Dinamu bodovi, Hajduku samo dojam

Vesele pobjeda, mladost i prednost

Na karlovačkoj livadi, sličnijoj kakvom pašnjaku nego nogometnom travnjaku, Dinamo nije pružio nezaboravan nogomet, ali je upisao tri boda. Koliko smo puta to napisali ove sezone? Dovoljno puta da Modri već nakon prvog proljetnog kola jednom rukom drže šesti uzastopni naslov prvaka...

Dinamova prezentacija u Karlovcu bila je daleko od briljantne, daleko od lepršave ili dominantne. To posebno vrijedi za blijedi drugi dio u kojem je Dinamo, istina bez većih problema, čuvao prednost stečenu pogotkom debitanta Marija Šituma. No, napadačka rapsodija ionako je iznimno rijetka pojava kod Dinama ove sezone, za razliku od jedne druge navike koja donosi naslove prvaka, a to je - pobjeđivanje. Susret u Karlovcu, pa tako i onaj na Poljudu, zoran su primjer poznate uzrečice kako se na malim utakmicama dobiva prvenstvo. Hajduk je zapucao svoje šanse protiv Intera, a iako je nogomet vidio i puno veće obrate, dojam je da su Splićani zapucali i svoje šanse za eventualno dostizanje Dinama na prvenstvenoj ljestvici.

Jedno kolo može biti slučajnost ili sreća, ali Dinamo već šestu godinu uzastopce puno sigurnije dobiva "male utakmice" od Hajduka i tu leži razlog njegove dominacije. Dakako, to se ne događa slučajno, već je plod više iskustva u redovima Dinama, šireg i kvalitetnijeg kadra, više trenerskog kontinuiteta, ali i onoga što Vaha zove "kulta pobjeda" koji je u Dinamu nakon svih trofeja puno razvijeniji i u koji se onda mlađi igrači puno lakše uklope.

Dinamo pobjeđuje iako niti u jednoj šampionskoj sezoni nije zabijao manje pogodaka po utakmici, iako je pod vodstvom Halilhodžića samo četiri puta u HNL-u zabio više od tri gola (Istra, Osijek, Inter, HD), što su Modri proteklih sezona ipak radili puno češće. Dinamo pobjeđuje iako rijetko "razvali" protivnika, iako nema velike ljepote u igri. No, zato Dinamo niti u jednoj od prethodnih šampionskih sezona nije imao ovako čvrstu obranu (manje od pola pogotka po utakmici, s time da je prosjek pod Vahom još impresivniji), zato Dinamo od Halilhodžićevog dolaska pobjeđuje 1:0 (u Karlovcu je to bilo peti puta ove sezone) ili 2:0 (četiri puta) što su odlike velikih momčadi (s time da "velika momčad" treba shvatiti u kontekstu naše lige). I zato ima sedam bodova prednosti pred Hajdukom.

Ono što ljubitelje Modrih veseli jest što Dinamo iz godine u godinu uspješno uvodi svoje mladiće u sastav, a da rezultat ne pati, što drugim klubovima (ne samo u Hrvatskoj) ne uspijeva tako lako. U Karlovcu se tako pogotkom i dobrom igrom u prvih 45 minuta predstavio Šitum, kao što je na jesen protiv Dragovoljca golom svoj dolazak najavio još mlađi Kovačić. Da ne pišemo o Vrsaljku koji je već reprezentativac. Svidio se i Josip Brezovec, agresivan u startu i agresivan u udarcima na gol, što je Dinamu često znalo nedostajati. S obzirom na uvjete i činjenicu da se radi o početku natjecanja, Dinamo je u Karlovcu položio prvi "proljetni" ispit nastavivši dominaciju u HNL-u. Ostaje za vidjeti mogu li Zagrepčani napraviti korak više i po pitanju tečnije igre koja bi privlačila više gledatelja na stadion, sad kad su opet Hajduku odmakli na plus sedam... Dojam bolji od rezultata

Nije se ni očekivalo da igra Hajdukove momčadi može biti na razini rođendanske proslave, ali isto je tako bilo teško predvidjeti da će se nakon samo 90 proljetnih minuta dignuti navijačka buna ispred stadiona. Doduše, revolt navijača manje ima veze s 0:0 protiv Intera, a više s nekim drugim zamjerkama koje navijači imaju prema upravi (ili je bolje reći - upravama). U svakom slučaju, Hajduk nije dobro ušao u proljeće, iako treba biti iskren i reći da je rezultat ipak lošiji od dojma kojeg je Hajdukova momčad ostavila na terenu...

Nije ovo bila najlošija predstava Hajduka ove sezone. Iako je Vučevićeva momčad rezultatski razočarala, ne može se reći da u 90 minuta protiv Intera nije bilo i želje i pokušaja i prigoda i promašaja. Triput se tresla zaprešićka vratnica, a ono što je Ante Vukušić promašio u 10. minuti ulazi u red veličina onoga što se već neko vrijeme u nas kolokvijalno naziva "sivonjićevski promašaj".

Inter je u subotu odigrao rijetko viđenu "bunkerčinu", a i trener Ilija Lončarević nakon susreta bio je zadovoljan rezultatom, ali ne i igrom. Imali su Zaprešićani i sreće i raspoloženog vratara Santinija, a kako se direktor "žutih" u nedjelju žalio kako je "televizija prikazala samo Hajdukove prigode", bilo bi dobro da on sam iz snimke utakmice izreže sve ono što su njegovi igrači napravili prema naprijed. Možda i nama koji smo bili na Poljudu pokaže kako treba vjerovati njemu, a ne svojim očima. Inter je s Poljuda zasluženo odnio veliki bod čvrstom obrambenom igrom i tomu nitko nema zamjerke, ali pričati o nekakvoj igri Zaprešićana prema naprijed je besmisleno. Priznao je to i Lončarević.

Već je prva utakmica proljetnog dijela pokazala koliko je zapravo dragocjen bio Senijad Ibričić za Hajdukovu momčad. Koliko je samo presudnih pogodaka postigao "Ibro", koliko je puta svojim driblingom ili pravovremenom loptom spasio bodove. Takav igrač će nedostajati ovoj nedvojbeno nadarenoj skupini Hajdukovih nogometaša, jer je uistinu pretjerano očekivati od Trebotića da preuzme ulogu "spasitelja" kakvu je u protekle dvije i pol sezone Ibričić često imao. Trebotić će rasti zajedno s ostatkom ove momčadi, a samo to što nosi desetku na svojim leđima ne svrstava ga u igračku klasu kakav je bio njegov prethodnik s istim brojem.

Zapravo i nije pošteno Trebotiću već ovog proljeća na leđa staviti teret nošenja (n)ovog Hajduka, bez obzira što je i on sam u medijima isticao kako je spreman zamijeniti Ibričića. Prvi na redu trebali bi prije svih biti Anas Sharbini i Tomasov, koji protiv Intera nisu najavili da se od njih može očekivati da budu lokomotive mlade momčadi ovog proljeća. Iako su i jedan i drugi pogodili vratnicu u subotu (treći "nesretnik" je bio Andrijašević), njihova igra nije odavala dojam goropadnih i "zapaljenih" tipova koji pod svaku cijenu što prije žele natjerati navijače svog kluba da zaborave na onoga kojeg su tijekom zime prodali. I Anas i Tomasov u Hajduku imaju sve kredite ovog svijeta, ali nekad će ih već morati početi vraćati. Vrijeme za prilagodbu odavno je već prošlo.