Video: Čuvaju svoju, tresu tuđu mrežu

Mnogi su vratari poznati kao osobenjaci jer za stajati cijelu utakmicu na golu i uz povremenu šetnju naprijed, kada su suigrači u napadu, čovjek bi takvim trebao i biti. Osobito to vrijedi u slučajevima kada je utakmica dosadna i nema previše posla na vratima. Neki vratari zato taj problem rješavaju tako da se upute na drugi kraj terena i zabijaju pogotke. Takvi vratari još su veći osobenjaci i još malo "luđi" od ostalih. Uostalom, zašto bi se samo napadači zabavljali?

Brazilski vratar Rogerio Ceni nedavno je za svoj Sao Paulo zabio jubilarni 100. pogodak, a potom i svoj 101. Tim povodom navest ćemo neke od najpoznatijih vratara-strijelaca, popraćene nekim prikladnim snimkama kako biste se uvjerili u njihovo umijeće.

Rogerio Ceni (101)

Naravno, već spomenuti Rogerio Ceni prvi je junak naše priče. Ovaj 38-godišnjak zabio je 23. ožujka svoj 100. gol za Sao Paulo, čime je postao najboljim strijelcem među vratarima u povijesti što je prepoznala i FIFA. Također je i prvi vratar koji je zabio pogodak u Fifinom službenom natjecanju. Za Sao Paulo igra još od 1990. godine i za klub je nastupio 950 puta pa mu na preciznosti i postotku zabijanja može pozavidjeti i puno napadača. Osim toga skupio je i 17 nastupa za Brazil, bio je treći vratar reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2002. i drugi na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.

Ceni zabija za svoj klub iz jedanaesteraca, no pravi je specijalist za slobodne udarce i većinu je golova zabio upravo tako. Točnije, od 100 pogodaka 53 je zabio iz slobodnjaka. S obzirom na to da su mnogi brazilski igrači pravi stručnjaci u slobodnim udarcima još više dolazi do izražaja Cenijevo umijeće.

Jose Luis Chilavert (62)

Pri pomisli na vratare koji zabijaju pogotke mnogima na um prvo padne ime Josea Luisa Chilaverta. Ovaj ekscentrični paragvajski vratar zabio je ukupno 62 pogotka. Za razliku od Cenija promijenio je cijeli niz klubova pa je tako bio članom Guaranija, San Lorenza, Zaragoze, Velez Sarsfielda, Strasbourga, Penarola itd. Tri puta je bio proglašavan vratarem godine od Međunarodnog instituta za nogometnu povijest i statistiku. Poznat je i po svom temperamentnom ponašanju.

Rekorder je među vratarima po broju postignutih golova s bijele točke, na taj je način 45 puta svladavao protivničke čuvare mreže. Isto tako, prvi je i zasad jedini vratar koji je postigao hat-trick, a to se dogodilo 1999. godine kada je igrao za Velez Sarsfield. Rekorder je i po broju postignutih golova na međunarodnoj sceni zajedno s Reneom Higuitom. Čuvajući mrežu Paragvaja zabio je osam pogodaka. Treba reći da je pola od tog broja zabio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. godine, i to u ključnim utakmicama pa je tako pomogao svojoj momčadi da se plasira na svjetsku smotru. Osim po jedanaestercima, također je poznat i kao vrlo dobar izvođač slobodnih udaraca.

Dimitar Ivankov (42)

Ovaj bugarski vratar zabio je 42 gola što ga stavlja na treće mjesto vječne ljestvice vratara strijelaca. Počeo je u bugarskom Levskom, otkud je preko turskog Kayerispora došao u drugi turski klub, Bursaspor gdje i danas brani i s kojim je prošle godine osvojio tursko prvenstvo. Najviše je golova, njih 25, zabio za Levski, a za svaki od dva turska kluba još po šest. Poznat je kao miran i dobar izvođač kaznenih udaraca i najveći broj golova postigao je upravo tako. Osim toga poznat je i po umijeću branjenja istih. Ima zanimljiv stil izvođenja jedanaesteraca, zalet uzima zatvorenih očiju koje otvara tik pred udarac kako bi na taj način prevario protivničkog vratara. Za Bugarsku je nastupio 63 puta, ali nije zabio nijedan pogodak. Od reprezentativnog nogometa oprostio se 2010. godine.

Rene Higuita (38)

Još jedan ekscentrični vratar, rodom iz Kolumbije, 38 puta je tresao protivničke mreže. Promijenio je dosta klubova, a najviše je vremena proveo u kolumbijskom Atletico Nacionalu. Osim po postizanju golova bio je poznat i po svom osebujnom izgledu, velikoj "afro" frizuri i brkovima te po Scorpion kicku. To je Higuitin izum, a znači skok prema naprijed na ruke i obranu udarca s petama u zraku. Osim toga, ponekad nije htio previše stajati na golu pa je često znao ići prema naprijed i pokušavao što više sudjelovati u igri što mu je znalo zadavati probleme - u smislu primljenih pogodaka. U skladu s tim ponašanjem stekao je i nadimak El Loco, u prijevodu "luđak".

