Fatos Beqiraj IV

Fatos Beqiraj vjerojatno se ne zna tući kao što se Rocky tukao s Ivanom Dragom u četvrtom nastavku hit serijala, vjerojatno ne može ni "ždralom" obaviti kozmetički zahvat na nosu protivnika poput Karate Kida, a još je miljama daleko od statusa sportske legende poput Dražena ili Jordana. Međutim, odmahnite rukom na spomen njegova imena, recite mu da ga se ne bojite i, baš kao i spomenutim junacima, dali ste mu energiju i motiv da vam 90 minuta "puše za vratom".

Izjavom izrečenom napola u šali kako zbog Beqiraja već noćima ne spava, Hrvoje Vejić možda je i nesvjesno Dinamovom napadaču dao "pogonsko gorivo" da u sinoćnjem derbiju Dinama i Hajduka odigra najbolju utakmicu u modrom dresu, a vjerojatno i najbolju utakmicu u karijeri.

Crnogorac je grizao, vukao, ulazio u prilike, kao da je svaku minutu na maksimirskom travnjaku htio utisnuti u Vejićeve snove, pa ne čudi da je u 69. minuti nagrađen i lijepim pogotkom koji je zapečatio Hajdukovu sudbinu.

Dinamo je dobio utakmicu, po svemu sudeći osigurao i šestu uzastopnu titulu prvaka, a Hrvatska je nakon dugo vremena napokon dobila derbi. Gotovo nestvarnih petnaestak prekršaja nakon sat vremena utakmice nije uspio pokvariti ni crveni karton Ahmada Sharbinija, bez obzira na sve bio je to jedan od ljepših hrvatskih derbija u posljednjih desetak godina.

Umjesto mješovitih borilačkih vještina i sjeckanja igre bezbrojnim prekršajima, napokon smo svjedočili nogometnoj utakmici, na čemu valja zahvaliti i otvorenoj i napadački postavljenoj momčadi Gorana Vučevića, koja je u Zagreb došla pobijediti, ne bi li smanjila već ionako velik zaostatak za Modrima.

U tome nisu uspjeli, uvjerljivo su poraženi, no s Maksimira nisu otišli bez ispaljena metka. Tko zna kakav bi ishod bio da je Mirko Oremuš tri minute prije odmora s 20 metara pogodio praznu mrežu ili da Ivan Kelava nije pri rezultatu 1:0 ubilježio nekoliko lijepih intervencija. Jedno je sigurno: bude li ovakvih derbija više i gledatelja će biti više. Tradicionalno izbirljivom hrvatskom kibicu potreban je dodatni poticaj, ne bi li ga u večeri kada igraju Barcelona i Real odlijepili od televizijskog ekrana.

Hajdukov gradski rival oporavio se od poraza u gradskom derbiju i na Parku mladeži pobjedom od 2:0 Pjesnicima pokvario stihove. Splitovci su ponovno na trećem mjestu i tamo namjeravaju ostati, kako bi se već sljedeće sezone okušali i na Starom kontinentu.

Inter i Cibalia takav ishod vjerojatno ne bi željeli potpisati, pa je za očekivati da će do kraja sezone treće mjesto još koji put promijeniti vlasnika. Prethodnog se dana tako, na 24 sata, prvom pozicijom iza Dinama i Hajduka osladio Inter, kojemu je u Zaprešić u petak došao najpoželjniji proljetni gost.

Istra 1961 djeluje kao da je zimu provela bez pravoga treninga i pripreme. U četiri proljetna kola nisu upisali niti bod i "smiješi" im se preuzimanje uloge fenjeraša od dosadašnjeg vlasnika, Hrvatskog dragovoljca, a umalo su ostali i bez trenera jer Zoran Vulić je ponudio ostavku i poželio postati novi kotačić u Hrvatskom sustavu rotacije trenera, o kojem sam pisao prije nekoliko mjeseci. Nakon razgovora s predsjednikom kluba ipak je zasad promijenio mišljenje, možda i zato što se trenutno ne bi mogao rotirati niti s Ivanom Katalinićem, niti s Goranom Vučevićem, koji zasad ne namjeravaju otići.

Dragovoljci su pak došli do treće pobjede u četiri tjedna. Iako su još daleko od snova o osiguranju prvoligaškog statusa, no nastave li s ovakvim igrama, tko se može kladiti da do kraja sezone neće preskočiti svoje najbliže rivale. Lokomotiva je također ostala "bez pare", proljeće joj je donijelo samo dva boda, a zvona za uzbunu polako se pale nakon poraza u Zadru.

