Ovo je bolji scenarij za Dinamo

S obzirom da sam nedavno kolumnu naslovio "Rezultat je direktor svemira", bio bih licemjer kada bih u prvi plan ovog komentara stavio bilo što osim rezultata.

Od 30 klubova u ovoj fazi natjecanja, Dinamo je ostvario Top 5 rezultat. U gostima je uvjerljvije slavio tek Rubin kod kijevskog Dynama, istim rezultatom poput Dinama trijumfirala je Wisla kod Litexa, a podjednako blizu prolaza su Twente i Benfica koji su sa po 2:0 kod kuće svladali Vaslui odnosno Trabzonspor. U svim ostalim parovima konačni ishod puno je teže predvidjeti, a u lošijim situacijama od Dinama nalaze se i klubovi poput Rangersa, Rosenborga, Panathinaikosa, Partizana, Maccabija, Standarda, Züricha ili spomenutih Kijeva i Trabzonspora.

Naravno, nisu svi igrali s jednako kvalitetnim protivnikom, no kada u 15 utakmica tek tri budu završene s više od jedan razlike, vrlo je jasno kako je "sve to tu negdje". Osim para Dynamo - Rubin i djelomično Benfica - Trabzonspor (jer Turci su u velikim problemima), nitko tu posebno ne odskače, pa tako ni Dinamo i Helsinki.

Ovakav pozitivan rezultat sigurno bi u Dinamu potpisali prije utakmice. Pobjeda, i to s dva postignuta pogotka, garantira Dinamu ulogu velikog favorita u uzvratu. Finci će morati jurnuti - što, istina, odgovara njihovom stilu igre - ali na svom Maksimiru, na "normalnoj" travi, pred svojim navijačima, Dinamo bi to morao znati kazniti.

Dinamu se ne može osporiti zasluženost pobjede, no i da je Helsinki slavio s 2:1, ne bi bilo nezasluženo. Radilo se, naime, o takvoj utakmici - Dinamo se samo u određenim periodima nametnuo kao očigledno kvalitetnija momčad u posjedu lopte, dok su s druge strane Finci pokazali da možda nemaju "šmekere", ali da znaju stvarati prigode i da mogu biti opasni jer s dosta igrača ulaze u završnicu.

Dinamo je imao svojih nes(p)sretnih trenutaka (očigledan primjer je primljeni pogodak), ali imao je i Helsinki koji je uzvratio Kelavi uslugu još direktnijom pogreškom. Helsinki je stvorio poneku izglednu prigodu više (Kelava se tu dobro iskupio pokazavši opet koliko je bolji na crti nego izvan nje), a Dinamo se pokazao fizički moćnijim protivnikom jer su Finci pred kraj oba poluvremena "disali na škrge" iako su u puno jačoj natjecateljskoj form od Modrih.

Tako je svakoj momčadi pripao poneki segment igre, a u svemu se na kraju očito bolje snašao Dinamo. S obzirom koliko smo puta viđali drugačiji scenarij - gdje smo Dinamo hvalili za igru, a proklinjali lošu sreću ili krivili suca ili lamentirali o nekoj individualnoj pogreški - sasvim je lako prihvatiti i drugačiju skriptu. U kojoj Dinamo možda ne igra dobro, ali je rezultat upravo takav, dobar.

No, istini za volju, ovaj "možda" lako smo mogli izbaciti iz prethodne rečenice, jer se s konstatacijom da Dinamo ne igra dobro uglavnom slaže i Krunoslav Jurčić iako on to neće baš tako direktno reći. Dinamov trener najzadovoljniji je bio nakon 0:0 u Bakuu gdje je momčad odigrala kako je priželjkivao, ali je u ostale tri utakmice i sam priznao da nije sve štimalo. Nakon 3:0 s Neftčijem u Zagrebu Jurčić je znao da je rezultat možda i predobar, nakon Intera je izjavio da pristup nije dobar, a nakon Helsinkija je priznao kako nekim segmentima igre nije zadovoljan te da je nedostajalo brzine i pravovremene reakcije u nekim trenucima.

Što to vide i Jurčić i ljubitelji Dinama, a da nije dobro?

Za početak, iako je primio samo jedan gol u četiri utakmice, Dinamo nije obrambeno djelovao čvrsto, disciplinirano i organizirano kao pod vodstvom Vahida Halilhodžića. Vida je čak sasvim solidno zamijenio Igora Bišćana i brzo se uklopio, no osim što Tonel još nije u prošlogodišnjoj formi, prilično "curi" po oba boka. I dok je to očekivano na lijevom gdje Ibanez nije ni blizu toga da ispravi svoje nedostatke, zabrinjavajuće je da i na mjestu koje okupira reprezentativac Vrsaljko ima zbunjenosti, rupa, loših dogovora tko koga pokriva. Jedini primljeni pogodak ide uvelike na dušu Kelavi, no Dinamova "jedinica" već je u Helsinkiju ispravila tu pogrešku s nekoliko odličnih obrana.

Vezna linija najviše varira - ima dobrih perioda igre, gdje se lopta kvalitetno drži, no češće Dinamo ostaje bez strpljenja i bez ideje. Milan Badelj i Sammir ne igraju još spektakularno, ali igraju dobro - na svom kontu imaju po jedan važan pogodak, a od njih ipak polaze skoro sve opasne akcije Dinama. Jerko Leko nije u poziciji dati takav doprinos prema naprijed, ali na njemu je zbog romba velik teret u defenzivnom bloku i odrađuje ga korektno.

