Nikad zadovoljni, često nerealni

Prije nepunih šest mjeseci s Maksimira i Poljuda mogla se čuti slična pjesma. Dok je Dinamo ulaskom u novu europsku sezonu sanjao Ligu prvaka, rečenice je svejedno dovršavao opaskom "Europska liga naša je realnost". Hajduku je pak jedina želja bio ulazak u skupine Europske lige, stjecanje europskog iskustva i podebljanje klupskog koeficijenta.

"Žao mi je što smo ovdje ispali, jer bismo se nakon još dva tjedna uigravanja mogli ravnopravno boriti i s idućim suparnikom. No, ostaje nam četvrto pretkolo Europske lige, Europska liga nam je ionako cilj ove godine", zborio je tadašnji, a u međuvremenu smijenjeni Dinamov trener Velimir Zajec nakon šokantnog poraza od Šerifa i ispadanja iz pretkola Lige prvaka.

"Gledajući protivnike, nešto bismo možda i mogli napraviti. Premda najznačajnije ostaje to što smo prošli u skupinu. Trebamo skupljati iskustvo kako bismo i idućih sezona mogli igrati o ovakvim natjecanjima", rekao je Stanko Poklepović, igrom slučaja u međuvremenu također smijenjeni trener Hajduka nakon preskakanja Uniree i ždrijeba skupina Europske lige.

Razvoj događaja, međutim, ubrzo je promijenio planove. Nakon jednog ili dva dobra rezultata, ciljevi zacrtani početkom sezone i na sjeveru i na jugu počeli su mijenjati izgled. Letvica je podignuta, apetiti su porasli, a golub na grani činio se sve slasnijim zalogajem od proverbijalnog vrapca u ruci.

Iako je uoči najvažnije utakmice sezone po tko zna koji put promijenio trenera, Dinamo je uvjerljivim nastupom protiv Györa ušao u skupine Europske lige i već u prvom kolu zapalio Maksimir pobjedom nad apsolutnim favoritom Villarealom. Dva tjedna kasnije, usijanu atmosferu ohladio je pravi "dinamovski" poraz i pogreška koja je PAOK-u poklonila, kasnije će se pokazati, ključne bodove.

Uslijedio je sterilni zagrebački remi s Club Bruggeom, a zatim autoritativna pobjeda u Bruggeu, koja je modrima uz sjajnih sedam bodova na kontu otvorila put prema sljedećem krugu i Dinamovim nogometašima sudbinu predala u vlastite ruke.

Ta se opcija pokazala i svojevrsnim prokletstvom jer Dinamo do kraja natjecanja u skupini nije uspio osvojiti ni bod. Prvi put ove sezone posve je nadigran u Villarrealu, gdje je mogao ubilježiti i teži poraz od još uvijek prihvatljivih 3:0, a vrhunac sezone na smrznutom travnjaku Maksimira promrzlim je navijačima pokvario Dimitris Salpingidis i modre još jednom ostavio pred vratima drugog kruga.

"Očekivali smo večeras mnogo toga, očekivali smo da napokon prezimimo u Europi. Nažalost, još jednom nismo uspjeli", razočarano je procijedio Sammir nakon poraza od PAOK-a, a jednako raspoloženje vladalo je i u navijačkom puku modrih, ipak ne pretjerano iznenađenom ishodom na koji ga je Dinamo navikao u proteklih 40 godina.

Hajduk je pak sezonu otvorio porazom u Grčkoj, gdje je naučio prvu lekciju: Europa kažnjava greške koje HNL oprašta. Dva tjedna kasnije Poljud je eksplodirao. Pogotkom Ante Vukušića u petoj minuti sudačke nadoknade pao je Anderlecht, a pali su i zacrtani ciljevi jer Hajduk se odjednom našao u krugu momčadi koje mogu sanjati sljedeći krug.

Uslijedila su dva, ipak očekivana, poraza od favoriziranog Zenita, a u utakmici koja je Hajduku trebala otvoriti put prema sljedećem krugu ponovno su Grci bili bolji od Hrvata. AEK je na Poljudu kaznio pogreške Splićana i slavio s 3:1, pa je gostovanje u Bruxellesu sa značajno oslabljenom momčadi poslužilo tek kao borba za prestiž.

Dok je mogao, Hajduk je radio kalkulacije, zajedno s njim sanjali su i navijači, a i mnoge utakmice suparnika iz skupine išle su im na ruku. Na kraju, s pet poraza i jednom pobjedom Splićani su morali priznati kako je ova sezona tek uvod u ono što mora doći, ono čemu se mora težiti.

Podvuče li se crta pod europsku sezonu dva najveća hrvatska kluba, presuda može biti samo jedna – nezadovoljstvu jednostavno ne može biti mjesta. Dinamo i Hajduk ostvarili su ciljeve i postavili temelje za još uspješniju europsku budućnost.

Nakon samo dva boda osvojena u skupini prije tri godine, Dinamo je svake sezone podizao letvicu. Godinu dana kasnije europsku jesen modri su završili s tri osvojena boda, a 2009. godinu ispratili s dvostruko većim bodovnim učinkom.

Ovogodišnjih sedam bodova u skupini – ne treba zaboraviti, sa znatno slabijom momčadi nego 2007. ili 2008. godine – nadogradnja su koja dolazi s iskustvom, a takvim bi se primjerom trebao povesti i Hajduk, koji se nakon brojnih razočaranja vratio na europsku scenu i svoj tradicionalno dobar kolovoz pretvorio u korak dalje. Uz pametnu igračku politiku i kvalitetne pripreme već sljedeća sezona i jednom i drugom klubu trebala bi ponuditi nadogradnju već postavljenih temelja.

U ljudskoj je prirodi željeti više, težiti ostvarenju vlastitog cilja - da nije tako, ne bi bilo niti sporta. Nažalost, hrvatskom su mentalitetu svojstvena nerealna očekivanja, ali i prirodno i urođeno nezadovoljstvo, bilo vlastitim statusom, bilo poslom, mjesečnim dohotkom, stanjem u društvu ili vremenskom prognozom.

Za razliku od prosječnog hrvatskog građanina, koji spaja blagdane, mjesec dana godišnje provodi na bolovanju i koristi svaku priliku za raniji odlazak s posla ili u mirovinu, pa nakon svega očekuje da ga iz nevolja izvuku političari, nogometašima Dinama i Hajduka jamačno je jasno kako bez vlastitog truda i učenja na greškama neće biti ni rezultata.

S tim na umu, za očekivati je da će već u novoj sezoni Igor Bišćan naučiti da se lukavi protivnik katkad zna prikrasti i iza leđa, a Mario Maloča da dva prekršaja za jedanaesterac u samo dvije minute sudac rijetko oprašta.