Sagrađen optimizam za Europu

Sagrađen optimizam za Villarreal

Iako je prošao tek trećinu pobjedničke serije Branka Ivankovića, Vahid Halilhodžić je s 10 uzastopnih HNL pobjeda dao igračima, klubu i navijačima pravo na optimizam uoči jednog od najtežih gostovanja na koje je Dinamo išao proteklih godina. Villarreal će, po svemu sudeći, biti bitno drugačiji (bolji) protivnik nego što je bio u Zagrebu, no Dinamo ima igru s kojom prema Pirenejima može krenuti bez straha...

Kao i u Splitu, Dinamo je na Kantridi odigrao utakmicu kakva se naziva "rutinskom pobjedom" kada je rezultat pozitivan, a "neuvjerljivom predstavom" kada je negativan. Bljesak Beqiraja - koji je sada prvo Dinamovo napadačko ime - je zahvaljujući sjajnoj reakciji Kelave bio dovoljan za pobjedu koju je u završnici potvrdio Badelj lijepim solo-prodorom. No, nije nimalo slučajno da pod Vahom vladaju "rutinske pobjede", a ne "neuvjerljive predstave", bez obzira što najčešće - posebno u domaćim mučenjima nakon europskih izazova - igra nije uvijek briljantna.

Dinamo je, naime, od Halilhodžićevog dolaska jednostavno - ozbiljna momčad. To čak ne vrijedi samo za HNL - gdje su Plavi primili tek dva gola u 13 utakmica - već i u Europi. U četiri utakmice Europske lige Dinamo je primio tek jedan "Dinamu svojstven pogodak" (i taj ga je itekako koštao), no dva puta Brugge i jednom Villarreal zapeli su pored Kelave, Bišćana, Tonela i društva. U svakom je kolektivnom sportu obrana temelj dobrih rezultata, a ona je u Dinamu posložena kao rijetko kada.

Treba u tomu naglasiti i ulogu Ivana Kelave koji je itekako iskoristio prigodu koja je na početku sezone izgledala jako daleko. No, umirovljenje Butine i ozljeda Lončarića gurnuli su Kelavu u prvi plan, a on je šansu iskoristio maksimalno - Dinamov vratar nikad se neće moći iskazati sa stotinu intervencija u utakmici, no Kelava sav posao koji ima odradi jako dobro. Obranama poput one kod Đalovićevog jedanaesterca lako se iskupi za loše ispucane lopte i poneku nesigurnost na visoke ubačaje.

Kelavu, obranu i Halilhodžića sada čeka najteži ispit - "Žuta podmornica" se zahuktala u odnosu na početak sezone, treća je najbolja momčad Primere nakon nedodirljivih Reala i Barcelone, a protiv Dinama nema pravo na kiks ako želi nastaviti natjecanje u Europi. K tomu, ako je suditi po njihovoj reakciji nakon zagrebačkog poraza, Španjolci će biti itekako zaintersirani za osvetu Dinamu. No, iako je domaćin nedvojbeno veliki favorit - bio je i u Zagrebu - Dinamo konačno odlazi na takvo gostovanje kao ozbiljna ekipa koja neće pobijediti sama sebe. Štoviše, ima dovoljno talenta, znanja i kvalitete da iskoristi Villarrealove slabosti... Sagrađen optimizam za AEK

Teško je Hajduk pobijedio Osijek, ali na koncu svega treba priznati i - zasluženo. Malo borbeni Osječani, malo težak teren koji je otežavao svako kroćenje lopte, bili su težak oponent posljednjoj Hajdukovoj domaćoj prvenstvenoj pobjedi. Na kraju je pobjedu "bilima" donio osječki stoper Gavrić na "asistenciju" Ibričića i to baš u istoj minuti u kojoj je Ibro zabio za bod u Osijeku početkom kolovoza...

Četiri minute prije isteka 90. minute Hajduk je spasio bod(ove) protiv Osijeka. Kako u drugom kolu u Gradskom vrtu, tako i u 17. u Poljudu. I u oba je slučaja "glavni krivac" bio Senijad Ibričić, s time što je u Osijeku Hajdukova "desetka" realizirala kazneni udarac koji je zaradio Strinić, a u Splitu je mladog osječkog stopera Dina Gavrića oštrim ubačajem u peterac prisilio na autogol. Valja se sjetiti i prošle sezone kad je Pranjić u samoj završnici susreta također autogolom pomogao Hajduku da izbjegne poraz u Gradskom vrtu, a vratimo li se još malo unatrag sjetit ćemo se pobjedonosnih pogodaka Vitaića i Tudora u sučevim nadoknadama za pobjede u Gradskom vrtu. Hajduk i Osijek kao da su se pretplatili na uzbudljive završnice.

Iako je bilo teško i neizvjesno sve do posljednjih trenutaka (dvaput je Barišić u sučevoj nadoknadi mogao opet vratiti na remi), mora se priznati da su Hajdukovci zaslužili i pobjedu i čestitke za zalaganje i želju na teškom, klizavom terenu. Igralo se prilično dobro, posebno s obzirom na uvjete, Hajdukovci su se trsili, borili, željeli, no sve do te 86. minute Osječani su vješto branili svoja vrata. A na njima su imali posebno raspoloženog Karduma.

Vučević je uspio uliti malo svježe krvi i svježih ideja u bijelu momčad prošle subote, a bilo je zanimljivo nakon dužeg vremena gledati Ibričića u sredini terena, tamo gdje bi mu u idealnom svijetu trebalo biti i mjesto. Ibro je igrač koji voli "cariniti" loptu, a u toj ulozi se puno češće s njom sastaje nego kad igra napadača. Kreirao je Ibričić, dijelio lopte na obje strane, ali teško je bilo proći kroz zgusnuti "bunker" Osječana u drugom dijelu.

Zanimljivo je bilo u drugih 45 minuta po prvi put ove sezone vidjeti momčad bez klasičnog "profesionalnog trkača". Kad je Čop zamijenio Brkljaču najdefanzivniji Hajdukovac u vezi bio je Trebotić, koji ipak više naginje stilu Ibričićeve, nego Andrićeve igre. Napadački sustav na kraju je ipak nagrađen, makar i autogolom, no pitanje je hoće li Vučević i protiv AEK-a krenuti sličnim putem. Već se najavljuje "totalna ofanziva", jer "bilima" za nastavak europskog života igra samo pobjeda. No, trebat će se pobrinuti i za "osigurače", jer je AEK ipak opasniji od Osijeka.