Zašto ga (ne) volimo?

Vjerojatno ne postoji čovjek iz dijelova svijeta zaraženih nogometom koji ne prepoznaje čovjeka na slici priloženoj uz ovaj tekst. Još je manje onih koji prema njemu gaje neutralne osjećaje i kojima je svejedno hoće li njegov slobodan udarac završiti pod gredom ili iznad nje, hoće li nakon njegovog driblinga na tlu završiti protivnički nogometaš ili on sam. Oni koji uživaju kad Ronaldo bijesno udari rukom o travnjak nakon nekog neuspješnog pokušaja razloge takvog stava pronalaze u odnosu ovog Portugalca prema suparničkim igračima, često i vlastitim suigračima, sucima, navijačima i nadasve u ponašanju kojim kao da želi svijetu reći "ja sam najbolji". S druge strane, ljudi drugačijeg stava jednostavno zanemaruju te detalje i uživaju u njegovom nogometu, u kojem se uživati definitivno može.

Već od najranijih dana Cristiano je pokazivao veliki talent, veliku prednost u brzini u odnosu na vršnjake, ali i veliku opterećenost dobrim potezima. Navodno je još kao dijete stekao naviku pokazivanja vlastitog nezadovoljstva na terenu, a ono se obično moglo primijetiti na izrazu lica po kojem je Ronaldo često izgledao kao da je na rubu suza. Mnogima je taj izraz lica itekako poznat jer mnogi su pogledali barem jednu utakmicu Real Madrida u posljednje dvije sezone, a u njima je najskuplji igrač svijeta imao mnogo razloga za pravljenje prethodno spomenutih grimasa. Većina gledatelja shvaća to kao prenemaganje, odnosno kao precjenjivanje vlastitih mogućnosti, dok su oni kojima to ne smeta uglavnom navijači kluba za koji CR igra.

Nakon dvogodišnjeg boravka u klubu Andorinha na samom početku karijere, te isto toliko provedenih godina u Nacionalu Cristiano je najbitnije godine za razvoj igračkog talenta proveo u lisabonskom Sportingu. Međutim, tom klubu nije u seniorskoj kategoriji pružio onoliko koliko je mogao iz razloga što se za njegov talent (pre)rano pročulo i Ronalda je život već u 18. godini odveo na Old Trafford. Sir Alex Ferguson se zaljubio u njegove izvedbe i doveo u Manchester United prvog Portugalca u povijesti tog kluba.

Odmah po dolasku u jedan od najpopularnijih svjetskih klubova uslijedila je dvojba oko broja kojeg će nositi na poleđini dresa. Portugalčeva želja je bio broj 28 kojeg je nosio i u Sportingu, a kojim je usput htio i izbjeći pritisak koji bi osjećao s čuvenim brojem sedam na leđima. Ipak, Ferguson je očito osjetio da je Ronaldo punopravni nasljednik velikana koji su proslavili taj jednoznamenkasti broj u Manchesteru i mladoj pridošlici je povjerio teret nošenja tog dresa. Kasnije se pokazalo da su njegov talent i mogućnosti bili vrijedni takve odluke.

Dolaskom u United došlo je i do njegove preobrazbe iz "mladića koji će biti veliki igrač" u "mladog igrača koji mora opravdati uloženi novac i očekivanja". Mnogi talenti, poneki i veći od CR-a, se se upravo na toj postaji karijere zagubili, sjeli na krivi vlak i otputovali u smjeru u kojem nisu dosegli razinu koju su mogli i trebali. No, u ovom slučaju je do izražaja počelo dolaziti upravo ona Ronaldova osobina koja je dio odgovora iz naslova. Samodopadnost, samouvjerenost i opsjednutost samim sobom omogućili su mu da treningom i radom do granica izdržljivosti stekne sve one igračke vrline koje ima i sad, a na njih ne treba trošiti dodatne riječi jer su već mnogo puta opjevane u tekstovima slične tematike, odnosno mnogo puta su viđene na nogometnim travnjacima.

