U Maksimiru sve po starome

Na internetskom portalu nismo previše ograničeni prostorom, no potrajalo bi kada bismo sve iole zanimljivije događaje, utakmice, konferencije za novinare, istupe, afere i skandale Dinamove sezone 2010./2011. kronološki redali jedan za drugim.

Kada je sezona započela, Mario Mandžukić bio je glavni igrač, Velimir Zajec trener, BBB su navijali sa sjevera, a Zdravko Mamić bio je izvršni dopredsjednik.

U međuvremenu, proigrao je Sammir, pojavio se Vaha, Dinamo je proslavio od nekih osporavani 100. rođendan, ostao je bez najvjernijih navijača koji su u bojkotu kluba dok god mu je na čelu Zdravko Mamić, koji je u svojoj tituli otpisao "do" i postao - izvršni predsjednik. Mamići su bez ogrebotina preživjeli aferu oko namještanja utakmica koja se, po tko zna koji puta, prigodno pojavila baš uoči važnih susreta maksimirskog sastava.

Dinamo je u medijima češće bio zbog svega što se događalo izvan travnjaka nego onoga na njemu. Od Mamićevih novih ispada koji će ostati ovjekovječeni na youtubeu, preko Sammirovog nestašnog mladenačko-brazilskog duha do ove završne sapunice s odlaskom Vahida Halilhodžića, u kojoj zbog novca niti jedna strana nije htjela priznati da želi "razvod" iako je to svima bilo jasno, Dinamo je opet bio noćna mora bilo kojeg PR-ovca.

S druge strane, na terenu je bilo korektno, ne i više od toga. Dinamo je očajno krenuo sa Zajecom - jedva je spasio 5:1 protiv Luke Koper, potom je na jedanaesterce ispao od moldavskog Šerifa ponovno se oprostivši od Lige prvaka prije 4. pretkola. Rijetko kada je promjena trenera tako promijenila krvnu sliku momčadi - dolazak cijenjenog i skupog Vahida Halilhodžića preporodio je Dinamo koji je uvjerljivo ušao u Europsku ligu, dostigao i preskočio Hajduka u HNL-u i potom odigrao najbolju europsku utakmicu u 10 godina, pobijedivši Villarreal s 2:0.

Sammir je bio pokretačka snaga tog dobrog rujanskog i listopadskog Dinama, iznimno se dobro uklopio portugalski stoper Tonel, na početku je briljirao Ante Rukavina, dobru jesen odigrao je i kapetan Igor Bišćan, a prigodu na vratima izvrsno je iskoristio Ivan Kelava.

Dinamo je u tom periodu "vratio stvari na svoje mjesto u HNL-u", a s četiri boda u dva susreta s Club Bruggeom stigao je do najbolje šanse za europsko proljeće svih ovih godina. No, poraz od PAOK-a u posljednjem kolu Europske lige rezultatska je mrlja na inače lijepu rezultatsku jesen Modrih.

Proljeće je bilo - dosadno. Dinamo je brojnim 1:0 pobjedama, uz ne posebno dopadljivu, ali opet, dovoljno dominantnu igru, ekspresno pobjegao konkurenciji, a u jedinim utakmicama koje su imale nekakvo značenje, Modri su odigrali dosta dobro - protiv Hajduka u prvenstvu, protiv Belupa i Varaždina u Kupu.

Na kraju je sezona završila slično kao i prethodna, samo što Kruno Jurčić ovoga puta nije otišao s klupe već se na nju vratio. Pa će s godinu dana odmaka imat opet prigodu učiniti ono što jednom nije uspio - uvesti Dinamo u Ligu prvaka, ovoga puta u statusu nositelja kroz sva pretkola.

Pozitivno

Dinamo je osvojio dvostruku krunu i opet je igrao Europsku ligu - to su postali Dinamovi minimalni standardi i dok god su oni zadovoljeni, sezona se može ocijeniti korektnom. Nakon "sumnjivog" starta pod Zajecom i Hajdukove euforije, iz današnje perspektive mora se ocijeniti pozitivnom i činjenica da se razlika između dva rivala opet čini golemom, kako u igračkom, tako i u organizacijsko-financijskom smislu. Dinamo je dobro kupovao i trgovao, opet se fino posložio za budućnost, ima eskponate koje može prodati i od kojih onda može živjeti, ali ima i mladiće koji mogu nastaviti istim putem.

Negativno

Ponovno nije napravljen europski iskorak (Liga prvaka ili proljeće u Europskoj ligi) iako je Dinamu puno toga išlo na ruku. Ispadanje od Šerifa definitivno je velik neuspjeh Velimira Zajeca, baš kao što je i "ćorak" protiv PAOK-a nešto za čime može žaliti Vahid Halilhodžić. Osim Vrsaljka i Tomečaka, Vaha nije uspio etablirati druge mlade igrače iz škole u prvom sastavu. Proljeće je bilo idealna šansa za Kramarića, Šituma, Kovačića i Barbarića, no nitko od njih ne može se pohvaliti velikom minutažom.

Istaknuli su se

Milan Badelj bio je najkonzistentniji i gledano iz te perspektive najbolji Dinamov igrač ove sezone, no prvo ime ipak je Sammir. Dinamova sezona definirana je na jesen, a Sammir je tada bio daleko najbolji igrač Dinama i lige, najbolji strijelac, najbolji asistent, neuhvatljiv u driblingu, vješt u realizaciji, kreativan u organizaciji igre. Bio je sve što je Mamić godinama vjerovao da može biti. Na proljeće su ga mučile ozljede i problemi s izlascima (manjkom motivacije za ozbiljan rad), pa je jedan od najvećih zadataka Krune Jurčića - vratiti Sammira u pravi ritam. Dobrim igrama istaknuli su se i pridošlice Tonel i Beqiraj, u jednoj manjoj mjeri i Ademi i Slyvestr. Reprezentativnu formu pokazivao je Kelava, a šteta je što je Rukavina splasnuo nakon sjajnog starta.

Utakmica sezone

Nekoliko je utakmica definiralo Dinamovu sezonu, na dobar ili loš način. Tko zna o čemu bi, primjerice, danas pisali da je Dinamo zabio jedan jedanaesterac više protiv Šerifa. Ali ako govorimo o najboljoj utakmici sezone, to je zaista lagano - Dinamo je protiv Villarreala pružio svoju najbolju europsku partiju još od kraja devedesetih i dva nastupa u Ligi prvaka - u potpunosti je nadigrao i s dva lijepa pogotka zasluženo pobijedio kasnijeg polufinalista Europske lige i četvrtoplasiranu momčad Primere.

Iznenađenje sezone

Može li bilo što u vezi Dinama danas još iznenaditi? Rezultatski su podjednako velika iznenađenja trijumf protiv Villarreala i ispadanje od Šerifa, dok Mamićevi dobri (kupovine i prodaje igrača) i loši potezi (ponašanje) teško mogu biti svrstani pod iznenađenja.

Presuda

Bez obzira na toliko različitih i nepredvidljivih događaja, možemo reći kako je u Maksimiru "sve po starom". Dok se izvan terena uglavnom traže negativnosti (a Mamić svrsrdno pomaže tu medijsku potjeru), Dinamo je i dalje nogometno, organizacijski i financijski miljama ispred ostatka zemlje. Štoviše, usprkos svim problemima, ove su godine Modri tu razliku još povećali, osvježili momčad mladim snagama za budućnost. Ako što znači Dinamu, bližim se čini modri iskorak u Europi nego kraj dominacije u HNL-u...