Preživjeli i pritisak i neljubazne domaćine

Preživjeli Vinkovce

Dinamo je uspješno odradio najteže proljetno gostovanje, a tri boda dodatno dobivaju na težini kada se zna kako Dinamo nije uspio "otvoriti" Cibaliju, iako je rano dao pogodak i iako je sat vremena imao igrača više. Napadačka igra sigurno brine stanovnike Maksimirske uoči derbija, ali zato je obrana zalog optimizmu...

Dinamo se nije sretan vratio iz Vinkovaca, bez obzira na pobjedu. Modri su navikli na ugodnija gostovanja, navikli su na ljepši doček, navikli su i na malo korektniju igru Cibalije. No, Zdravko Mamić i Vinkovčane može dodati na popis ljudi koji mu štošta zamjeraju, ni na terenu ni na tribinama ni u klupskim prostorijama Dinamu nije bilo lijepo. Na travnjaku se "išlo u kost", s tribina su stizale razne uvrede, a Dinamu "nije ponuđena ni čaša vode".

No, Dinamo je došao sa seniorskom momčadi, ne kadetskom, pa se od muškaraca koji primaju stotine tisuća eura očekuje da se mogu nositi s takvim protivnicima. Vinkovčani su imali pravo igrati agresivno, za to su, uostalom, i adekvatno kažnjeni, a lijepo je za HNL vidjeti da postoje momčadi koje neće pred Dinamom skinuti gaće. Ako ništa drugo, u Dinamu barem neće slušati primjedbe kako se neki klubovi maksimalno trse protiv Hajduka, a "prijateljski" odigraju s Dinamom.

"Rat" između Mamićeve i Štimčeve struje ima i svoju drugu stranu - dok se u Dinamu žale kako je Cibalia neprijateljski dočekala Zagrepčane zbog svoje odanosti Štimcu, u Vinkovcima su uvjereni kako ih je zbog te iste odanosti sudac Bruno Marić značajno oštetio; nepriznati pogodak Kresingera još ne možemo točno definirati iz do sada viđenih kuteva HTV-ovih kamera, dok je crveni karton čist k'o suza.

Modre mogu razveseliti četiri stvari - pobjeda, lijep, centarforski pogodak Beqiraja, dobra obrana i činjenica da su se othrvali vrlo čvrstoj i agresivnoj igri domaćina, što je dinamovcima znao biti problem u prošlosti. S Halilohodžićem na čelu Dinamo ima hvale vrijednu tu "mušku" crtu, dobiva gostovanja poput onih u Koprivnici, Rijeci, Splitu, Vinkovcima ili Karlovcu, ni na Poljudu nije ustuknuo pred tada "letećim" Hajdukom.

No, sama igra iz Vinkovaca je za zaborav, priznaje to i inače ne previše kritični Halilhodžić. Dinamo golove postiže na kapaljku, ne zato jer promašuje desetke šansi, već zato jer igrom ne stvara dobre šanse. Povratak Sammira, ne previše vidljivog u Vinkovcima, trebao bi pomoći Modrima, no očito se na treninzima još puno mora raditi na napadačkom dijelu igre. Vremena baš i nema jer Dinamu slijedi Hajduk, susret koji će prvenstvo usmjeriti u jednom smjeru - krajnje zanimljivom ili prilično nezanimljivom. Dinamo bi volio da bude nezanimljivo... O pritišče naš svagdašnji...

Hajduk je ubilježio pobjedu u drugom ovogodišnjem gradskom derbiju, iako se za to pošteno namučio. Split je u Poljud došao bez kompleksa i bez kompromisa, ostavivši bolji dojam u prvih sat vremena igre. No, pola sata "budnosti" i dva sjajna poteza kapetana Srđana Andrića Hajdukovcima je bilo dovoljno za pobjedu...

Split je dugo prijetio, vodili su "crveni" usred Poljuda, dvaput pogađali okvir Hajdukova gola, dobrim dijelom utakmice izgledali kao momčad s boljom glavom i dužim repom, no na kraju su ostali kratkih rukava. Srđan Andrić još se jednom ukazao kad je to za njegovu momčad bilo najpotrebnije i u tri posljednje prvenstvene utakmice u kojima je nastupio preuzeo ulogu Senijada Ibričića. Odlučio je utakmice u Šibeniku i Zadru, sad je isto napravio i sa Splitom. Glavom za 1:1, kad se činilo da Hajduk do sutra neće upututi udarac u okvir vrata, a zatim prekrasan slobodan udarac u bliži kut za 3:1 i pečat na pobjedu.

Hajdukova igra bila je bez okusa i mirisa u prvih 45 minuta, no Splitov pogodak kao da je isprovocirao reakciju "bilih". Vratar Subašić je svojim suigračima i navijačima priuštio još jednu "žutu minutu", a treba vidjeti kako će klupa djelovati na Trebotića i Tomasova, koji su dosad bili standardni u početnih 11.

Dok se u utakmici istaknuo Andrić, period nakon njezinog završetka pripao je treneru Goranu Vučeviću, koji se uhvatio "neviđenog pritiska pod kojim on i njegovi igrači rade". Pa zar je Vučević u Hajduku od jučer i zar je pritisak u Hajduku samo on osjetio? Prilično je bezobrazno, da ne upotrijebim i ružniju riječ, jadati se zbog pritiska za čije izdržavanje Vučevićevi igrači zaprimaju u hrvatskim uvjetima itekako značajnu financijsku kompenzaciju. Kladim se da bi se mnogi u ovoj državi mijenjali za njihov pritisak i njihove probleme.

Ništa dobroga u javnom imidžu neće ni igračima donijeti nekakva umjetna i besmislena "podrška progonjenom Anasu", koja je rezultirala tišinom nakon utakmice sa Splitom. Protiv koga su to igrači Hajduka prosvjedovali? Protiv medija? Protiv Jurice Jerkovića? Jesu li novinari ili Jerković napravili još jednu djetinjastu glupost ili Anas? Zar ga za "reli" nisu kaznili i trener i uprava? Zašto protiv njih nisu prosvjedovali? Ah da, protiv njih ne smiju, pa je onda lakše udariti po medijima i legendarnom Juri, jer je rekao nešto što u ovoj ili onoj formulaciji i mnogi drugi misle.

Kad će više nogometaši shvatiti da nedavanjem izjava kažnjavaju sebe, svoj klub i svoje navijače, a ne novinare i još manje medije? Evo, meni ni jedan igrač Hajduka u subotu nije dao izjavu, pa opet imam o čemu pisati. Kad je već cijela svlačionica šutjela, bilo bi i Vučeviću pametnije da je prešutio. Pričama o pritisku neće ni sebi, a ni momčadi, donijeti ništa dobroga. Tko ne može izdržati pritisak igranja u Hajduku, neka vrati plaću i odabere neki manje stresan i zahtjevan posao. Toliko je jednostavno.