Obranom do prvog mjesta

Nakon što je Velimir Zajec osvojio četiri boda u prva tri kola - što uključuje domaći poraz od Rijeke - Dinamo se našao u situaciji na koju nije navikao. Ne samo da je gledao u leđa Hajduku, nego je bio u očitoj igračkoj krizi dok je u Splitu carovala euforija i zračilo samopouzdanje da je ovo godina u kojoj će Hajduk prekinuti Dinamov trofejni niz.

Iz današnje perspektive to je lako zaboraviti, ali nekoliko dobro pogođenih pojačanja je uz promjenu na klupi donijelo Dinamu preokret u formi, rezultatima i igrama. Obrana koja je u prva četiri kola primila šest golova (i ona tri u Kopru) gotovo je preko noći (dolaskom Tonela i Halilhodžića, povratkom Cufrea) postala neprobojna te je postala glavni Dinamov adut u svakoj utakmici.

Plavima je, naime, često bio dovoljan i po jedan pogodak (u 14 utakmica pod Vahom samo su Hajduk, Osijek i Varaždin zabili po pogodak Dinamu), što je omogućilo prvacima da i uz poneku blijedu partiju nakon europskih ispita upišu vrijedna tri boda. Halilhodžić je ispustio tek šest bodova u tih 14 nastupa, samo bod više nego Zajec u tri utakmice na početku prvenstva.

U tom ritmu Dinamo je i prestigao Hajduka, odlijepio se i na vrlo ugodnih +7, koji su se nakon remija s Varaždinom u posljednjem kolu pretvorili u konačnih +5. Dovoljno ili ne, pokazat će, jasno, proljeće.

Ispunjeni ciljevi

Dinamo je ostvario ono najvažnije - napravio je prednost pred Hajdukom, iako ne takvu da bi mu ona garantirala naslov prvaka kao nekih prethodnih godina.

Ostvarena je i afirmacija nekih novih igrača - definitivno se potvrdio Vrsaljko, prigodu je izvanredno iskoristio Kelava, dobrim mladim pojačanjima pokazali su se Ademi, Sylvestr i Beqiraj, predstavio se Kovačić, a cijenu je višestruko povećao Sammir uvjerljivom najboljom polusezonom karijere. Često je briljirao i stoperski par Tonel - Bišćan; iza kapetana je ponajbolja jesen u dresu Dinama.

Dinamo je ostvario i ono osnovno u Europi - plasirao se u Europsku ligu, dok je u Kupu također sve prošlo prema planu.

Neispunjeni ciljevi

Ako ne gledamo iz europske perspektive - gdje nije ostvaren niti jedan od dva toliko željena cilja (Liga prvaka ili proljeće u Europskoj ligi), Dinamo nema velikih neispunjenih ciljeva što se tiče rezultata.

No, kao klub, Dinamo sigurno nije zadovoljan činjenicom da je odnos s najvjernijim navijačima doživio korak unatrag - BBB su se, naime, odlučili bojkotirati Dinamo do daljnjega (do odlaska Zdravka Mamića), pa je često atmosfera na domaćim utakmicama bila komorna.

Usprkos dobrim rezultatima, Dinamo se ne može pohvaliti ni impresivnim izdanjima u prvenstvu. Osim tragikomičnog Hrvatskog dragovoljca, Dinamo je "razbio" (donekle) tek Istru 1961 (dva posljednjeplasirana sastava prvenstva), a izostale su neke atraktivne predstave najskuplje momčadi u Hrvatskoj. Dinamo je posebno na Maksimiru imao dosta problema u gotovo svakom susretu s probijanjem protivnika, pa su se tako s 1:0 iz Maksimira ispraćeni Zagreb, Šibenik i Zadar, momčadi koje su u gostima kod Dinama često znale primiti porciju.

Najbolja/najgora utakmica

Dinamova najbolja predstava jest remi kod Hajduka, ne nužno zbog najboljeg nogometa koliko dobrog rezultata u kritičnom trenutku. Tada je, naime, Hajduk bio na krilima europskih uspjeha, u Splitu je vladala euforija i čekala se pobjeda nad Dinamom kako bi se i u direktnom obračunu zadao udarac zagrebačkom rivalu. Dinamo se postavio čvrsto, nije dopustio da ga vruća atmosfera uplaši te je zasluženo izvukao neriješen rezultat koji je malo prizemljio ambicije Hajduka. Dinamova je, pak, najlošija utakmica, bez obzira na domaći poraz od Rijeke, završnih 1:1 s Varaždinom - Plavi su pokazali jako malo i propustili su završiti jesen s uvjerljivijom prednosti koja bi im garantirala mirnije proljeće.

Igrač polusezone

Bez obzira na dobre predstave stoperskog para, Kelavin izvrstan niz među vratnicama, neprikosnoveno prvo ime Dinama u HNL-u bio je briljantni Sammir. Brazilac je pogocima i asistencijama privukao pažnju mnogih skauta, donio je Dinamu puno bodova, i potaknuo čak i veliku javnu raspravu treba li ga zvati u hrvatsku reprezentaciju.

Pogled u proljeće

Dinamov je cilj, naravno, zadržati (i povećati) prednost pred Hajdukom, ali bez europskih izazova, Halilhodžić će imati i još dva cilja - razvijati igru za europsku jesen, ali i razvijati igru za HNL. Dinamo mora znati igrati i taktički zrelo, ali mora znati i pružiti gledateljima razlog za dolazak na stadion jer ipak u većem broju utakmica Dinamov trener ima plaću koliko protivnik ima budžet.