Poput Chilaverta za Paragvaj, dosta je zabijao i za Kolumbiju, pa tako s paragvajskim vratarom dijeli mjesto rekordera po broju golova za reprezentaciju. U 68 nastupa za svoju zemlju osam je puta bio strijelac. Osim po nogometu na naslovnice je dolazio i zbog povezanosti s kriminalom i uživanjem kokaina.

Jorge Campos (38)

Meksički vratar koji je 38 puta je tresao protivničke mreže također je bio "na svoju ruku". Najveći dio karijere proveo je u meksičkom Pumasu. S obzirom na nizak rast (visok samo 168 cm), od početka je bio predodređen da bude drugačiji. Svojom je brzinom reakcije i akrobatskim stilom branjenja nadoknađivao nedostatak visine. Za razliku od do sada nabrojanih mu kolega, još je više volio zabijati iz igre i priključivati se svom napadu kada god je mogao. Za vrijeme svoje klupske karijere treneri bi ga tijekom utakmice znali premjestiti i u napad gdje se dobro snalazio.

Osim po golovima i akrobatskim obranama Campos je poznat i po svojim dresovima koji su gotovo uvijek bili u blještavim bojama, vjerojatno kako bi zaslijepili protivničke igrače. Za razliku od Chilaverta i Higuite, iako je za Meksiko nastupio čak 130 puta, nijednom nije zabio u nacionalnom dresu.

Hans Jörg Butt (32)

Ovaj 36-godišnji njemački vratar nastupa za Bayern, a prije toga branio je boje Bayer Leverkusena, HSV-a i Benfice. Poznat je po dobrom izvođenju najstrože kazne pa se tako na taj način čak 32 puta upisao u listu strijelaca. Neke od tih pogodaka zabijao je za svoje klubove u važnim utakmicama u Ligi prvaka. Za reprezentaciju Njemačke nastupio je četiri puta.

Peter Schmeichel (13)

The Big Dane ("Veliki Danac") smatra se jednim od najboljih vratara u povijesti. Najbolje dane svoje karijere proveo je u Manchester Unitedu, s kojim je osvojio sve titule koje su se mogle osvojiti (Premier liga, FA Kup, Liga prvaka, Carling Kup). Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku uvrstio ga je među deset najboljih vratara u 20. stoljeću. Uvršten je u englesku Kuću slavnih, a FIFA ga je uvrstila među 125 najvećih živućih nogometaša. Još uvijek drži rekord po postotku sačuvane prazne mreže s 42 posto utakmica u kojima nije primio pogodak. Za Dansku je nastupio 192 puta, više od bilo kojeg drugog danskog igrača, a 30 puta je nosio kapetansku vrpcu svoje zemlje. S Danskom je bio europski prvak 1992. godine.

Ovaj veliki vratar volio je u zadnjim trenucima utakmica, kada je njegova momčad gubila, doći u protivnički šesnaesterac i samom svojom pojavom zbuniti protivničke obrane, a po mogućnosti i zabiti gol. To mu je i uspjelo, čak 13 puta. Tako je i u slavnom finalu Lige prvaka 1999. godine protiv Bayerna bio prisutan u bavarskom šesnaestercu te pomogao svojim suigračima da preokretom u sudačkoj nadoknadi osvoje elitno klupsko natjecanje na svijetu.

Treba spomenuti i njemačkog 41-godišnjeg vratara Jensa Lehmanna koji se nedavno vratio aktivnom igranju i to potpisavši ugovor s jednim od svojih bivših klubova, Arsenalom. Lehmann je poznat kao prvi vratar koji je zabio gol iz igre u Bundesligi, igrajući za Schalke protiv Münchena 1860. Osim tog spomenutog, u karijeri je zabio još jedan, također za Schalke, u velikom derbiju protiv Borussije Dortmund.

Hrvatska i susjedstvo

Što se tiče hrvatskih vratara jedini koji zaslužuje spomen je sadašnji drugi vratar reprezentacije i čuvar mreže Tottenhama, Stipe Pletikosa, koji je igrajući za Hajduk četiri puta zabijao s bijele točke. Što se tiče bližih susjeda, treba spomenuti Dragana Pantelića koji je, među ostalim klubovima, igrao za Radnički iz Niša i Bordeaux. Ovaj srbijanski vratar u listu strijelaca upisivao se 26 puta.

Za kraj i malo povijesti. Prvi vratar za kojeg je poznato da je zabio pogodak je Charlie Williams, kojem je to u dresu Manchester Cityja protiv Sunderlanda uspjelo 1900. godine, nakon ispucavanja lopte iz svojeg kaznenog prostora. Od tada su, čini se, vratari zaključili da im nije zabranjeno ponekad se naći i u suparničkom dijelu terenu i osjetiti slast zabijanja pogodaka.

Foto: www.wikipedia.org