Vratila se

O Ligi 16, za i protiv, napisano je baš sve što se može. Svatko od onih koji prate nogomet ima svoje mišljenje, mišljenje imaju novinari, nogometaši, predsjednici klubova, oružari, tete spremačice, gledatelji, navijači… baš svatko. Može se na obje strane, za i protiv, staviti jednak broj argumenata i nećemo biti svi zajedno ništa pametniji.

No, problem s Ligom 16, ili Ligom 12, jest način donošenja sustava natjecanja. Iako u HNS-ovom Pravilniku o nogometnim natjecanjima, u Članku 6., jasno stoji da se sustav natjecanja može mijenjati najkasnije godinu dana prije početka natjecanja, opet smo imali prilike vidjeti kako se bezočno gaze čak i oni najosnovniji HNS-ovi zakoni.

Pod krinkom da se 'primjena smanjenja broja klubova I HNL samo odgađa', kako je to objasnio Vlatko Marković, stari-novi predsjednik u ekskluzivnom razgovoru za Sportnet, dobili smo sezonu 2011./2012. sa 16 klubova u najvišem rangu. Nije paradajz nego je rajčica, drugim riječima, a svi su spremno zažmirili i digli ruke kad je trebalo.

Dakle, HNS se nije 'pohrvao' s licenciranjem klubova za I HNL, koje je iz godine u godinu sve veća farsa, nije se zamislio zbog čega klubovi ne mogu ispunjavati (pre)teške kriterije koji su im nametnuti, a nije se zapitao ni može li se tu kako pomoći. K tome, nitko od onih koji su digli ruke za ili protiv 'odgađanja primjene' Lige 16 nije ni pomislio koliko je smiješno u istoj godini podržavati dva sasvim suprotna prijedloga.

Da podsjetimo, 14. srpnja 2010., i u vrlo sličnom sastavu, Skupština HNS-a odlučila je da će od sezone 2011./2012. I HNL brojiti 12 klubova, a dvije sezone nakon te po 10 klubova (2012./2013. i 2013./2014.). Dakako, tada je mnogo utjecaja imao Zdravko Mamić i njegov "Povijesni pregled natjecanja u Prvoj HNL i komparativna analiza formata natjecanja", u kojem se veliča sustav sa 10 klubova u najvišem rangu natjecanja. No, netko uvijek stišće, a netko drugi si dopušta popustiti pod pritiskom.

Tada je bezočno odbačeno mišljenje onih čija se sudbina krojila, Udruge prvoligaša, koja je do kraja ustrajala na svojoj odluci da želi 16 klubova u svom društvu. Interesantno je da novi-stari predsjednik, ali i ostali u HNS-u, vole zanemariti Udrugu prvoligaša, vodeći se nekakvim ugovorom kojeg je sastavio još pokojni Anđelko Herjavec – kad im to odgovara – a kad voda dođe do grla i glasovi na izbornoj Skupštini budu 'na knap', onda se odjednom može opet igrati Liga 16. Jer baš se nikako ne može drukčije opravdati 'odgoda', osim skretanjem vode na mlin onih čije glasove trebaju.

Iako ima još žuči za ispucati po pitanju operacija u Savezu, okrenimo se nečem drugom. Čini se naime da su svi zaboravili jednu jako važnu stvar: što je s ostalim, nižim ligama? Jer, Liga 12 je u srpnju izglasana u paketu s povećanjem broja trećih liga (s tri na pet), kao i s ukidanjem četvrtih liga, koje malo tko voli. Što je s njima? O tome nismo čuli ni riječi, a možda zapisnik sa sjednice, ukoliko ikad budemo došli u posjed tog dokumenta, otkrije što su u stvari delegati 17. prosinca izglasali.

I da ne ispada da pričamo napamet, provjerili smo kod više delegata, koji su znali samo da se glasuje za odgodu primjene smanjenja broja klubova, a ni njima samima nije jasno što će se dogoditi s niželigaškim klubovima. Ne radi se dakle samo o prvoj i trećoj te četvrtoj ligi, domino efektom bit će pogođene i sve županijske lige, koje će morati u svoje natjecanje ugraditi sve one klubove koji ispadnu iz trećih i četvrtih liga.

I sad se opet vraćamo na ono da se kao slon u trgovini s porculanom ponaša vrhuška HNS-a, a neozbiljnost kojom se radi zbilja je zapanjujuća. Ostaje nadati se da će, jednom, možda, HNS opet biti posvećen nogometu, a ne vaganjem koristi i štete koju pojedincima neka odluka može donijeti.

Nismo sigurni da će za našeg životnog vijeka doći do toga da se prvo gleda sport, pa onda osobni interes, no sigurni smo da je baš svima s početka ovog teksta dosta šarade i da bi voljeli da se čelništvo HNS-a već jednom odluči i onda ih ostavi – igrati nogomet.