Svojim kvalitetama uvelike je zaslužan za povratak Uniteda na europski tron, a klubu je donio i čast da u svojim redovima nakon 40 godina ima osvajača Zlatne lopte. Naravno, osvajanjem najvećih momčadskih i individualnih trofeja postao je miljenik onih kojima je donosio korist, a omražena pojava među onima čijim je klubovima zabijao. Doduše, sa svojim ponekad egoističnim ispadima vjerojatno je bilo više onih koji su ga voljeli zbog Uniteda nego onih koji su zavoljeli United baš zbog njega.

Šest godina nakon što je autogramom blagoslovio Fergusonove želje da zaigra za engleskog velikana uslijedio je rastanak s Premiershipom i klubom u kojem je osvojio sve što je mogao, u kojem je u 274 nastupa 111 puta zatresao protivničku mrežu. Mnogi od tih 111 pogodaka bili su vrijedni beskrajnih ponavljanja i promatranja čudnih putanja kojima je izluđivao gostujuće vratare i navijače. Sad se isto to od njega tražilo u Madridu, a onaj spomenuti pritisak po dolasku na Otok je bio zanemariv u usporedbi s onim koji ga je okružio u ljeto 2009. godine. Tim raspletom je, ovaj put ponajmanje svojom krivicom, stekao još veći broj "neprijatelja". Postao je simbol rastrošnosti jednog kluba, simbol kapitala koji je po mnogima zagadio nogomet i simbol težnje Real Madrida da se na bilo koji način vrati na tron s kojeg je (pre)dugo izbivao.

Njegov boravak u Realu još uvijek se ne može okarakterizirati uspješnim jer je unatoč njegovim briljantnim izvedbama i statistici uspjeh kluba zasad izostao. Slična situacija je i u reprezentaciji čiji je Ronaldo već godinama predvodnik, ali je najbliži trofeju bio u svojim reprezentativnim počecima, na Euru 2004. Poslije toga zapaženiji nastup ostvaren je na SP u Njemačkoj, a spomenimo samo da se na svim velikim natjecanjima na kojima je nastupio sadašnji kapetan Portugala upisao u strijelce.

Sve u svemu, Cristiano Ronaldo je kroz karijeru stekao više poklonika među populacijom koja nogomet poprati s vremena na vrijeme, a manje među onim zagriženim nogometnim zaljubljenicima. Postao je omiljen među ženskom populacijom, a omražen među onima opsjednutim Barcelonom i njezinim zvijezdama. Trenutno ga najviše podržavaju oni koji imaju nešto protiv katalonske dominacije, unatoč činjenici što će malo tko od njih CR-a navesti među svojim omiljenim nogometašima. Jedni će mu zamjeriti valjanje po travnjaku od prvih minuta dvoboja, dok će ga drugi braniti napominjući da je najčešća žrtva prekršaja protivničkih igrača. Zlobnici će reći da na to mora biti spreman, kao i svi koji imaju namjeru često i bespotrebno "daviti" loptu, a protivnici tog stava će tvrditi da je zaslužio imati nešto veću slobodu u igri.

Kao mala sjena na njegov dosadašnji učinak stoji tvrdnja da nije igrač za velike utakmice jer unatoč činjenici što je neke i odlučio, u većini slučajeva je neki njegov veliki potez izostao. Ipak, na njegovoj strani je ponajviše statistika i popis ostvarenih dostignuća te osvojenih trofeja. Već je sad osigurao značajnije mjesto u povijesti ovog sporta, a samo je njegov "problem" što si je očito postavio još više ciljeve. U Real Madridu se nadaju da će neke od njih ispuniti već ove sezone, dok se u svim ostalim klubovima nadaju da Cristiano Ronaldo nema svoj dan kad istrči protiv njih. Mnogim protivnicima to je i jedino što im preostaje.