Sezona ponavljanja pogrešaka

Sezona 2009./2010. opalila je bolan šamar društvu iz Ulice pjesnika te se u novu ušlo bez striktnog plana vezanog za poziciju koja se mora dohvatiti. Nju je, objasnio je tada Ivo Šušak, trebala otkriti igra kroz prvih desetak kola. Nekadašnji strateg Pjesnika uspio je, za vrijeme svog boravka u Kranjčevićevoj, momčadi vratiti samopouzdanje i bijeli su u tom periodu bili najugodnije iznenađenje.

Stanje na ljestvici nije se promijenilo niti nakon neočekivane, a opet tako tipične za HNL, promjene na klupi. Uslijedila je najuvjerljivija domaća predstava - 3:1 pobjeda nad Rijekom, ali i slavlje u Koprivnici od kuda su se zagrebaši proteklih godina redovito vraćali bez bodova. Susret 13. kola u kojem su ugostili Vinkovčane bio je njihovo biti ili ne biti što se tiče zadržavanja u društvu najboljih.

Nakon poraza protiv direktnog protivnika za četvrtu poziciju bijeli su krenuli starim putem. Ranije vraćeno samopouzdanje brzo je zamijenila dobro poznata nesigurnost i do kraja jesenske polusezone momčad Luke Pavlovića na svom je terenu uspjela izgubiti i od Hrvatskog dragovoljca i od Istre, dva najslabija sastava prvenstva. Iako je sezona ponovno bila bogata lošim rezultatima, upravo su ove dvije utakmice najveće ovosezonske sramote zagrebaša. Samo s tih šest bodova koje su morali osvojiti, a pogleda li se stanje na ljestvici nakon svih odigranih kola, umjesto drhtanja do samog kraja mogli su biti na visokom šestom mjestu.

Situacija se na bolje nije promijenila niti nakon odrađenih priprema, istina, za neka su izdanja Pjesnici trebali biti nagrađeni bodovima, no ukupna slika o momčadi nije postajala bolja. Tokom jeseni mnoge je, pa tako i njih same, zanimalo u kojem bi se smjeru kretao rezultat da primljeni pogoci ne stižu u tako ranoj fazi susreta. Proljeće je po tom pitanju donijelo pomak, no i novi problem. Uspjeli su se bijeli riješiti jednog problema, a već je stigao novi - ostvareno vodstvo prokockali bi više nego lagano i po nekoliko puta na istoj utakmici.

Posljednji dvoboj sezone, ovoga puta biti ili ne biti po pitanju prvoligaškog statusa, preslika je svega što se kroz nju događalo. Nevjerojatne pogreške u obrani, još nevjerojatniji promašaji, uzdrmana vratnica kao znak nedostatak sreće i inspiracija Ivana Krstanovića - glavni su motivi s kojima se može opisati čitava sezona, ne samo gostovanje u Sigetu.

Pozitivno

Kada momčad dvije godine za redom vodi bitku za opstanak u društvu najboljih teško je naći pozitivnih elemenata. No baš kao i prošle godine i ove je Kranjčevićeva dala najboljeg strijelca lige. Krstanović je s 19 pogodaka najzaslužniji za Zagrebov spas, ali osim pogodaka, u kojima mu baš nitko nije mogao parirati (drugi strijelac kluba Jurendić postigao je četiri), iz konkurencije svojih suigrača iskočio je i požrtvovnošću. U Sigetu je, slikovito, pustio i krv za momčad te razbijene glave završio svoj put u bijelom dresu. Šanse da 28-godišnji napadač ostane svedene su tek na teoretsku mogućnost.

Pozitivno je i, u odnosu na velik broj klubova koji jedva spajaju kraj s krajem, funkcioniranje kluba izvan okvira prve momčadi. O neblokiranom računu sanjaju mnogi drugi prvoligaši, kompleks u Veslačkoj daje sve uvjete za vrhunski rad, mlađe selekcije postižu vrijedne rezultate i najmanje bi pošteno bilo prema njima da je klub izgubio status prvoligaša.

Negativno

Možda klub, pozivajući se na tradiciju i sve spomenuto što je u njemu ispravno postavljeno, ne zaslužuje napuštanje prvoligaškog ranga, ali neki pojedinci, čak više pristupom nego kvalitetom nisu zaslužili dobiti još jednu priliku. Već se dvije sezone kroz razne klupske analize kao glavni problem provlači pritisak s kojim se mladi igrači teško nose. Neki od njih, prije svega Šovšić i Abdurahimi kao igrači od kojih se najviše očekuje, u posljednje su dvije sezone odigrali više od 50 utakmica, a pozitivne reakcije i dalje nema; nisu naučili ništa, ili vrlo malo, iz ranijih pogrešaka. Talent i ideja koju posjeduju malo znači ukoliko griješe u najosnovnijim stvarima.