Najslabija karika u tom lancu je Mehmed Alispahić. Vjerojatno je nepravedno suditi na temelju četiri utakmice, jer za Alispahića je ogroman korak doći iz Šibenika u Dinamo, a također se radi o relativno mladom igraču, no Mateo Kovačić pokazao je više od njega do sada i to postaje prva ozbiljnija dilema u Jurčićevom prvom sastavu.

Napadači su za sada poput Dinama - ukupni učinak nije loš, ali igra nije najbolja. Usprkos Krstanovićeva dva pogotka protiv Neftčija, više je dobroga u igri napravio Fatos Beqiraj. Krstanović još ne pokazuje zašto bi ga se dovodilo u kontekst hrvatske eprezentacije, nije dovoljno brz, a konstitucijom ne dominira, čak niti u zraku bez obzira na svoju visinu. Primjera radi, usprkos negdje 20-ak kornera izvedenih upravo prema njemu, Dinamo na taj način još nije stvorio niti jednu šansu. Najproduktivniji od napadača zasad je Ante Rukavina koji je s pogotkom i dvije lijepe asistencije pokazao prije svega svoj nogometni dar i fini osjećaj, no kod Rukavine se još uvijek osjeća nedostatak samopouzdanja pa njegovi potezi, njegove kretnje, njegovi udarci i driblinzi jednostavno nisu dovoljno odlučni.

Od osam žutih kartona barem polovica bila je nepotrebna, a to je nedisciplina koja može Dinamo skupo koštati - primjerice, samo u Helsinkiju Ibanez i Beqiraj "požutili" su bezveze, jedan jer je simulirao prekršaj, a drugi jer je s gubitkom lopte izgubio i živce pa je po nogama dobio suparnički branič. Sve to puno bliže protivničkom golu nego Dinamovom.

Jurčić je i u ovo malo utakmica često pogodio s izmjenama, što je s jedne strane dobar znak, ali što istodobno sugerira kako njegova prva momčad, koju je odredio u ranoj fazi priprema, možda i nije najbolji izbor.

Već na papiru očigledno je kako je Dinamo s takvim kadrom prilično spora momčad, a praksa je to potvrdila. Nedostaje, posebno u napadu i po krilima, brzine i hitrine, igrača koji svojim kretanjem stvara prostor. Upitnik se nameće nad relativno teškaškim napadačkim dvojcem, jer vjerojatno nije slučajno da je Dinamo efikasniji i opasniji kada je na terenu bilo koja druga kombinacija osim Krstanović-Beqiraj.

Pitanje je i je li mjesto desnog veznog u rombu idealno za Badelja, pitanje je hoće li Dinamo moći i protiv ozbiljnijih momčadi od Helsinkija igrati samo s Jerkom Lekom kao osiguračem ispred obrambene linije, pitanje je kako će u takvom sustavu Dinamu od pomoći biti brzina Tomečaka ili Slyvestra. Svakako je i pitanje kada će Cufre preuzeti Ibanezovo mjesto u obrani, kao i kako Jurčić namjerava kompenzirati činjenicu da će tada Dinamo biti još neopasniji po lijevoj strani jer ni Cufre prema naprijed nije posebno kvalitetan.

Brojnost ovih upitnika sugerira kako će Krunoslav Jurčić morati uskoro preispitati neke svoje odluke. Sustav očigledno neće mijenjati, to je uvježbavao i taj romb će Jurčiću donijeti ili slavu ili cipelu, ali određene korekcije u sastavu i načinu igre bit će potrebne. Jer iako će eventualnim prolaskom Helsinkija Dinamo ostvariti jedan važan rezultatski cilj, Modri imaju još itekako važnih ciljeva - napasti Ligu prvaka, potom ili u nju ući ili odigrati važnu ulogu u skupini Europske lige, osvojiti novi naslov prvaka Hrvatske, ali i privući svojom igrom što više gledatelja na tribine.

Dinamo u odnosu na lani ima četiri nova prvotimca, a kako nitko nije napustio klub, logika nalaže da se radi o jačoj momčadi od lanjske. I stoga je razumljivo da svi, od navijača preko medija do ljudi u klubu, očekuju i bolju igru od lanjske.

Jurčić to zna, zato ne pliva u samozadovoljstvu što je Dinamo ostvario najbolji rezultat u ovoj fazi natjecanja.

Helsinki je malo nekonvencionalna momčad u odnosu na one s kojima Dinamo inače igra, i zato može biti opasan u uzvratu. Ne treba zaboraviti da je i u protekle dvije godine Dinamo bio favorit nakon prvih utakmica, samo da bi doma sve pokvario lošim izvedbama. Jurčiću bi posebno važna morala biti lekcija koju je sam naučio protiv Red Bulla, kada je išao braniti 1:1, a na kraju je izgubio i utakmicu i respekt dobrog dijela navijača.

Za tjedan dana to mora biti drugačije. Jurčić opet ima prigodu, još bolju - jer ima bolju momčad, bolji rezultat i slabijeg protivnika - da te gledatelje impresionira i da im pruži jedan Dinamo koji će sa samopouzdanjem, idejom, kvalitetom bez problema apsolvirati Helsinki, jednu dosta slabiju momčad od Red Bulla, a vjerojatno i od Šerifa. I sigurno slabiju od Dinama.

Preduvjeti za prekrasnu nogometnu jesen su tu. Dinamo ima rezultat. Dinamo ima puno potencijala u svojoj momčadi, ima dugačku klupu za HNL. Ima čak i dobru atmosferu oko kluba, pa i taj "popravljeni" stadion. Za divno čudo, čak ga ide i sreća, od one u ždrijebu do one u utakmicama.

Prilika je tu.