Blancova čvrsta ruka vida rane

Ugled - teškom se mukom gradi i tako lako uništi. Samo pitajte stručnjake Francuze. U doba Zinedinea Zidanea, Laurenta Blanca, Didiera Deschampsa i ostalih koji su krajem 90-ih i početkom 2000-ih osvojili i europski i svjetski naslov Les Bleus su uživali poštovanje suparnika i ljubav i neuvjetnu potporu navijača. Nakon SP-a u Francuskoj Aime Jacqueta zamijenio je Roger Lemerre i u prvoj polovici mandata na Jacquetovim temeljima Francuze odveo do kraja na EP-u Belgiji i Nizozemskoj, ali otišao je čim se reprezentacija 2002. sa Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji vratila pokunjenenih glava napucana u prvoj rundi natjecanja.

Bio je to početak noćne more. Nakon odlaska Santinija Savez je povjerenje povjerio Jacquesu Santiniju kojem je poziciju zapečatila eliminacija u četvrtfinalu Europskog prvenstva u Portugalu 2004., a sljedeći potez pokazao se samoubilačkim. U srpnju 2004. Francusku je na opće čuđenje preuzeo Raymond Domenech, osebujni lik je dobio zadatak izboriti najmanje polufinale SP-a u Njemačkoj i ne samo da ga je ispunio nego ga je i premašio. Les Bleus su dogurale do finala, ali rijetki su, vrijeme je pokazalo s punim pravom, zasluge pripisali čovjeku koji je iz kruga reprezentacije bez pardona izbacio primjerice Roberta Piresa jer je po horoskopu Škorpion!

Sav je teret u Njemačkoj ponijela stara garda: Zidane, Claude Makelele, Lilian Thuram, a Domenech se kitio tuđim perjem. Ogolio se, međutim, na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj, Francuska je u Skupini C zauzela posljednje mjesto iza Nizozemske , Italije i Rumunjske i spuštena čela otputovala kući.

Čudnim čudom Domenechova je stolica izdržala i Francuzi su krenuli u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u JAR-u. Svima je još tuga u srcu zbog Irske koju je gol Williama Gallasa nakon i iz aviona vidljivog igranja rukom Thierryja Henryja (vidio ga nije samo jedini koji ga je morao vidjeti, sudac Martin Hansson), neugodno je bilo i francuskoj javnosti, ali su šutjeli. Nakon izlijetanja u prvoj fazi Eura neodlazak na SP bio je posljednje što im je trebalo, ali nezadovoljstvo Domenechovim vođenjem momčadi, kako u svlačionici, tako i na tribinama, nezaustavljivo je bujalo.

Urugvaj je u prvom kolu izvukao 0:0 i dodao novog ulja na vatru, a sve je "otišlo u Honduras" na utakmici s Meksikom i poslije nje. Meksikanci su pobijedili 2:0, a nakon što je poluvremenu sasuo drvlje i kamenje na Domenecha, Nicolas Anelka je idući dan bio na prvom avionu kući. Domenech je bio izgubljen, igrači su stali na Anelkinu stranu, sljedeći dan odbili su trening, Domenecha je fizički napao jedan od pomoćnih trenera (Duverne), a da sramota bude još i veća, buna se odigravala uživo pred kamerama francuskih TV kuća. Domenech je spašavao što se spasiti dalo – malo toga jer Francusku je pobijedio i domaćin (2:1), a ni posljednji čin 59-godišnjaka kao izbornika ne služi mu na čast, odbio se, naime, rukovati s kolegom na drugoj strani Carlosom Albertom Parreirom.

Domenech je u javnosti odavno bio predmet ismijavanja, jedan Zizou je izjavio "Taj čovjek nije trener, a što je, nisam siguran", ali bojkot, ne izbornika nego nacionalnog dresa, doživio je osudu. Političari su grmjeli, predsjednik Nicolas Sarkozy je zahtijevao odlučne poteze i Anelka, Patrice Evra, Franck Ribery, Jeremy Toulalan i Eric Abidal kao kolovođe štrajka pozvani su da pred članovima Disciplinske komisije iznesu svoju obranu. Što god rekli, pomoći im nije bilo, pritisak javnosti bio je tolik da je do kazni neupitno moralo doći. Najgore je prošao Anelka koji je suspendiran na 18 utakmica, Ribery je dobio pet utakmica kazne, Evra tri, Toulalan jednu, a jedini koji je prošao nekažnjeno mada je odbio nastup protiv JAR-a bio je Abidal.

