Veselje je kratko trajalo

Početna jedanaestorica koju je odabrao Ivo Šušak nije se puno mijenjala niti nakon njegova odlaska, najveći dio sezone iznijeli su vratar Višić, braniči Celjak, Pavlović, Tokić i Ivanković, igrači središnjice Jurendić, Jugović, Jefthon, Šovšić i Abdurahimi te napadač Krstanović. Ostali igrači veću su priliku počeli dobivati u poodmakloj fazi polusezone kada su kadar napale ozljede i kartoni. Zagreb je u sezonu krenuo bez rekonvalescenata Pejića i Špičića, a završio ju je sa svega 13 dostupnih igrača.

Posebnu pažnju Zagreb već sezonama pridaje svojim mladim igračima. Petorica njih u fokusu su bili i ove jeseni no tek se za dvojicu može reći kako su je iskoristili za napredak. Riječ je o braničima Vedranu Celjaku i Mateu Pavloviću. Celjakovu statistiku kvari tek pogled na broj javnih opomena (sedam žutih i jedan crveni karton), no one su došle s požrtvovnosti koja je u njegovoj igri redovito prisutna. U 19. prvenstvenih i Kup susreta Pavlović je također jednom pocrvenio, ali je i jedan od rijetkih zagrebaša kojima je pošlo za rukom upisati se u listu strijelaca. Obojica su zaradili pozive u mladu reprezentaciju Hrvatske.

Nekadašnji kapetan juniorskog sastava, veznjak Igor Jugović svrstao se među one igrače koji nisu puno griješili, ali nisu postigli niti konkretniji učinak. Jugović na poziciji defenzivnog veznog obavi puno prljavog posla, no ne može se pobjeći od dojma kako bi više mogao dati i u akcijama prema naprijed, posebno uzme li se u obzir njegov snažan udarac. No njemu kao i ostatku bijelog kadra nedostaje više hrabrosti i pozitivne drskosti. Posebna priča ostaju veznjaci Damir Šovšić i Besart Abdurahimi koji bi prema procjenama stručnog stožera trebali pokretati momčad Zagreba.

Spomenuti dvojac, također s pozivnicom u reprezentaciju, od početka sezone upisao je 19 nastupa, a da im igra nije bila na očekivanoj razini jasno demonstrira rubrika postignutih pogodaka. Zbog pozicija koje su im pripale od njih se očekuje puno više od ponekog blijeska i tek nekoliko asistencija. I dok je Šovšić jedan pogodak postigao u Kupu te isto toliko u prvenstvu, Abdurahimi je jesen završio na početnoj nuli. Sjajan početak imao je Josip Jurendić no i on se kao i čitava momčad izgubio po putu.

Na ljeto dovedeni napadač Xhevahir Sukaj završenu je dionicu okončao prije svih ostalih vrativši se u Albaniju, a za sobom je ostavio šest nastupa i dva pogotka, po jedna u prvenstvu i Kupu. Brazilac James pokazao se kvalitetnom dopunom aktualnog kadra, a do operacije slijepog crijeva isticao se brzinom i prekidima. Njegov sunarodnjak Jefthon nekoliko je puta bio tema rasprava vezanih za ovaj klub; temperamentnog je 28-godišnjaka Šušak na nekoliko dana isključio iz rada s ostatkom momčadi, a u posljednjih nekoliko susreta Jefthon je još nekoliko puta bio na rubu incidenta.

Ozbiljniju minutažu na proljeće će pokušati uloviti Dedić, Novosel, Štiglec, Džolan (…), a ostaje za vidjeti hoće li Zagrebov dres nastaviti nositi Ivan Parlov. Nekadašnji kapetan na ledu se nalazi čitavu 2010. godinu i ima slobodne ruke napustiti klub nađe li angažman. 26-godišnji veznjak u devet je prvenstvenih nastupa tek jednom krenuo od prve minute.

Ispunjeni ciljevi

Najvažniji cilj Ive Šuška uoči početka sezone bio je riješiti momčad Pjesnika gubitničkog mentaliteta koji ih je pratio čitavog prošlog prvenstva. Momčad koja je igrom slučaja ostala u prvoligaškom društvu na samom startu sezone prometnula se u jedno od ugodnih iznenađenja. Šušak je u bijelu svlačionicu vratio izgubljeno samopouzdanje i dobro raspoloženje, a zagrebašima pokazao da se za srećom ne smije plakati već je treba izazvati. Što se željene pozicije tiče, nju Zagreb nije želio otkrivati do 10., odnosno 12. kola kada bi na uzorku više utakmica stručni stožer dobio uvid u mogućnosti momčadi u odnosu na konkurenciju.

Neispunjeni ciljevi

Spomenuto dobro raspoloženje koje je nakon dugo vremena stanovalo u Kranjčevićevoj te rezultati koji su Zagreb sve do 13. kola držali u društvu pet najboljih momčadi zavarali su mnoge kako je izlazak iz duboke krize stvar prošlosti. Spomenuto kolo donijelo je domaći poraz od Cibalije, tada izravnog konkurenta za četvrtu poziciju i Pjesnici su u idućim utakmicama upisujući poraz po poraz sigurno grabili prema dnu.