Šibenčani pak dijele sudbinu mnogih hrvatskih radnika, koji usprkos svakodnevnom dolasku na posao prevrću svaku kunu jer mjesecima nisu dobili plaću. Smogli su snage i na Šubićevcu svladali Osijek, a usput i ovacijama pozdravili svog bivšeg trenera Branka Karačića, koji sada za kruh zarađuje na osječkoj klupi.

Utakmica kola

Autore prethodnih Dnevnika kola možda je morila dvojba ili trojba koju utakmicu proglasiti utakmicom kola, no ja sam lišen takvih briga. Vikend u kojem snage odmjere dva najveća hrvatska kluba uvelike je obilježen tom jednom utakmicom, a za divno čudo ona je ovaj put i igrom i ponašanjem opravdala ovu titulu. Bravo i Modrima i Bilima, zapamtite pa ponovite i sljedeći put.

Igrač kola

Što zbog inata o kojem sam pričao na početku Dnevnika, što zbog činjenice da je s druge strane najveći Dinamov rival, Fatos Beqiraj na maksimirski je travnjak (vidi: Tragičar kola) istrčao sa samo jednom mišlju na umu: dati sve od sebe i postići barem jedan pogodak. Od prve do zadnje minute terorizirao je Hajdukovu obranu i svog "prijatelja" Hrvoja Vejića, postigavši na kraju i cilj – sjajnim udarcem glavom dočekao je ubačaj Ivana Tomečaka i Dinamu inkasirao tri boda.

Pogodak kola

Prelijep pogodak Milana Badelja koji je prelomio derbi u Maksimiru dokaz je da se i na hrvatskim travnjacima (vidi: Tragičar kola) mogu postizati pogoci vrijedni divljenja. Dinamov veznjak spremno je dočekao ubačaj iz kornera i krasnim volejem "skinuo paučinu" sa Subašićeva gola.

Tragičar(i) kola

Tko god je zadužen za stanje travnjaka u Maksimiru zaslužuje gigantski minus kojeg će teško izbrisati iz svoga životopisa. Stanje podloge za igru u najvećem hrvatskom derbiju moglo je impresionirati jedino hrvatske zemljoradnike, čije njive vjerojatno krasi sličan izgled, ili kakvu izvanzemaljsku inteligenciju koja ostavlja tragove u žitu. Osušena trava mjestimice je podsjećala na opožarenu površinu i pomalo ofucano već zvuče izgovori kako je za sve kriv U2, od čijeg je koncerta u kolovozu 2009. godine prošlo više od 18 mjeseci. Dinamovu je sramotu od stadiona uvijek znao izvući barem besprijekorni travnjak, sada u potpunosti izgleda poput građevine zahvaćene elementarnom nepogodom.

Navijači kola

Ako netko ima razloga za nezadovoljstvo, tada su to navijači Hajduka. Šestu godinu zaredom izmiče im najvažniji i jedini željeni trofej, klub je daleko od ustroja kakvog bi željeli i kakvog su zamislili famoznim kodeksom, ali za razliku od Dinamovih navijača – dođu na utakmicu. Splićani su, možda prvi put u povijesti, na maksimirskoj ruševini imali domaćinsku atmosferu i dok su se Bad Blue Boysi u svom već napornom i besmislenom bojkotu nalijevali pivom u Tkalčićevoj i utakmicu pratili preko malih ekrana, Torcida je trošila grlo i bez incidenta bodrila svoje ljubimce iako je razlika u kvaliteti bila jasna kao dan. Zbog toga zaslužuju titulu navijača kola, a Boysi… Boysi možda shvate da će se njihov glas nezadovoljstva puno dalje čuti s ruševnih maksimirskih tribina.

Izjava kola

"Ne znam što je s nama, iskreno mi baš i ne idemo nešto naprijed. Užasno smo jalovi, ja dugo nisam vidio takav NK Osijek. Baš smo jalovi prema naprijed. Taj gol koji smo zabili bio je plod neke slučajnosti. Drugo poluvrijeme smo se dogovorili da ćemo žešće prema njima krenuti, uz buru koja je puhala, međutim, nismo šutnuli na gol skoro. Znači nešto sramotno, već dugo nisam bio dio toga, ali moram čestitati Šibeniku jer su nas nadigrali. S trojicom u obrani su dobili jednog viška u veznoj liniji, mi smo se stvarno borili, trčali smo, ali oni su to rutinski kroz pas igru razbili, možda ne baš razbili, ali recimo da su nas pročitali. Stavili su tri stopera na dvije špice i dobili su jednog veznog i mi se više nismo mogli snaći.", neobično iskreno zborio je o svojoj momčadi Goran Ljubojević nakon osječkog poraza u Šibeniku.