Buntovnici su kažnjeni, a Savez je bio zahvalan na činjenici da su i prije polaska reprezentacije na SP osigurali potpis novog izbornika. I to omiljenog Laurenta Blanca. Bivšem svjetskom i europskom prvaku bilo je jasno da je upao u "kašetu brokava", ali nije očajavao. Barem ne u javnosti. Prvu utakmicu na klupi posramljenih Les Bleusa bivši trener Bordeauxa, koji je sa Žirondincima prekinuo sedmogodišnju dominaciju Lyona, prijateljski susret protiv Norveške, odigrao je bez sva 23 igrača iz JAR-a i sa šestoricom debitanata u momčadi izgubio 1:2.

Ni prva utakmica za bodove nije donijela olakšanje. Upravo suprotno. Francusku je na startu kvalifikacija za EP 2012. usred Stade de Francea pred 76,395 navijača posramila Bjelorusija (0:1), ali četiri dana poslije u posljednjih 15 minuta utakmice protiv BiH u Sarajevu Francuska je krenula. Karim Benzema i Florent Malouda slomili su otpor Bosanaca, stroj pod čvrstom Predsjednikovom rukom se zahuktao i do danas se nije ohladio.

Francuzi su nanizali još i Rumunjsku (2:0) u kvalifikacijama, Englesku (2:1) i Brazil (1:0) u prijateljskim utakmicama, a Hrvatsku u utorak dočekuju nakon 2:0 na gostovanju u Luksemburgu. 90 minuta same utakmice bilo je za brz zaborav (strijelci su bili Mexes i Gourcuff), ali uvod u susret izazvao je zanimanje i izvan Francuske. Blanc je, naime, u kamp u Clairefontaineu prvi put nakon devet mjeseci od SP-a pozvao Riberyja i Evru u kampanju protiv kojih se uključila i ministrica sporta Chantal Jouanno, a navijači su se s više od 60 % glasova u anketi France Footballa izjasnili protiv njihovog priključenja momčadi.

Ribery se prošli ponedjeljak na konferenciji za novinare pravdao: "Prošla godina bila je košmarna i na igračkom i na privatnom planu" (skandal s maloljetnom prostitutkom dodatnno je ogorčio javnost, nap. a.). "Mučio sam se s ozljedama, napravio cijeli niz pogrešnih procjena, ukratko skrenuo sam s pravog puta. Nemilo sam iznenadio čak i šokirao javnost, povrijedio drage ljude i jedino što mogu reći je da mi je žao 'kao psu' i da ću učiniti sve da se čim prije iskupim za učinjeno."

Protiv Luksemburga je inicirao akciju za drugi gol, ali još više od same igre Bayernovog krila navijače je zanimao odnos s Gourcuffom. Kuloari kažu da je upravo Ribery počeo izolaciju veznjaka Lavova: Gourcuff se navodno ne uklapa, sin profesora nije ljubitelj noćnih izlazaka i ludih zabava, tih je i povučen, voli operu, a Ribery je odrastao u siromašnoj četvrti Boulogne-sur-Mera, uz oca radio na gradilištima i sušta mu je suprotnost. "Nismo niti ćemo ikada biti kućni prijatelji, ali laž je da ga želim izbaciti iz momčadi. Bitno je samo da pobjeđujemo, bilo s Gourcuffom u momčadi ili izvan nje", izjavio je Ribery, a Alou Diarra se s autoritetom privremenog kapetana (protiv Luksemburga prvi put je kapetansku traku ponio Samir Nasri) uključio u raspravu: "Za dobrobit Francuske njih dvojica moraju izgladiti odnos, jedino tako mogu zajedno funkcionirati i dobro je da se stvar pokrenula."

Ribery i Evra tek se moraju uklopiti u Blancov sustav, a igrači koji od rujna prošle godine nose Francusku u prvom su redu Benzema i Mexes: kad Benzema zabija Les Bleus ne gube, 12 puta dosad je probijao protivničke mreže i svih tucet utakmica Francuska je i pobijedila, a Mexes je, pak, u petak postigao svoj prvi gol za reprezentaciju i iz susreta u susret mediji ga proglašavaju najboljim pojedincem utakmice. Blanc širi krug potencijalnih reprezentativaca: Jeremy Menez (Roma), Kevin Gameiro (Lorient), Blaise Matuidi (Saint-Etienne), Laurent Koscielny (Arsenal) i Mamadou Sakho (PSG) u najužim su kombinacijama 45-godišnjaka.

Put ka iskupljenju je trnovit, oporavak je polagan, ali izgleda da su Francuzi na pravom putu. Domenech bi cijenio ironiju, čovjek je oduvijek bio Mislilac: prošlo je devet mjeseci od kaše koju je zakuhao i Francuska se pod Blancom iznova rađa.