Osim pritiska s kojim se bijeli sastav još uvijek nije naučio boriti, domaće predstave, izuzev tek dvije utakmice, nisu slutile na dobro. Zagrebaši su prvi dio prvenstva držali poziciju pri vrhu, no momčad koja želi na istim pozicijama dočekati i kraj sezone ne smije si dopustiti slabih pola sata već u prvom kolu, čupanje pobjede u posljednjim sekundama protiv Intera, sastava koji do tog trena nije imao niti jedan osvojeni bod, a pogotovo crnu rupu koju su stvorila tri posljednja poraza u nizu. Nedostatak nadahnutog pojedinca Šušak je apostrofirao kao problem već u trećem kolu nakon domaće podjele bodova s Osijekom.

I druga od dvije najčešće upotrebljavane riječi prošle sezone - realizacija - i ove se pokazala kao problem za koji bijeli nemaju recept. Odlaskom Vugrinca Zagreb je ostao bez jedinog ofenzivca koji je u proteklom prvenstvu pogocima vukao momčad iz potpunog ponora. Zagrebov bljesak sa starta poklopio se s bljeskom Ivana Krstanovića koji je dosta dugo držao prvo mjesto među ovogodišnjim najefikasnijim pojedincima lige, no zatim je i u njegovoj igri uslijedio pad. Ipak, bez obzira na novonastalu krizu nitko mu se od suigrača nije uspio niti blizu primaknuti. Jurendić je ostao na dva pogotka također iz uvodnih dvoboja, dok su Šovšić, Pavlović, Sukaj i Dedić postigli po jedan.

Najbolja/najgora utakmica

Gostujuća pobjeda u Puli, domaće slavlje protiv Rijeke te igra iz Maksimira najbolja su izdanja koje je Zagreb pružio ove sezone. Neopterećenost tek druge utakmice novog prvenstva donijela je Pjesnicima pobjedu u Puli, uz jedini ovosezonski pogodak Šovšića. Sve dalje kako je vrijeme odmicalo bijeli je sastav teško pronalazio odlučnost u napadu. Utakmica protiv Rijeke odigrana u nenogometnim uvjetima donijela je jedino veliko slavlje Kranjčevićeve. Tri pogotka Ivana Krstanovića stigla su kao nagrada za požrtvovnost čitave momčadi na svakom metru terena. Ujedno, ista je utakmica pokazala koliko bijelima znači kada prvi postignu pogodak. Igra Zagreba nakon primljenog pogotka tema je za ozbiljnije analize. Igrom s Maksimira zagrebaši također mogu biti zadovoljni unatoč porazu koji je stigao s posljednjim sekundama.

S druge strane medalje nalaze se, prije svega, domaći porazi od Hrvatskog dragovoljca i Istre. Ne samo zbog činjenice da je riječ o dvije posljednjeplasirane momčadi već i zbog samog pristupa igri. Pjesnici su u spomenutih 180 minuta izgledali nezainteresirano i beživotno, a takva je igra poslala upozorenje kako u svlačionici više ne vlada harmonija. Iako su oba susreta izgubili s minimalnih 1:0 bolji su dojam ostavili na Poljudu koji su napustili s četiri pogotka u mreži.

Igrač polusezone

Hrvoje Višić - Zagrebov čuvar mreže kadru iz Ulice pjesnika priključio se uoči odlaska na pripreme, a odigrana polusezone prva mu je prvoligaška u karijeri. Iako je Ivan Krstanović pogocima obilježio prvi dio jeseni, u ispunjavanju svoje zadaće zakazao je u nastavku, dok Višiću u korist ide konstantnost u nastupima te činjenica da niti jedna utakmica nije izgubljena zahvaljujući njegovoj pogrešci. Za bivšu jedinicu Solina prva su kola bila presudna kako bi opravdao svoj dolazak i mjesto prvoga vratara, a koliko je uspješan start imao govori pogled na statistiku. Zagrebov je vratar u prve četiri utakmice primio tek jedan pogodak čime su bijeli po tom pitanju bili u samom vrhu. Netaknute mreže vraćao se i s uvijek neugodnih gostovanja u Varaždinu i Osijeku, a više od dva pogotka primio je tek protiv Hajduka (1:4) i u Kup susretu sa Slaven Belupom (1:5).

Pogled u proljeće

Zagrebaši s pripremama za proljetnu dionicu kreću 10. siječnja, a do tada bi trebao biti poznat kadar na koji će Luka Pavlović moći računati. Mnogo toga, pa tako i dolasci u Kranjčevićevu, ovisit će o eventualnim transferima Jefthona, Krstanovića, Ivankovića i Parlova, no jačanje ponekih pozicija obvezatno je žele li Pjesnici drugi dio sezone putovati u pozitivnom smjeru. Ispadanje iz Kupa ostavit će bijelima više vremena da se posvete samo jednom kolosijeku, onom prvenstvenom, a svoju priliku vide i u tome što razlika u odnosu na klubove iz gornje polovice nije velika. Potrude li se oko stvaranja kvalitetne radne atmosfere i poprave li realizaciju kraj sezone mogli bi dočekati u punom boljem raspoloženju.