Kada je igra u pitanju, bijelom društvu kronično nedostaje koncentracije i odgovornosti, a to u pitanje dovodi i motiv. Mnogi će Krstanovićevu požrtvovnost izjednačiti s velikom željom za odlaskom, no to je stvarnost većine klubova, ne samo Zagreba. Nedostatak odgovornosti, bilo njena preuzimanja u situacijama pred protivničkim vratima, bilo u kompletnom odnosu daje sliku nezdrave momčadi. U ozbiljnoj momčadi nedopustivo je nakon izgubljene lopte stati i čekati da suigrač riješi problem. Tako Pjesnici nikada neće postati ratnici, a pomoći im neće niti nedostatak javnih kritika od strane trenera nakon vidljivo loših predstava.

Bijeli su sezonu završili na pretposljednjem mjestu ako se u obzir uzmu osvojeni bodovi u Kranjčevićevoj, a dobar dio "zasluga" za to ide i na račun sterilne domaće tribine. Čak i kada bi se na njoj skupio veći broj gledatelja od godišnjeg prosjeka teško su zagrebaši dobivali podršku kakvu imaju nogometaši Karlovca, Intera, Zadra (…), podršku običnog dijela gledateljstva. Tako je Krstanovićev pokušaj animiranja tribine na susretu s Hajdukom, nakon što je postigao pogodak za 2:2, za reakciju dobio tek kratkotrajni pljesak. U takvoj atmosferi Kranjčevićeva svima postaje omiljeno gostovanje.

Istaknuli su se

Osim iza Krstanovića pozitivna je sezona i iza Matea Pavlovića, jedinog iz skupine mladih igrača koji su nastavili napredovati. Njegov kolega iz posljednje linije u prvom dijelu prvenstva, Vedran Celjak, za svoje je dobre predstave već nagrađen inozemnim transferom. Krstanović je uvjerljivo najbolji strijelac kluba, dok je Jurendić uz četiri pogodaka i propuštene posljednje susrete zadržao naslov najboljeg asistenta. Iako se od njega očekivalo puno više u realizatorskom smislu, ali i veća minutaža, Argentinac Chiavarini, postigao je dva važna pogotka od kojih je onaj posljednji donio spas.

Utakmica sezone

I ove je sezone bilo utakmica u kojima su zagrebaši ostajali bez zasluženih bodova, no bez obzira na njih dovoljno o završenom prvenstvu govori činjenica da Zagreb gotovo da nema utakmicu koja je bila odlična po svim referencama. Negdje je izostao rezultat, bilo je i dvoboja u kojima se slavilo, a to nije odgovaralo stanju na terenu (prije svega susret petog kola protiv Intera), negdje je stručni stožer mogao biti zadovoljan izvedbom u obrani, a negdje u napadu, ali rijetko je kada sve štimalo. Gostovanje u Zaprešiću možda je najsvjetlija točka bijele sezone. Zagreb je slavio zahvaljujući dvama pogocima Josipa Jurendića (čiji se izostanak u završnim susretima poprilično osjetio), a s druge je strane mreža ostala netaknuta.

Iznenađenje sezone

Dvije promjene obilježile su posljednju sezonu. Prvo je klupu bijelih, nakon svega sedam kola, napustio Ivo Šušak, a zatim je na proljeće uslijedila i promjena na vratima. Jednog od najboljeg pojedinaca prvoga dijela, Hrvoja Višića, u nastavku prvenstva zamijenio je Goran Bašić. Bašić je priliku dobio nakon što je bolje odradio pripreme, no ono što je pokazivao u službenim utakmica trebalo je biti jače od nekoliko obranjenih kaznenih udaraca u prijateljski susretima. Vratarska pozicija specifična je po svojoj osjetljivosti i iako ga se nakon prve pogreške nije željelo vraćati na klupu kako ne bi izgubio i preostalo samopouzdanje daljnjih pogrešaka bilo je previše za toliko povjerenja koliko je dobio.

Presuda

Iza Zagreba nalazi se druga u nizu sezona koja je potpuno poražavajuća za klub puno većih ambicija od pukog preživljavanja. I iduće prvenstvo u Kranjčevićevoj će se gledati prva liga, no najviše zahvaljujući tome što je bilo i slabijih momčadi od neuvjerljivog i nekonstantnog Zagreba. Utakmice u kojima se igralo bolje nego što rezultat sugerira prve će se zaboraviti i iako su svoje prve sezone na okupu, s osvojenim petim mjestom, pokazali da ima nešto u njima, nogometna javnost nije uvjerena da se i iduće sezone neće ponavljati isti scenariji.

Pripreme za novu sezonu u Veslačkoj počinju 15. lipnja, a do tada bi stručni stožer morao znati s kojim će snagama raspolagati. U bijelom kadru očekuju se brojne promjene, gotovo pa novi početak iz temelja, a ostaje vidjeti hoće li ovoga puta biti pronađena točna formula, dobar balans mladosti i iskustva. Za sada je poznata tek situacija sa stoperom Vedranom Ivankovićem koji je dobio slobodne ruke i nastavlja niz igrača koji su otišli bez odštete.