset bodova ovoga puta ne jamči europsko proljeće, ali ukupno četiri boda protiv Ivana Perišića i društva itekako su velika stvar. Posebno zato što se svi jako dobro sjećaju vrlo sličnih utakmica - u kojima igra hrvatskog prvaka nije bila briljantna, u kojima su i jedna i druga momčad imale određeni broj prilika, u kojima je bilo pogrešaka - a koje bi Dinamo na ovaj ili onaj način uspio izgubiti.