Do crne rupe i natrag

Ono što je u srpnju i kolovozu obećavalo biti nastavak ugodnih prošlosezonskih iznenađenja, u rujnu i listopadu ipak je postalo surova nogometna realnost. Mladu Lokomotivu zahvatile su oscilacije, nakratko je posrnula i upala u "crnu rupu" te joj preostaje naporno raditi za svaki bod do samog kraja prvenstva. Igrači ovoga puta nemaju luksuz saznanja da su "davno premašili sva očekivanja".

Lokomotiva kadrovski nije doživljavala tektonske promjene, iako su se pojavila neka nova lica, a naknadno su uskočili i Ivan Sesar i Ilija Sivonjić. Važan je čimbenik u sastavljanju momčad često bio zdravstveni bilten, a osovina Željko Sopić - Nino Bule funkcionira na planiranoj razini.

Roy Ferenčina i njegov nasljednik Ljupko Petrović, međutim, neće biti prvi predmet kritika domaće nogometne javnosti zbog slabijeg plasmana jer Lokomotiva igra u prilično specifičnim uvjetima u kojima je cilj istaknuti vrline i ispraviti mane većine pojedinaca na terenu, a za rezultat se - koliko god se od njega ne može bježati - ima veći raspon tolerancije.

Ispunjeni ciljevi

Lokomotiva usprkos hrabrijim ambicijama nije odustala od svoje osnovne zadaće, afirmacije mladih igrača. Oni zdravi imaju svoju minutažu i skupljaju potrebno iskustvo. Kada već uz to nije ostvaren plasman u sigurniju sredinu poretka, pozitivnim se može smatrati i "plan B", odnosno neveliki zaostatak za pozicijama koje jamče prvoligaški život neovisno o sustavu natjecanja.

Neispunjeni ciljevi

Nažalost po Lokose, tijekom jeseni nestalo je ono što je ekipu Roya Ferenčine držalo tijekom cijele debitantske prvoligaške sezone, a to su konstanta i sposobnost da i nekim slabijim izdanjima izvuku pozitivan ishod. Ipak je dočekan niz poraza, zbog kojega se i trenutačni plasman u zoni ispadanja (ne bude li "lige 16") može smatrati razočaranjem, a iz kojeg se trebalo "čupati" osvajanjima bar ponekog boda, pri čemu je došlo i do smjene na klupi. Tako će zimske pripreme vjerojatno poslužiti i za neke nove igračko-taktičke početke.

Najbolja/najgora utakmica

Minute koje će igrači Lokomotive prije svega pokušati zaboraviti svakako su one iz Zaprešića. Pet golova u mreži Ivana Kelave, uz tri crvena kartona u prvom poluvremenu i mnogo nervoze nikako nisu poželjna stvar za pamćenje, pa su travnjak napustili i doslovno i metaforički - pokisli. Znatno će veselije, primjerice, razmišljati o dvoboju protiv Hrvatskog dragovoljca, u kojem su vodili, pa gubili, i na kraju smogli snage opet povesti i uzeti sva tri, velikim dijelom unaprijed upisana boda.

Igrač polusezone

Mislav Komorski: 18-godišnji branič, još jedan na posudbi iz Dinama, u potpunosti je iskoristio ukazanu priliku i odmah se ustalio u prvoj postavi Lokomotive. Pritom je pružao vrlo dobre, sigurne partije, a stigao je i postići dva pogotka, jedan u prvenstvu i jedan u Kupu. Posljednju liniju povremeno je držao i u paru s iznimno iskusnim Željkom Sopićem i čini se da odlično uči te potvrđuje da je pred njim lijepa nogometna budućnost.

Pogled u proljeće

Lokomotiva u svakom slučaju ima kvalitetu za ostanak u ligi, no za taj će uspjeh trebati vratiti prošlosezonski izostanak padova - ili barem onaj sa samog početka ove sezone - te njime zamijeniti barem dio jesenskih oscilacija. Dobra vijest za trenera Petrovića glasi da će mu se do proljeća vjerojatno oporaviti i neki ozlijeđeni igrači te će imati bogatiji i još talentiraniji kadar.