Na noge pehistima velikih natjecanja

Povijest škotskog reprezentativnog nogometa seže u pretprošlo stoljeće. Reprezentacija je osnovana 1872., iste godine kad i engleska, a savez je počeo s radom godinu potom. Ove dvije zemlje odigrale su i prvu međunarodnu utakmicu 30. studenog 1872. na igralištu Hamilton Crescent u Glasgowu pred 4.000 ljudi, a završilo je bez pobjednika i bez pogodaka.

Reprezentativna aktivnost u idućih 40 godina vezala se isključivo za odigravanje utakmica sa susjednim državama; Engleskom, Walesom i Irskom. 1883. ustanovljeno je i Britansko prvenstvo, a utakmice s Englezima bile su osobito napete, što je brzo prouzročilo veliko rivalstvo te dvije zemlje.

Škoti su ovo prvenstvo osvajali u 24 navrata, a još su 17 puta dijelili prvo mjesto s nekom reprezentacijom. Posebno se pamti pobjeda na Wembleyju od 5:1 nad Engleskom 1928. godine, zbog čega je reprezentacija dobila naziv Wembley Wizards odnosno Čarobnjaci s Wembleyja. U prvoj utakmici s neotočkom ekipom svladali su Norvežane 7:3 u Bergenu 1929. godine.

Nepoštivanje Fifinih odredbi koje su se ticale amaterskih igrača u reprezentaciji Škotskoj je, uz ostale susjedne države, donijelo nemogućnost ulaska u krovnu svjetsku nogometnu organizaciju do 1947., kada je na Hampden Parku, stadionu na koji su se preselili još 1876. te ostali do današnjih dana, odigrana "pomirbena utakmica" momčadi Ujedinjenog Kraljevstva i selekcije ostatka svijeta.

Nakon primitka u Fifu Škoti su konačno dobili priliku nastupiti i na svjetskim prvenstvima. Prvo za koje su se borili bilo je ono 1950. u Brazilu. Iako su drugim mjestom na Britanskom prvenstvu osigurali nastup na svjetskoj smotri, nogometni savez odbio je takvu mogućnost radi - zamislite - obećanja prije starta kvalifikacijskog turnira da će tamo ići samo ako ga osvoje. Isti se scenarij dogodio i četiri godine poslije, no ovaj su put ljudi iz saveza odlučili ne ponoviti takvu glupost.

Izbornik reprezentacije na smotri 1958. trebao je biti legendarni Matt Busby, no zbog ozljeda zadobivenih u zrakoplovnoj nesreći u Münchenu s Manchester Unitedom, taj je posao prepustio pomoćnom treneru.

U šezdesetim se godinama Škotska okitila naslovom neslužbenih svjetskih prvaka. Točnije, to je bilo 1967., godinu nakon što su njihovi južni susjedi osvojili svjetski naslov uz gol Geoffa Hursta za koji se još i dandanas raspravlja je li zaista bio gol. Škoti su prvake ugostili na svom terenu i slavili s 3:2 uz golove Dennisa Lawa, Bobbyja Lennoxa i Jima McCallioga.

Unatoč slavnoj pobjedi, na svjetsko su prvenstvo čekali do 1974. i Njemačke u kojoj im je prolaz iz prve faze natjecanja pobjegao za jedan jedini gol, a zbog gol-razlike "izvisili" su i na sljedeća dva SP-a, 1978. i 1982. Nevjerojatno zvuči podatak da Škotska u osam nastupa na završnicama svjetskih prvenstava niti jednom nije prošla fazu po skupinama!

Malo stariji škotski navijači sigurno ne zaboravljaju tragediju koja se dogodila u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1986. Nakon odlučujućeg susreta s Walesom, gdje su do 81. minute gubili 1:0 te potom izjednačili s bijele točke, za vrijeme slavlja na terenu izbornik momčadi Jock Stein doživio je srčani udar te preminuo nedugo potom. Njegov odlazak otvorio je mjesto Sir Alexu Fergusonu koji je na završnom natjecanju osvojio samo bod u grupnoj fazi te je ubrzo smijenjen.

Devedesete godine prošlog stoljeća, osim novih razočaranja na svjetskim prvenstvima u SAD-u i Francuskoj, donijele su i dva uzastopna nastupa na europskim. Škoti su se prvi put kvalificirali za ono 1992. u Švedskoj. Usprkos pobjedi nad Zajednicom neovisnih država, porazi od Nizozemske i Njemačke ponovo su im zatvorili vrata drugog kruga.

U "moru" ispadanja iz početne faze po skupinama velikih natjecanja najbolnije je za Škote vjerojatno bilo ono 1996. na Euru u Engleskoj. Tada su s četiri boda iz tri utakmice te vodstvom Engleske od 4:0 nad konkurentom Nizozemskom u posljednjem kolu bili sigurni putnici dalje, no Patrick Kluivert kasnim je pogotkom bacio u očaj škotske navijače.

Samostalna Hrvatska prvi je put snage sa Škotskom odmjerila u kvalifikacijama za SP 2002. u Koreji i Japanu. Na Maksimiru je bilo 1:1, uz gol Alena Bokšića, a na Hampden Parku nije bilo pogodaka. Škoti su ostali jedina reprezentacija koju u tom ciklusu nismo uspjeli svladati, no ni to im nije donijelo vizu za put na daleki istok jer su Belgijci bili dva boda ispred njih na kraju. Treći međusobni dvoboj prijateljskog karaktera odigran je na istomu stadionu 2008., s istim ishodom - remijem (1:1).

Škoti će tako nakon tri neuspješna pokušaja pri kvalifikacijama za svjetska prvenstva u prošlom desetljeću bolju sreću tražiti na putu za Brazil. U kvalifikacijama za Euro u Poljskoj i Ukrajini trenutno ne stoje najbolje; na trećem su mjestu u skupini I sa samo četiri boda iz četiri utakmice, ispred su Češka (devet) i savršena Španjolska (15 bodova).

Trenutni kadar momčadi pod vodstvom 46-godišnjeg stratega Craiga Leveina, koji je na klupi od 2009. godine, prema Transfermarktu procijenjen je na nešto manje od 65 milijuna eura. Najskuplji je pojedinac vratar Rangersa Allan McGregor koji vrijedi 7.5 milijuna eura, a slijedi ga napadač Cardiff Cityja Kenny Miller sa šest.

Reprezentacija je u potpunosti sastavljena od nogometaša koji za kruh zarađuju na Otoku; većinom su to igrači iz Premierlige, neke igrače daju i domaći velikani Rangers i Celtic, a spomenuti Miller jedini je koji igra izvan te dvije države, u Walesu.

Sve u svemu, škotska se reprezentacija ne čini kao odviše težak suparnik, no sigurno nije među onima gdje će se unaprijed upisivati tri boda. Bogata prošlost prožeta brojnim nezaboravnim trenucima vezana je uz škotski nacionalni dres, ali i jedan problem - deficit pravih rezultata i velikih uspjeha. Za usporedbu, Vatreni su u tek 20-godišnjoj povijesti napravili više nego Škotska u gotovo 140 godina.