Nema mjesta nezadovoljstvu

Hrvatski klupski nogomet ipak se polagano miče s mrtve točke. Dinamu, koji je godinama konstanta u Europskoj ligi, a sada ima jedinstvenu priliku izboriti Ligu prvaka, pridružuje se sve više klubova koji u kontinentalnim natjecanjima bilježe pobjede. Prije par godina to je bio Slaven Belupo, prošle godine je i Hajduk napravio iskorak, a ove sezone za lijepe vijesti pobrinuli su se mladići iz Varaždina te debitant Split.

Split je prošle sezone zaokružio ciklus od četiri godine kroz koje se ekspresno od Četvrte probio do Prve lige i u svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni izborio Europu, završivši na trećem mjestu.

Po prvi put u povijesti Split je imao dva predstavnika u Europi, no "Crveni" su svoje utakmice morali igrati u Dugopolju na prekrasnom malom stadionu Hrvatskih vitezova umjesto na Gradskom stadionu u Poljudu na kojem bi posjećenost, pogotovo protiv Fulhama, vrlo vjerojatno bila veća.

Domžale/Fulham

Ždrijeb u Nyonu donio je Splitu viceprvaka Slovenije, Domžale. Generalno mišljenje u taboru "Crvenih" bilo je da se radi o idealnom suparniku za europski debi te da postoji realna šansa za prolaz u treće pretkolo. Kako se vrijeme prvog susreta približavalo, to je optimizam rastao. Pokazalo se, bio je opravdan.

U prvoj utakmici, koja je bila mnogo otvorenija i atraktivnija nego što se to moglo predvidjeti iz izjava obaju trenera uoči početka, Split je pobijedio 2:1 i tako datum 14. srpnja 2011. godine poslao u povijest kao dan na koji je debitirao u Europi i ujedno ostvario svoju prvu pobjedu.

Uzvrat je bio nezgodniji nego što to konačan rezultat sugerira (3:1). Domžale su u prvom dijelu djelovale čvrsto i kompaktno, a u otvaranju drugog dijela su i povele. No, Split je ekspresno izjednačio i pokazalo se da je to bio ključan trenutak dvoboja. Slovenci više nisu ozbiljnije ugrozili "domaće", a ovi su u završnici zabili još dva pogotka i stigli do nove pobjede.

Split je tako s ukupnih 5:2 zaokružio svoj europski debi protiv Domžala te je pun samopouzdanja, ali i bez pritiska, sedam dana kasnije dočekao Fulham, koji je na travnjak u Dugopolju istrčao s osam igrača koji su u finalu Europske lige 2010. protiv madridskog Atletica bili u prvom sastavu.

Međutim, favorizirani premierligaš nije opravdao svoju reputaciju, a Splitu je ostao žal jer je na pladnju imao tromog i pomalo nezainteresiranog suparnika "zrelog" za poraz. "Crveni" su lijepo kombinirali od noge do noge, nadigrali Fulham i stvarali šanse, no mreža gostiju ostala je netaknuta.

Uzvrat je donio, očekivano, sasvim drukčije lice Fulhama. Ozbiljnije lice. S rutinskih 2:0 izborili su prolaz, no Split je ponovno imao svoj dio izglednih prigoda i nipošto se nije osramotio, dapače.

Pozitivno

Čak i da je izgubio obje utakmice protiv Fulhama, Split ne bi imao apsolutno nikakvog razloga za nezadovoljstvo ili razočaranje. Realno, napravio je maksimum. Izbacio je suparnika kojeg je i mogao izbaciti, dok je Fulham ipak bio stepenica više. Fulham je ipak imao veću kvalitetu, iskustvo koje mu je bilo potrebno, ali i sreću, da u Dugopolju ne primi pogodak i da u uzvratu okrene dvoboj u svoju korist.

Split je dvjema pobjedama i jednim remijem pridonio i ukupnom koeficijentu hrvatskih klubova u Europi, ali naravno i svom, a također se i predstavio Europi kao ozbiljan i dobro organiziran klub.

Što se igrača tiče, najveći dobitak je mladi Ante Erceg, koji je prošle sezone minutažu dobivao na "kapaljku", a evo sada je postao standardni prvotimac i možda najopasniji ofenzivni igrač. Od njega su strahovali i igrači Fulhama, a koliki je respekt zaslužio kod njih u prvoj utakmici dovoljno govori činjenica da je 32-godišnji Damien Duff, bivši igrač Chelseaja, Newcastlea i dugogodišnji reprezentativac Republike Irske, poželio zamijeniti dres upravo s njim.

Odbačeni Hajdukovac Duje Čop Domžalama je zabio dva pogotka, u Dugopolju protiv Fulhama je u 20 minuta koliko je proveo na terenu sam sebi kreirao nekoliko izglednih situacija i može se reći da je Split u njemu pronašao pojačanje. Naravno da će njegov status u momčadi ovisiti o broju pogodaka i daljnjem angažmanu iz utakmice u utakmicu, no početak je svakako obećavajuć.

Ivica Križanac samo je potvrdio status ponajboljeg, ako ne i najboljeg stopera u domaćoj ligi, a Filip Marčić postaje sve sigurniji i konstantniji u obrani, ali i opasniji i agilniji u napadu. Goran Milović također je potvrdio svoj potencijal. Nije djelovao previše impresioniran velikom pozornicom i suparnikom i Split se ne mora brinuti ukoliko dođe do ozljede Križanca, Vidića ili Budiše.

Negativno

U ovoj lijepoj priči jedina negativna stvar vezana je za početne rezultate u domaćem prvenstvu. S obzirom da je Splitu ovo bilo prvo europsko pojavljivanje i da velika većina igrača nikada nije igrala euroutakmice, fizički i psihički bilo je vrlo zahtjevno kombinirati nastupe na dva fronta. To se vidjelo na rezultatima prve dvije prvenstvene utakmice u kojima je osvojen ukupno samo jedan bod, što definitivno nije start kakvom su se na Parku mladeži nadali u sezoni u kojoj bi izravno trebalo ispasti čak pet klubova.

Sada kada je europska avantura završena, Splitovci se mogu koncentrirati samo na prvenstvo. Vjerujem da će se većina složiti kako je Splitov igrački kadar dovoljno snažan i širok da izbori ostanak, ali i ne samo to, već da ponovno konkurira za mjesto u Europi...