Real bolji, ali je li dovoljno?

Zanemarivši tučnjavu u sudačkoj nadoknadi druge utakmice Superkupa između Barcelone i Real Madrida, dva El Clasica, peti i šesti u 2011. godini, ponudili su spektakularan nogomet, prilično otvoren, tečan, a sve to za trofej puno manje važnosti od Kupa kralja, Primere ili Lige prvaka. Možda baš zato.

U svakom slučaju, Real Madrid je pokazao da se na početku sezone može ravnopravno nositi s Barcelonom i čak nametati ritam utakmice, što nije bio slučaj u prethodnim ogledima sa Joseom Mourinhom na klupi. Možda je to rezultat, kako kaže Josep Guardiola, bolje fizičke spreme na startu, možda veće uigranosti, Portugalčeva "rukopisa", možda sve zajedno, ali to ne mijenja činjenicu da je trofej otišao u Kataloniju.

Barcelona, čak i kada svi nisu potpuno "fit", u svojim redovima ima genijalce koji se poznaju u dušu i bljeskovima mogu riješiti pobjednika kao što su to učinili u dvjema utakmicama. Lionel Messi opet je dokazao da u Barceloni, u kojoj igra sa službeno drugim i trećim najboljim igračem svijeta, za igru Blaugrane i dalje znači više nego Cristiano Ronaldo za Real, barem kada je riječ o međusobnim ogledima.

Realu više od igre...

Što se tiče ogleda protiv Barcelone pod Mourinhovim vodstvom, a bilo ih je sedam, u šestom i sedmom Real Madrid nikad nije izgledao bolje. Svježije, uigranije, čvršće. U prvoj utakmici Madriđani su - pogotovo u prvom poluvremenu - potpuno nadigrali goste i zaslužili barem dva pogotka prednosti. Međutim, na odmor su otišli s minusom (1:2).

Na Camp Nou nisu dopustili Barceloni da nametne svoju igru, protivno većini najava nisu se postavili obrambeno, "na kontre", nego potpuno suprotno. Aktivno su igrali presing visoko na Barcelonine linije i kad je bilo moguće vodili igru, što je dosad bilo nezamislivo kad su s druge strane u istom trenutku na terenu bili Messi, Xavi i Iniesta.

"Današnja momčad je bolja nego što je bila prošle godine, duže smo zajedno i bolje se poznajemo. Igrali smo devet utakmica prije početka sezone i one su pokazale da napredujemo", rekao je Mourinho poslije utakmice i bio je potpuno u pravu.

No, suočio se s momčadi u kojoj je David Villa, autor briljantnog pogotka u prvoj utakmici, nominalno četvrti/peti igrač po kvaliteti, ovisno o ukusima. A Cesc Fabregas će u njoj u dosta utakmica čekati priliku s klupe.

Koliko god Real bio uigraniji i jači, opet se pokazalo da u obrani nema rješenja za Lionela Messija koji je iskoristio ono malo prostora što je dobio i postao prvo ime dvaju dvoboja. S tri pogotka. U prvoj je utakmici napravio svoj karakteristični "slalom", a u drugoj briljantnom loptom izbacio Iniestu, potom uletio na ubacivanje petom Piquea te "dokrajčio" Real trećim pogotkom nakon malonogometne akcija kakve su u Barceloni svakodnevica.

Ima i Real svog "konja za trku". Cristiano Ronaldo ostavio je puno bolji dojam nego u prethodnim utakmicama s Barcelonom. Ostavili su ga i, primjerice, Özil (barem dok je bio na terenu) i preporođeni Benzema, ali to im nije donijelo trofej, koliko god on (ne)značajan bio. Ali zato je taj dojam zalog za optimizam Realovih navijača, a Mourinho će s njim lakše u sezonu u kojoj namjerava donijeti barem jedan trofej, po mogućnosti da se ne zove Kup kralja.

Kad će taj Clasico

Posljednja dva ogleda vječnih rivala ponudila su nogomet za sladokusce, a dodatno su začinjena tučom na kraju pa je bilo "za svakoga ponešto". Ogledi dvaju najboljih svjetskih momčadi zaista su postali druga, viša dimenzija za sve ostale nacionalne derbije ili velike europske okršaje.

U Primeri će se oba kluba poigrati s ostalih 18 momčadi, što i nije neka reklama za prvenstvo. Međutim, baš je na "manjim" utakmicama Real prošle sezone izgubio titulu i došao na drugi prvenstveni Clasico bez velikog motiva pa je za očekivati da će i jedni i drugi ove sezone osvojiti više bodova nego prošle.

Osigurana su još dva prvenstvena dvoboja koja bi trebala donijeti prave ispite za obje momčadi. Dotad će se uigrati i pojačanja (Sanchez, Fabregas, Coentrao, Sahin i ostali), a treneri vidjeti što stvarno imaju na raspolaganju i jesu li dva dvoboja u Superkupu bila pravi pokazatelji odnosa snaga.

Mourinho zasad može biti zadovoljan. Njegova pojačanja išla su u smjeru pojačavanja vezne linije koja bi se mogla oduprijeti kreativnoj snazi Barcelone, što više držati loptu u svojem posjedu i raditi veliki presing na protivničke igrače. U tome je velikim dijelom uspio, no pitanje je što je s obranom koja ne djeluje posebno uvjerljivo kad se sudara s brzim akcijama.

Imaju li konkurenciju?

Ako je gotovo opći konsenzus da Barcelona ima najmoćniju momčad na svijetu, a Real im se dosta približio i može ravnopravno igrati, imaju li španjolski giganti uopće kokurenciju u Europi? Današnja situacija pomalo podsjeća na tenisku zbilju u vrijeme dok su Roger Federer i Rafael Nadal bili nedodirljivi, prije "eksplozije" Novaka Đokovića. Dakle, na vrhu dvojac, potom velika "rupa", a zatim ostali.

Barcelona i Real su glavni favoriti za europski naslov, a ako im se poklopi ždrijeb, i za spektakularno finale. Čini se da im se u današnjem europskom nogometu mogu najviše približiti engleski divovi. Manchester United tu je prvi na popisu, pitanje je li to (pre)iskusni Chelsea, a ove sezone najvjerojatnije to neće biti Manchester City. Bilo bi zanimljivo vidjeti ogled protiv Borussije Dortmund. Milan i Inter danas se jednostavno ne mogu uvrstiti u istu rečenicu sa španjolskim dvojcem, kao i ostatak Europe.

To ni Barceloni ni Realu neće biti razlog za slabiju motivaciju jer su oni jedan drugome najveća motivacija, pogotovo nakon devet pogodaka u dvije utakmice, dva crvena kartona, pregršt lijepih akcija, provokativnih izjava i prsta u oku.